Emil Karamatić: Hvala Tomu Gotovcu na velikom i napornom djelu

Povezani članci

• Gdje je nestala Jugoslavija?
• RETRO SPORTSKO – GLAZBENI SPEKTAKL U ZAGREBU
• Fotogalerija: Točka na U
• Kako je “dolijala” Dijana Čuljak
• Boro Stjepanović: U ratu sam navijao za građane Sarajeva, žrtve koje su branile cjelovitu BiH
• Adnan Žetica: Prikaz knjige „Nestali u stoljeću“, autora Ivana Lovrenovića

Mladost koja čita novinare poput Ivana Šušnjara, Milana Šutala i Martine Sopte ne treba brinuti za svoju budućnost. Ona im je osigurana, sto posto u rovovima.

Taj trojac hrvatskih revolveraša uz logističku potporu Mileta Dodika, Dragana Čovića i Bože Ljubića su zasigurno najveći i vjerojatno jedini živući dragovoljni davatelji tuđe krvi. Danas olovkom, sutra tko zna čime.

Piše: Emi Karamatić

‘Blago onom narodu koji ih ima. Ne treba ih zaustavljati u njihovim ‘svetim ciljevima, čak im treba omogućiti da imaju svoj prostor djelovanja. Treba im samo dati sve moguće konvencionalno naoružanje i stalno ih nadahnjivati pričama o ‘vekovnim neprijateljima. Do njihovi istančani sluhova stalno trebaju dopirati dobro izvježbani tonovi hercegovačkih gusala, kako bi njihov duh što duže ostao u svežini’ borbenosti.

Ako dođete u situaciju da vas napadnu, da izrigaju nacionalsocijalitičke bljuvotine  nemojte se suprotstavljati, nego s radošću pohitite do najbliže Turističke organizacije i registrirajte ih kao turističku atrakciju. Jer oni to uistinu jesu.

Na njima bi se moglo zaraditi. Pitate se garant, kako? Jednostavno.

U narednim mjesecima u Međugorje će doći preko milijun posjetitelja. Svakom koji dođe treba odmah ispričati kako mi u Hercegovini osim vjerskog turizma razvijamo i druge oblike turizma a ujedno oplemenjujemo već postojeće.

Mi naprosto svakom gostu na svakom mjestu moramo skrenuti pažnju kako još uvijek imamo nekoliko ljudi koji su kod njih kao vrsta izumrli. Pa naravno svatko će ih željeti vidjeti. Sve ostalo je samo priča o velikom ekonomskom uspjehu i nenadanoj zaradi na neobičnim ljudima.

Stotine tisuća talijanskih i njemačkih hodočasnika  koji su prešli osamdesetu će se radovati kad sretnu  Šutala, Šušnjara i Mlinarevićku kako se razdragani drže za ruke. Bit će to ponovni susret sa jednom izgubljenom mladošću. S njima će evocirati uspomene na sugrađane koji su im mladost učinili toliko sretnom da i danas traume liječe tražeći pomoć od  Lurda preko Fatime do Međugorja.

Međutim ne treba zaboraviti, i stalno treba imati u mislima mogućnost ako ne daj Bože u nekom  trenutku Šutalo, Šušnjar, djevojački Zirdum, i Mlinarevićka budu izgledali kao da ih je netko pustio sa lanaca, odnosno ako pokažu ponovnu želju za  agresivnost, nemojte se suprotstavljati nego se sjetite lekcije iz petog  razreda biologije.

Otprilike izgleda ovako; 

Kad zelene vaške napadnu biljke, poliju se nekakvim insekticidima i biljka vrlo brzo ozdravi. Kad moljci napadnu naše kapute , također postoji sredstvo koje će ih velikom brzinom ukloniti. (Lavanda, poštujmo prirodu.) Kad nas napadnu krpelji i ostali žohari, savjetujte se sa komunalnim poduzećem Parkovi, oni imaju nekakvo rješenje i za tu neman.

Znam, uvijek postoji taj strah i vječito pitanje, što učiniti  ako vas ponovo, iznenada, kad najmanje očekujete napadne trojac Milan Š., Ivan Š., djevojački Zirdum, Martina M.?

Vjerujte, sve studije su na kraju pokazale kako su u tom slučaju jedino rješenje isprobane  metode pokojnog konceptualnog umjetnika Toma Gotovca.

Treba im lagano prići, prije svega u svrhu zaštite i njegovanja sjećanja na pokojnog Toma Gotovca te ih njegovim konceptualnim  metodama zaliti da nam što duže traju.

A ako je itko imao smisao za tu vrstu umjetnosti imao je pokojni Tom. Bog dušu da mu prosti, tako je lijepo i nježno mokrio po idiotima novog doba.

Tekst uz dozvolu autora prenosimo sa prijateljskog portala neznase.ba