Ef. KOBILICA: Važno je biti otvoren prema oprostu

Povezani članci

• Saša Ilić: Zemlja pastira, ratnika, prasetine i nevinosti
• Pančić: Za u izlog i za po kući
• Svetislav Basara: Slovenska guša
• Ovo su žrtve čekale godinama: Ratna huškašica Dijana Čuljak sa lisicima na rukama
• BH. UBILAČKA DRUŠTVA I MOGUĆNOST NJIHOVE TRANSFORMACIJE
• Mladić na Nušićev način ili kako je Nušić prepoznao Mladića

Interview za vodeći norveški dnevnik „Aftenposten“: Senaid-ef. KOBILICA, glavni imam Islamske zajednice Bošnjaka i predsjednik Islamskog vijeća u Norveškoj.

Povodom suđenja jednom od najmonstruoznijih ubica u novijoj historiji Norveške teroristi Andresu Breiviku za zločin kojeg je prošle godine u julu počinio u Oslu i na otoku Utoya, norveški mediji tragaju za odgovorima i objašnjenjima kako ovog gnusnog čina tako i načina na koji se s njim Norvežani nose. Breivikove žrtve su bili i kršćani i muslimani, a među onima od kojih mediji često traže objašnjenja i postavljaju im delikatna i teška pitanja je i glavni imam Islamske zajednice Bošnjaka u Norveškoj i predsjednik Islamskog vijeća Norveške Senaid-ef. Kobilica. Prenosimo dijelove njegovog intervjua datog ovom norveškom dnevniku „Aftenposten“ koji je objavljen 8. maja, 2012. godine

– U toku posjete kod porodice Bano Rašid nakon tragičnog dešavanja na otoku Utoja, Senaid ef. Kobilica imao je velike poteškoće da pronađe mudre riječi utjehe za ožalošćene.
Slika ozbiljnog lica Senaida ef. Kobilice zajedno sa sveštenicom Anne Marie Tronvik na dženazi 18-godišnjoj djevojci Nesoddena Bano Rašid je postala simbol tolerancije u Norveškoj, koju je Anders Behring Breivik želio da uništi. Ove slike za lidera Islamskog vijeća Norveške nisu nikakva slučajnost. Ona je po njemu ilustracija norveškog društva upravo onakvog kakvog želimo u budućnosti.

– Ef. KOBILICA: Tih dana bilo mi je vrlo teško. Razmišljao sam puno o mladima, koji su toga dana bili ubijeni. Oni su imali mnoge ambicije, snove i želje koje su uništene zajedno sa njihovim životima. U njih su njihovi roditelji utkali toliko ljubavi živeći u nadi da će njihova djeca raditi dobro, da će živjeti dobro i dugo. Nakon svega što se desilo, taj užas je teško prihvatiti, navodi Senaid ef. Kobilica.

Na poziv da predvodi dženazu zajedno sa kršćanskim sveštenikom žrtvi sa ostrva Utoya Bano Rašid, Senaid ef. Kobilica nije imao nikavih dilema oko toga. To je bilo naprosto nešto što se moralo obaviti. Porodica ubijene Banu tražila je da na dženazi bude prisutan kršćanski sveštenik. Veoma je važno za porodicu bilo da se njihova kćerka pokopa na muslimanski način, ali su željeli da tom činu prisustvuje i sveštenik. Tim činom su željeli pokazati da u njihovoj boli učestvujemo zajedno. Taj čin za mene pokazuje nastavak dialoga između muslimana i Norveške crkve, kaže Kobilica.

ef. Kobilice zajedno sa sveštenicom Anne Marie Tronvik na dženazi 18-godišnjoj djevojci Nesoddena Bano Rašid 

Šta vi, kao vjerski vođa, kažete roditelju nakon što izgubi dijete? 

Ef. KOBILICA: Od nas, vjerskih vođa, očekuje se da u takvim prilikama koristimo mudre i utješne riječi. Ali kada sam se susreo sa porodicama ubijenih na Utoji, imao sam problema da pronađem odgovarajuće riječi. Bilo mi je vrlo teško kada sam bio sa njima, jer je to jedna vrlo specifična situacija. Često puta u ovakvim i sličnim situacijama možda je najbolje ništa ne govoriti, nego samo prisustvovati i biti na raspolaganju onima kojima pomoć može biti potrebna. Svi smo mi Božiji i njemu se svi vraćamo, kako to kaže Allah dž.š. u dijelu jednog kur´anskog ajeta. Toga su svjesni svi vjernici, koji znaju da se smrt može desiti bilo kome i bilo kad. Ali je teško bilo prihvatiti da su njihovi najmiliji tog strašnog dana bili tako izmasakrirani i poniženi.

Kobilica zna kako se ožalošćeni osjećaju jer su u istoj situaciji bili mnogi u Bosni i Hercegovini tokom agresije. Posebno se može povući paralela sa hiljadama muslimanskih mladića i dječaka koji su ubijeni u strašnom genocidu koji se desio u Srebrenici.

