ENG
Državni neprijatelj br. 1
Autor/ica 👤Ivo Anić
Izdvajamo
- Papa Frane svojom je porukom hrvatskom narodu neizravno rekao upravo to, kako nije moralno, nije etično, a poprilično je i neozbiljno, od duhovnih vrijednosti raditi granu privrede. Sama reakcija na današnju poruku Svete stolice govori nam o ozbiljnosti situacije, papa Frane nije okarakteriziran kao reformator ili kao dobronamjeran poglavar, papa Frane okarakteriziran je kao neprijatelj koji nam „siječe granu na kojoj sjedimo“ i samom tom izjavom priznali smo da nam je zapravo „grana“ tj. turizam, najbitnija u cijeloj toj priči, a ne očaj onih tisuća ljudi koji su na tom mjestu očekivali čudo, a dobili prevaru, turistički obilazak.
Povezani članci
Ozbiljni razlozi naveli su Papu Franu da se obruši na hrvatske biskupe i očita im lekciju. To što su ga danas proglasili i javno neprijateljem države, čovjekom koji izravno destruira turizam u Međugorju i tim mu nanosi nesagledivu štetu, najbolje govori o njima samima, kao i o Međugorju, koje su tom izjavom priznali kao turističko, ne duhovno svetište. Papa Frane je ozbiljan čovjek potpuno svjestan svoje misije, a ona je da za vrijeme svog pontifikata Crkvu koja mu je dana na upravljanje učini barem dijelom podnošljivom za 21 stoljeće, stoljeće interneta, stoljeće u kojem se sama Crkva mora reformirati.
Ozbiljni razlozi naveli su papu Franu da dopuni Zakonik kanonskog prava, koji je do sada, po papi, destruirao njegove jasne poruke o spolnim deliktima u Crkvi, kao i ignoranstvo koje nije mogao zanemariti te se odlučio na takav drastičan korak. Tim novim Zakonikom, papa Frane jasno je kao suodgovorne proglasio nadležne, u ovom slučaju biskupe, koji toleriraju ili prikrivaju takvu vrstu zlodjela. Papin „motu proprio“ naveo je jasan zakon kojim se po hitnom postupku smjenjuju biskupi ili poglavari, što je svojevrstan presedan, kazat će vam bolje upućeni u povijest i odnose unutar Crkve, ali i nužna mjera. Sam papa naglasio je kako otezanje sa djelovanjem kod takvih zlodjela, po novom Zakoniku, automatski znači i zataškavanje, a aktere koji otežu sa smjenama ili kaznama za sudionike, treba se tretirati kao saučesnike. Takav papin istup iznenadio je i samu Kongregaciju nenaviklu na takve brze i hitne promjene zakona.
Ozbiljni razlozi naveli su papu Franu da u više navrata upozori hrvatsku biskupsku kongregaciju kako je zadaća Crkve zaštita i skrb, te kako se ona mora obavljati kroz njene pastire, tolerancija, ali i odgovornost, a papa je u više navrata istakao kako hrvatski biskupi imaju najveću, posebno u načinu, stilu i djelovanju, te kako nije zadovoljan izvrtanjem enciklika, shvaćanju te interpretaciji biskupske segregacije u Hrvata, koja u više navrata ignorira njegove jasne poruke, te u poslovičnom obraćanju kleru i javnosti to rade – na svoj način. Neupućenima, te bi sitne „packe“, ali i prijekori, izgledali trivijalno, no preinake u Zakoniku govore drugačije, naime, ako papa Frane urgentno mijenja Zakonik, tim šalje jasnu poruku, kako su stvari otišle predaleko i kako ih treba hitno mijenjati, ako ne milom, onda silom.
Ozbiljni razlozi koji su naveli papu Franu da praktički prijeti hrvatskoj biskupskoj kongregaciji, su Drago Ljubičić kojem je u studenom 2009. potvrđena presuda Županijskog suda u Rijeci iz ožujka 2007. kada je pravomoćno osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine zbog bludničenja nad maloljetnim dječacima. Nakon sudskog procesa (zatvorenog za javnost), svećenik je proglašen krivim za bludničenje nad petoro dječaka u dobi od 8 do 11 godina koje je kao župnik i vjeroučitelj počinio u prostorijama župne crkve Svete Lucije u Banjolu, kao i u prostorijama područne osnovne škole. Drago Ljubičić je, što je razbjesnilo hrvatsku javnost, osuđen, no ne i zatvoren, pa je izravno Drago Ljubičić eklatantan primjer onoga o čemu papa Frane jasno govori u Zakoniku, izravnog propusta svog nadređenog biskupa koji nije reagirao na vrijeme.
