Ekskluzivno: Banjalučki Hypo 2008. “pao” na kontroli sprječavanja pranja novca

Kao i u prethodnim kontrolama poslovanja Hypo banke Banja Luka, i tijekom ove kontrole ovlašteni službenici Agencije za bankarstvo Republike Srpske; Želimir Dursun i Zvezdana Kopanja, otkrili su niz nezakonitosti i nepravilnosti u poslovanju ove banke, iako je i kontrolom u svibnju 2006. godine Agencija utvrdila iste nezakonitosti i upozorila Hypo banka Banja Luka na obvezu ispravljanja nepravilnosti i reguliranja nezakonitosti koje su utvrdili nadležni inspektori Agencije za bankarstvo RS-a. Usprkos tome, kako to dokazuje ovaj tajni document, Hypo banka Banja Luka nastavila je nezakonito poslovanje.Odgovorne osobe Hypo banke u Banja Luci, na poslovima koji su bili predmet ove kontrole, u tom su trenutku bili: Kurt Makula, director banke do 31.12.2007. godine; Srećko Bogunović, izvršni direktor do 28.6.2006. godine, zamjenik direktora do 31.12.2007. godine, kada je postavljen na dužnost direktora banke; Đurđica Dragojević, izvršna direktorica banke; Nataša Pomak, voditeljica Pododjela za sprječavanje pranja novca; Slavica Vukelić, voditelj Odjela interne revizije; Vesna Stupar, voditelj Odjela transakcijskog bankarstva; Goran Babić, voditelj Odjela pravnih poslova, danas je director Hypo banke Banja Luka; Tedo Cvišić, voditelj Odjela Retail do 1.3.2007. godine; te Kenan Đonko, voditelj Odjela Retail od 1.3.2007. godine.Zanimljivo je da je u istom vremenu Hypo banka Banja Luka imala formirano posebno radno tijelo za stalnu internu kontrolu poslovanja. Radi se o posebnom Odboru za reviziju Hypo Alpe Adria Bank a.d. Banja Luka, u čijem su radu, prema stanju na 31. prosinca 2007. godine, sudjelovali: Hans Dieter Kersting, predsjednik Odbora za reviziju, predstavnik HAAB International AG Klagenfurt; Gašper Prevodnik, predstavnik HAAB International AG Klagenfurt; Zoran Besak, predstavnik Hypo Alpe Adria Bank d.d. Zagreb; Dragana Antišić, predstavnica Hypo banke iz Splita; te Vesna Pavlović, predstavnica tadašnje Slavonske banke d.d. Osijek, koja se kasnije spojila sa Hypo Alpe Adria Bankom d.d. Zagreb.

Ovaj dokument, zapravo, ukazuje na ozbiljna kršenja zakonskih propisa od strane Hypo banke Banja Luka, i to zakonskih propisa koji se odnose na spriječavanje pranja novca, te procedure kontrole porijekla novca kojeg klijenti banke koriste u financijskim transakcijama koje obavljaju preko svojih računa otvorenih kod te banke. Ne samo da su procedure banke u kontroli sumnjivih tokova novca i spriječavanju pranja novca bile manjkave, nego je babka namjerno i kontinuirano kršila zakonske propise u području spriječavanja pranja novca, uz očitu prešutnu suglasnost nadležnih institucija Republike Srpske.

Jedan od takvih primjera kršenja ovih zakonskih propisa, navode i inspektori Agencije za bankarstvo, na stranici trinaestoj Zapisnika vezano uz određene slučajeve financijskih transakcija koje su kontrolirali tijekom kontrole Hypo Alpe Adria Bank a.d. Banja Luka u veljači 2008. godine.

“Na osnovu gore navedenog, evidentno je da banka u postupku obrade kreditnih zahtjeva, odnosno prilikom uspostavljanja poslovnog odnosa, nije u potpunosti osigurala dokumentiranost kreditnih dosjea i nije adekvatno identificirala izvore sredstava za otplatu kredita komitenata R.S. (podaci poznati autoru) i M.I. (podaci poznati autoru), a samim tim i nije osigurala pretpostavke za identificiranje elemenata sumnjivih transakcija u gotovinskim uplatama mjesečnih rata za otplatu kredita, što nije u skladu sa Člankom 101. Zakona o bankama Republike Srpske, nije u skladu sa Odlukom o minimalnim standardima za upravljanje kreditnim rizikom i klasifikacija active banaka, nije u skladu sa Odlukom o minimalnim standardima za dokumentiranje kreditnih aktivnosti banaka, nije u skladu sa Člankom 9. Odluke o minimalnim standardima aktivnosti banaka na spriječavanju pranja novca i financiranja terorizma, te nije u skladu sa Programom, politikama i procedurama banke za upravljanje rizikom od pranja novca i financiranja terorizma i Programom, politikom i procedurom banke o minimalnim standardima za dokumentiranje kreditnih aktivnosti”, stoji u strogo povjerljivom Zapisniku Agencije za bankarstvo RS-a, iz ožujka 2008. godine.

