Dok je Hrvatska čekala Domazeta Lošu, on je čekao protezu: „što se ugradi na VMA, ne razbija se lako„

Povezani članci

• Politika kamatara
• HUMANITARKA JESTE, ANTIALBANKA NIJE
• RATNI ASTROLOG
• TEO GRANČIĆ: “Živi li danas sjećanje na žrtve iz Velike Bare”
• Komemorativni aparthejd
• Šta se iza brda valja u ovoj prevarenoj državi?

Foto: Hina

Pametan ti li je i dalekovidan naš admiral Davor Domazet – Lošo. A i nije on samo umirovljeni admiral, on je i pisac i političar. Ali više od svih titula on voli kada ga predstavljaju kao vojnog stratega. Kada su ovoljetni požari u pitanju DDL je prvi od svih naših domoljuba, onih profesionalnih i onih malo manjiih, bez dlake na jeziku i bez imalo sumnje znanstveno utvrdio, jer on je i naučnik: „Gori Boka Kotorska, Hercegovina i Dalmacija – to ne može biti slučajno. Neprijatelj je asimetričnim akcijama toliko opasan da pali i gori sve što je hrvatsko“, ne samo ono što je u Hrvatskoj, već i ono što je u njenoj bližoj okolici i dalekoj prošlosti. Gori vatra, gori borovina ne samo u Hercegovini već i u Boki. A kada su u pitanju požari i vatra usred srpnja u Dalmaciji „znanstveno“ je već davno utvrđena istina „da vatru podmeću Jugoslaveni“, kaže Lošo, jer „oni mrze Hrvatsku  i Hrvate. To je taj asimetrični rat koji se vodi protiv nas“. A Jugoslavena po posljednjem popisu stanovništva u Hrvatskoj ima 0,007 %, odnosno slovom i brojkom 331 osoba. U Dalmaciji gdje požari bjesne ima 21 Jugoslaven. Nije valjda naš umirovljeni admiral u strahu pred njima, jer ako se nije bojao puno nadmoćnijeg neprijatelja 1991. godine, kada je iz JNA prelazio u Hrvatsku vojsku, te time doprinio razbijanju protivničkih vojno obavještajnih struktura, što je inače njegova uža specijalnost, kako bi se mogao bojati danas?

Zna dobro vojni strateg Lošo, na Ratnoj školi u Beogradu je savladavao to gradivo, da se režimi bolje brane, da su čvršći i izdržljiviji ako ima neprijatelja. Ako ih u stvarnosti i nema, mogu se  i izmisliti. Uostalom, kod našeg naroda sve se može pravdati komunističkom opasnošću, to još uvijek pali. A narod se može plašiti i sa onim 331 Jugoslavenom. Ovom admiralu u miru kao da nitko nije rekao da je rat završio. To je izgleda sindrom s te Ratne škole JNA koju je 1991. godine pohađao, škole koja je bila samo za odabrane u bezgraničnoj odanosti prema JNA.

Uz tu ga školu inače veže i neugoda o kojoj je Feral Tribune pisao 2000. godine, kada je naš ušminkani admiral Lošo dokazivao svoju odanost jugoslavenstvu, odnosno režimu, bolje rečeno, pronalazeći hrvatske nacionaliste usred Beograda devedesetih u najelitnjoj školi JNA.

Zato on danas mora biti ekstremno odan u novoj situaciji i u novoj državi lupetajući „državni paraziti na strani zla provode unutarnju agresiju. Mediji i povjesničari udruženi nastupaju u „vučjem čoporu“ i kreću u lov na generale.“ To je tako očito da oni kojima do sada to nije bilo jasno počinju shvaćati da „Jakovina i Klasić šire velikosrpsku politiku“, te da je „Tito izvanbračno dijete Bečanina i njegove sluškinje Hrvatice“. Sve se to uspjelo razotkriti iako taj političar i strateg tvrdi da „hrvatskim tajnim službama upravljaju Srbi i Britanci“. Konačno, ovaj Kolindin savjetnik i član Vijeća za domovinsku sigurnost KGK izjavio je na Katoličkoj TV, što bi trebalo biti garantom ozbiljnosti i istinosti – „stiže 50 milijuna islamskih vojnika, jedini nam je spas u Kristu!“

Davor Domazet – Lošo, uređenim i oštucanim Clark Gableovskim brčićima kao da želi preuzeti dio njegove simpatičnosti koje je on sam u očitom deficitu, a i sam je toga duboko svjestan. Jer Clark Gable je romantik šezdesetih, a Domazet-Lošo pragmatik devedesetih. Taj čovjek u bijelom admiralskom odijelu, bijelih cipela i porculansko bijelih zubi, zubi koje su krivac da se taj naš novovjeki junak nije prije sredine 1991. godine odazvao zovu Domovine, morao je naime čekati  završetak proteze na Vojno medicinskoj akademiji u Beogradu. Dok je Hrvatska čekala Davora D. Lošu, on je čekao protezu. Jer Lošo je vjerovao komentarima sa fejsa

„Što se ugradi na VMA 

Ne razbija se lako“.

Ako je itko ozbiljno shvaćao DDL, tada je to bio komentator i odvjetnik Zvonimir Hodak, koji je odmah dijagnosticirao da osim „admirala Davora Domazeta Loše, nitko se ne usudi  niti posumnjati da se požari podmeću“. Zato Hodak konstatira „u pravnoj terminologiji zatvoreni krug indicija predstavlja dokaz“. Njegovoj pravno-činjeničnoj analizi nije promaklo kako policija još uvijek nije očišćena od Ostojićevih kadrova, te će zaključak na kraju biti :

• Počinitelj nepoznat, kao sa svastikom u Splitu,
• Djeca se igrala šibicama ili
• Kriva je rakija kao u slučaju Pajčić.

Naravno da je zaključak Hodaka istovjetan onom umirovljenog admirala u bijelom, kao i onog sa fejsa kojeg prizivaju – „počinioce požara treba tražiti među slijedećom stokom sitnog zuba:

Udbaši, Orjunaši, Antifašisti, Jugoslaveni i Četnici„.

Upravo dok ovo pišem, završavajući ovaj tekst, sve radio-stanice i TV kuće objavljuju najnoviju vijest:

ŠIBENSKA POLICIJA UHITILA JE PIROMANKU.

PIROMANKA IMA 51 GODINU A POTPALILA JE 7 POŽARA.

S KAZNENOM PRIJAVOM PIROMANKA JE PRIVEDENA U PRITVOR.