Ozbiljni razlozi koji su naveli papu Franu da prema Crkvi u Hrvata poduzima drastične mjere, su i napastvovanja Nedjeljka Ivanova, „Monstuma iz Bibinja“, za kojeg postoje ozbiljne optužbe i indicije da je kao svećenik zlostavljao na desetke dječaka koje je kao župnik i vjeroučitelj imao pod svojom jurisdikcijom. Nedjeljko Ivanov mirno pije kavu na zadarskoj rivi na užas roditelja te djece kao i zgranute hrvatske javnosti. Nedjeljko Ivanov očit je propust nadređenih biskupa za koje očito važe crkveni, a ne kazneni zakoni u RH, no stvar bi mogao promijeniti novi Zakonik koji izričito spominje „hitne postupke“ i smjene s dužnosti.
Ozbiljni razlozi su svakako provjeravanje biskupa koji „propustom“ nisu reagirali na slučaj pedofilije matičnim kongregacijama i proceduralno to je jako bitna izmjena dosadašnje prakse koja zlouporabu položaja svećenika nije vezala za zlouporabu položaja nadređenog mu biskupa. Ne provođenje postupka tako se izjednačava u novom zakonu sa postupkom koji se vodi protiv prijavljenih svećenika zbog zlostavljanja malodobnih. Sam prijedlog očekivano je podržalo i kardinalsko povjerenstvo za reforme Rimske kurije i ono, na žalost hrvatskih biskupa, jasno i učinkovito govori o načinu kojim će se Crkva u budućnosti razračunavati sa slučajevima pedofilije u svojim redovima koji joj nanose nesagledivu štetu, kako je poručio papa Frane.
Ozbiljni razlozi sve jasnije i sve očitije netrpeljivosti između Svete stolice i hrvatske biskupske komore, zasigurno su i primjeri zadiranja u mehanizme države Hrvatske, njeno školstvo, znanost, ali i Ustavno zagarantiran sekularizam. Papa Frane se u više navrata očitovao o tom pitanju, nedvosmisleno kazavši kako Crkva mora poštivati društveno uređenje matične zemlje, znanost koja iz dana u dan napreduje i pravo građana na različitosti, kako vjerske, tako i spolne. Upliv katoličke Crkve u politiku hrvatske agresivan je, izravan i nedvosmislen, kako u medijske, tako i u sfere njenog školstva i znanosti, što stvara svojevrstan kontraefekt, jer „dobre pastire“ svrstava izravno uz kapitalizam. Najnoviji slučajevi otpora prema smjenama ministara koji kadroviraju na Filozofskom fakultetu najočitiji su primjer kako Hrvatska funkcionira, da njena izvršna vlast, konkretno Premijer, nemaju ovlasti da smijene ministra znanosti, nemaju način da „zauzdaju“ samoproglašene državotvorne aktiviste „U ime obitelji“, kao što ne osuđuju, nemaju jasan stav, prema profašističkim ispadima koji dolaze od strane klera.
Ozbiljni razlozi naveli su Papu Franu da se obruši na hrvatske biskupe i očita im lekciju. To što su ga danas proglasili i javno neprijateljem države, čovjekom koji izravno destruira turizam u Međugorju i tim mu nanosi nesagledivu štetu, najmanje je što smeta poglavaru katoličke Crkve. Turizam je grana gospodarstva koja je najrizičnija i ovisi, kako su ustvrdili stručnjaci, o jednom incidentu u bliskom susjedstvu i ozbiljna zemlja ne bi se trebala uzdati u turizam kao u jedinu granu gospodarstva koja funkcionira. Papa Frane svojom je porukom hrvatskom narodu neizravno rekao upravo to, kako nije moralno, nije etično, a poprilično je i neozbiljno, od duhovnih vrijednosti raditi granu privrede. Sama reakcija na današnju poruku Svete stolice govori nam o ozbiljnosti situacije, papa Frane nije okarakteriziran kao reformator ili kao dobronamjeran poglavar, papa Frane okarakteriziran je kao neprijatelj koji nam „siječe granu na kojoj sjedimo“ i samom tom izjavom priznali smo da nam je zapravo „grana“ tj. turizam, najbitnija u cijeloj toj priči, a ne očaj onih tisuća ljudi koji su na tom mjestu očekivali čudo, a dobili prevaru, turistički obilazak.
Ozbiljni razlozi naveli su papu Franu da i ovaj put spomene odmetnutu Crkvu u Hrvata kao jasan primjer kakva Crkva ne smije i neće biti u budućnosti. Crkva je dom, Crkva je utočište, simbol zaštite i simbol empatije. Kada ta Crkva postaje prijetnja, postaje razuzdani cirkus i kapitalistička glasnogovornička mašina vrijeme je za ozbiljnost, a papa Frane je očito tome odlučio posvetiti svoju pažnju.
Hrvatski narod to od njega, u krajnjoj liniji i očekuje.
Autor/ica 👤Ivo Anić