Ef. KOBILICA: Bošnjaci znaju kako je izgubiti dijete. Mnogi znaju da su njihova djeca ubijena na isti način na koji su ubijeni mladi na Utoji. Poznajem majke, koje su izgubile i po šest sinova. Njihova trauma se ponovo probudila. Svi oni dijele bol i tugu sa porodicama ubijenih, kaže Kobilica.

Postavlja se pitanje kako Bog može dopustiti takva zla? 

Ef. KOBILICA: Neki kažu da je to kazna od Boga. S tim se ne bih složio, ali mogu reći da je to jedno veliko iskušenje. Želim citirati jedan kur´anski ajet, koji nas definitivno navodi na razmišljanje: “Sve što ti se od dobroga desi, od Boga je, a sve od lošega što te zadesi, od tebe je.” Važno je ove Božije riječi ispravno razumijeti. Ne znači da njih 77 koliko je ubijeno 22. jula su krivi za svoju smrt.

Oni su nevine žrtve koje su životom platile cijenu za poremećene odnose unutar naših društava. Duboko sam uvjeren da je terorista Anders Behring Breivik proizvod nečije retorike i politike sa kojom se mi nikako ne možemo identificirati. I to nema nikakve veze sa Bogom.

Oprost je sastavni dio Islama. Kako se onda može govoriti o oprostu kada se oko nas nalazi toliko zla i nasilništva?

Ef. KOBILICA: Važno je biti otvoren prema oprostu, ali ja ne mogu nikome narediti da oprašta. Svaki pojedinac mora procijeniti da li je u stanju oprostiti i kada. Ali jedno je sigurno: Ne možemo govoriti o pomirenju i oprostu bez istine i pravde. Dakle suđenje teroristi Breiviku je jako važno. Pitam se zašto mu nije bilo teško uputiti izvinjenje nekima od ubijenih bombom pred Ministarstvom, a ne ostalima, uključujući sve ubijene na ostrvu Utoja. Taj čin je uvreda za žrtve i njihove porodice i put praštanja postaje još teži.

Senaid ef. Kobilica je bio na odmoru u Bosni kada je primio tužnu vijest o terorističkom napadu u Norveškoj. Nije mogao shvatiti da se takve stvari mogu desiti u Norveškoj, što je uistinu šokantno djelovalo na njega.

Ef. KOBILICA: Kako se to moglo desiti Norveškoj, koja je tako mirna, otvorena i velikodušna. Kako da se to desi njenim građanima? To je bilo prilično nestvarno i za mene lično. Međutim svjestan sam da postoje pojedinci i grupe koji ne prihvaćaju način zajedničkog života kojeg živimo ovdje u Norveškoj. Nažalost oni mogu ekspoldirati.

Senaid-ef. KOBILICA

Da li je vaša vjera poljuljana ovim terorističkim napadima? 

Ef. KOBILICA: Takvi događaji zahtijevaju mnogo od nas i zbog toga bi trebalo da mnogo više koristimo džamije i crkve. U njima moramo moliti Boga dž.š. da se ovo i ovakva zla više nikada ne dogode. Ovakvo zlo koje se desilo teško je za podnijeti. Ali moja vjera ostaje stabilna i samo jača, jer jedino tako čovjek ovo može prebroditi. Svi oni koji nas pokušavaju pokolebati, u tome neće uspjeti. Bez obzira kako monstrum Breivik gledao na svijet, sa takvim gledištem se mi ne želimo identificirati. Nažalost mi Europljani zaboravljamo odakle mi svi dolazimo i uporno zaboravljamo da nam je porijeklo od jednog čovjeka i jedne žene. Svaki ljudski život je jednako vrijedan i vrlo je tužno gledati da neki koriste religiju ili ideologiju da bi ugrozili živote drugih.
Navest ću primjer kada se desio teroristički napad, počinilac nije bio poznat, ali su mnogi uključujući i same muslimane, skoro pa uvjereni bili da iza toga stoje “muslimanski teroristi”. Ovo govori koliko propaganda i populistički mediji i glasovi zavode današnjeg čovjeka.

Zbog toga mislim da su mnogi Norvežani bili zavedeni i prevareni. Jer ono “Nisu svi muslimani teroristi, ali svi teroristi su muslimani” vremenom je uzeto kao istina. Međutim, sada nakon ovog terorizma u Norveškoj, svima je jasno da terorizam može doći od bilo koga i bilo gdje. Ovakve spoznaje nam otvaraju vrata svjetlijoj budućnosti, u kojoj će biti više otvorenosti, iskrenosti, međusobnog poštovanja i uvažavanja. Na tom planu trebamo mnogo raditi i uvjeren sam da idemo u pravom smjeru, riječi su imama Senaida ef. Kobilice.

Sa norveškog preveo: Dženan Nović

Fotografije: Fahro Konjhodžić