Emir Spahić- jedan od nas ljubitelja nasilja

Povezani članci

• Podržava li vlast u Zagrebu Dodikove secesionističke prijetnje?
• Ljubo R. Weiss: Psihopati muče i ubijaju životinje – do kada??
• Politička roba s greškom
• Ničiji ljudi
• Kosovari poručuju: Neće biti ustupaka sa naše strane
• Robovi predrasuda, robovi mržnje

“Jedan je Spaha. Ne možemo promijeniti to što se desilo, ali možemo stati na stranu pravde i istine. Porodica treba biti najvažnija na svijetu svakom normalnom čovjeku i pojedincu, pa tek onda sve ostalo u životu. Naš Emir je upravo to i učinio, pokazao je da je prije svega čovjek. Žao mi je što se greškom smatra braniti svoju krv, svog brata i što se pobunio na sam čin vrijeđanja i nedostatka poštovanja prema njemu kao igraču. Ovo je prije svega čovjek koji je bezbroj puta pomogao i bio podrška drugima. Sada je red i na nas: PRUŽIMO PODRŠKU NAŠEM SPAHI!!!”

Upravo ste pročitali jedan od mnogobrojnih komentara na vijest da je nekadašnji kapiten naše fudbalske reprezentacije Emir Spahić, izrevoltiran činjenicom da radari ne dozvoljavaju ulazak njegovom bratu i prijateljima u VIP ložu tom istom redaru izbio dva- tri zuba odnosno nanio lakše tjelesne povrede.

Demonstracija borilačkih vještina i prepoznatljivog balkanskog mangupluka našeg Emira Spahića rezultirala je novčanom kaznom, raskidom ugovora sa Bayern Leverkusenom te zgražanjem kompletne njemačke, a i svjetske sportske javnosti.

A za razliku od tih sterilnih Nijemaca koji ne znaju šta znači braniti vlastitu krv, brata, porodicu  pogotovo kad nasilno pokušavaju ući u VIP ložu,  bosanskohercegovačka javnost, barem veći dio nje relativizira pa čak i glorificira Spahićev manijakalni obračun sa neposlušnim redarima.

Jer kako drugačije objasniti neshvatljive izjave istaknutih bosanskohercegovačkih sportista koji potez Emira Spahića pokušavaju opravdati njegovim temperamentom,  tim prepoznatljivim balkanskim mentalitetom i polemiku idiotske javnosti, ako je naravno uopšte tako možemo okarakterisati, o tome koliko je naš Emir zuba izbio jednom Švabi.

Jedan, tri ili eventualno pet.

Obzirom na naše mitološke afinitete i tradiciju kojom se toliko dičimo u usmenom priopćenju vlastitim  unucima govorit ćemo da je za Bosnu i Hercegovinu  jednom igrao veliki Emir Spahić.

“Pravi patriota, strah i trepet svakog protivničkog napadača, kapiten koji ne samo da je šamarao protivničke igrače nego je i zube izbijao neposlušnim redarima. “

Nejasno je na koji način naša javnost postupak Emira Spahića vidi kao dokaz patriotizma i ljubavi prema ovoj državi a bilo koju kritiku manijakalnog i primitivnog ponašanja kao otvorenu prijetnju vrijednostima koje mi tako dobro predstavljamo.

Da je eventualno Emir Spahić, prosječni odbrambeni  igrač,  njemački reprezentativac poslije video klipa u kojem se jasno vidi kako s leđa šakama udara redara,  najvjerovatnije više nikad u životu ne bi se profesionalno bavio sportom, a ostatak svog života vlastitoj naciji bi se izvinjavao za glupost koju je napravio.

Pošto je Njemačka tako daleko od naše Bosne i Hercegovine mi ćemo našeg Emira kad ga sljedeći put vidimo na okupljanju reprezentacije kojom je donedavno apsolutno vladao,  dočekati burnim aplauzom,  vlastitim krezubim osmjehom i povicima.

“Mi smo Emir, Spaha je naš.” Ili eventualno “Ovo je Bosna”.