Ovaj primjer, zapravo, otvara i pitanje koje je bilo ključno i u austrijskoj istrazi Afere Hypo, a to je pitanje je li veliki broj investicijskih i kredita fizičkim i pravnim osobama na Balkanu, zapravo, bio fiktivan, odnosno jesu li ti krediti predstavljali tek bankarski paravan za operacije pranja novca sumnjivog porijekla. Upravo na takvim kreditima Hypo Grupa je na Balkanu ostvarila najveće financijske gubitke, koji doduše, barem kada govorimo o Hypo banci Banja Luka nisu u cijelosti vjerodostojno evidnetirani u poslovnim knjigama i financijskim podacima o poslovanju banke.

Zaključci iz kontrole Agencije za bankarstvo RS-a nad poslovanjem Hypo banke u Banja Luci, u veljači 2008. Godine, dodatno ukazuju na važnost ovih pitanja, odnosno na vjerojatnost da je veliki dio kreditnih plasmana Hypo Grupe na Balkanu, u ovom slučaju u Republici Srpskoj, odnosno BiH, predstavljao dobro osmišljen način prikrivanja pranja novca, koji je dolazio sa povjereničkih tajnih računa kod Hypo Grupe u Klagenfurtu. Naime, jedino tako je moguće objasniti kako je bilo moguće da Hypo Grupa sa temeljnim kapitalom od milijardu 375 milijuna eura u 2007. godini kroz kredite, koji su se našli na popisu rizičnih kredita, plasira nevjerojatnih 47,7 milijarda eura, kako je to uvrdila revizija, nakon što je vlasništvo nad Hypo Grupom preuzela Austrija.

Nikada nije do kraja razjašnjeno koji su bili izvori toliko nesrazmjerno većih financijskih sredstava plasiranih kroz kredite u odnosu na visinu temeljnog kapitala grupe. Pretpostavka austrijske istrage, ali i brojni dokazi u istrazi ukazivali su na to kako se radi o novcu kojeg sun a tajnim računima kod same Hypo Grupe držali povjerenici pripadnika političke i financijske elite iz zemalja sa Balkana. Povjerenici na tajnim računima istovremeno s otvaranjem tih tajnih računa i polaganjem novca na račune, potpisivali su tzv. tajne povjereničke ugovore s Hypo Grupom, prema kojima je Hypo Grupa novac sa tih tajnih računa mogla koristiti u kreditnim plasmanima i investicijama kao svoj vlastiti novac. Bio je to specifičan moel pranja novca, osmišljen u Hypo Grupi, koji je na kraju, međutim, i doveo do poslovno financijskog sloma te financijsko bankarske grupacije.

U tom smislu nalazi ovlaštenih službenika Agencije za bankarstvo Republike Srpske o nezakonitostima u poslovanju Hypo banke u Banja Luci, samo su dokaz tog obrasca nezakonitog poslovanja članica Hypo Grupe na Balkanu, koje su uglavnom na isti način kršile zakonske propise u području spriječavanja pranja novca, baš kao što su to u zaključcima Zapisnika iz ožujka 2008. godine utvrdili i djelatnici Agencije za bankarstvo RS-a Želimir Dursun i Zvezdana Kopanja.

“Banka nije u potpunosti osigurala dokumentiranost dosjea računa fizičkih osoba – žiro računi, što nije u skladu sa Člankom 7. I 9. Odluke o minimalnim standardima aktivnosti banaka na spriječavanju pranja novca i financiranja terorizma;

Banka u postupku obrade kreditnih zahtjeva, odnosno prilikom uspostavljanja poslovnog odnosa, nije u potpunosti osigurala dokumentiranost kreditnih dosjea i nije adekvatno identificirala izvore sredstava za otplatu kredita, a samim tim i nije osigurala pretpostavke za identifikaciju elemenata sumnjivih transakcija u gotovinskim uplatama mjesečnih rata za otplatu kredita, što nije u skladu sa Člankom 101. Zakona o bankama RS-a, nije u skladu sa Odlukom o minimalnim standardima za upravljanje kreditnim rizikom i klasifikacija active banaka, nije u skladu sa Odlukom o minimalnim standardima za dokumentiranje kreditnih aktivnosti banaka, nije u skladu sa Člankom 9. Odluke o minimalnim standardima aktivnosti banaka na spriječavanju pranja novca i financiranja terorizma, te nije u skladu sa Programom, politikama i procedurama banke za upravljanje rizikom od pranja novca i financiranja terorizma i Programom, politikom i procedurom banke o minimalnim standardima za dokumentiranje kreditnih aktivnosti;

Izvještaj eksterne revizije o provođenju Zakona o spriječavanju pranja novca ne sadrži ocjenu provođenja Programa, politika i procedura banke za upravljanje rizikom odp ranja novca i financiranja terorizma; ocjenu sistema interne kontrole i funkcioniranja interne revizije banke vezano za spriječavanje pranja novca i financiranja terorizma i ocjenu da li je banka uskladila svoje poslovanje sa zahtjevima za spriječavanje pranja novca i financiranja terorizma uz obavezno korištenje tehnike testiranja, što nije u skladu sa Člankom 25. Odluke o minimalnim standardima aktivnosti banaka na spriječavanju pranja novca i financiranja terorizma”, stoji u strogo povjerljivom Zapisniku broj 02-23-245/08, od 14. ožujka 2008. godine.

SEEbiz.eu