Esad Bajtal: ZAVNOBiH je još uvijek živ, i na žalost ovdašnjih etno-progonilaca, vraća se – preko EU – svojoj kući

Esad Bajtal
Autor 27.11.2017. u 15:17

Izdvajamo

  • I u tom dijalektički uzornom momentu, leži neizbježnost civilizacijske pobjede ZAVNOBiH-a. Odnosno, pobjede kosmopolitskog potencijala ZAVNOBiH-a kao civilizacijski savremenog i svevremenog sistema ljudskih i demokratskih vrijednosti. Sada samo pod drugim imenom. Imenom EU.

Povezani članci

Esad Bajtal: ZAVNOBiH je još uvijek živ, i na žalost ovdašnjih etno-progonilaca, vraća se – preko EU – svojoj kući

Uvodna riječ prof.dr. Esada Bajtala sa Svečane akademije povodom Dana državnosti BiH u Sarajevu

ZAVNOBiH je živi, pozitivno subverzivni fenomen, koji logikom i jezikom univerzalnih ljudskih i civilizacijskih vrijednosti, razbija i nadvisuje ideološki izmaštane izmišljotine etno-razbojništva i sav besmisao njihovih laži, pokazujući svu ljigavost, licemjerje i moralnu bijedu vremena i svijeta u kome živimo. U tome je prosvjetiteljska vrijednost, ili, neprolazni, svevremeni značaj Prvog zasijedanja ZAVNOBiH-a.

Neću, kako je to, logikom svečarske retoričke inercije postalo uobičajeno, govoriti o istorijskom, dakle, prošlom, bivšem značaju ZAVNOBiH-a. Nego, upravo obrnuto: o njegovoj važnosti danas i sutra. Kako za nas, tako i za svijet kome pripadamo u regionalnom i evropsko-planetarnom smislu.

Jer, kao principijelno i logički, još uvijek živ, ZAVNOBiH ne pripada povijesti, nego povijest pripada njemu. ZAVNOBiH nije prošao. I nije mrtav. Samo je krvavo-nasilno, i prolazno, zbačen sa društvene bh scene.

Pokošen kao trava.

A pokošena trava, uvijek iznova raste.

I naraste.

U tom smislu ZAVNOBiH nam ponovo dolazi.

Vraća se kao prećutana stavka budućnosti Svijeta i Ove zemlje.

Još uvijek je živ i djelatan.

Naime, a to ni slijepci više ne mogu a da ne vide, civilizacijski potencijal ZAVNOBiH-a, njegovi multi principi, njegova ljudska logika i zavnobihovski racionalizam, čine danas, temelje Evropske Unije u izgradnji. Odnosno, ZAVNOBiH diše i živi upravo tamo gdje će njegovi jučerašnji i današnji etno-rušitelji, morati da nas odvedu.

A to je EU.

Jer s njim, sa ZAVNOBiH-om, mi smo davno bili Evropa.

Evropa prije Evrope.

I živjeli pola stoljeća na način na koji današnja Evropa tek pokušava da se, politički, društveno i životno organizuje.

Otuda sljedeći paradoks.

Ovdašnje (regionalno), uporno, praktično, negiranje ZAVNOBiH-a, mijenjanjem naziva ulica, trgova i škola; rušenje spomenika, slavljenje zločina i zločinaca, samo je prolazni jalovi pkušaj brisanja i zaborava ZAVNOBiH-a. Jer, tom pokušaju i pustom snu o zaboravu, njegovom negiranju, falsifkovanju i prešućivanju, opire se upravo logika civilizacijskog potencijala ZAVNOBiH-a.

A to je upravo logika EU u koju se b-h-s vlastodršci verbalno zaklinju, a praktično je izbjegavaju.

Zašto?

Pa zato što ih u EU čeka baš ono što su ovdje krvavo rušili, razbijali, i palili.

Blatili i blate sve do danas.

Ali, uzalud.

U EU, umjesto privatne, čeka ih, pravna država. I  građani umjesto etno-podanika.

Ljudska prava umjesto voluntarizma i samovolje etno-vlasti.

Te logika preuzetih obaveza i odgovornosti, kao modus i način vladanja, koji su etno-strukture odavde nasilno protjerale i čijem povratku se tako žestoko opiru.

Dakle, umjesto velikih, etnički čistih, nacionalnih država, koje su projektovali, i u ime kojih su silovali, pljačkali i ubijali Ovu zemlju i njene nedužne ljude, žene i djecu, pod imenom EU, čeka ih, zapravo, upravo propagadno proskribirani i njima omraženi model, višenacionalne ZAVNOBiH-ovske BiH. Jer, EU se, na njihovu veliku žalost, gradi na jedino mogućim – ZAVNOBiH-ovskim – multi principima.

Paradoksalno, krvavo, i nasilno rušenje tih principa Ovdje, na kojima se i sama danas gradi, Evropa je mirno i šutke gledala.

I u tom dijalektički uzornom momentu, leži neizbježnost civilizacijske pobjede ZAVNOBiH-a. Odnosno, pobjede kosmopolitskog potencijala ZAVNOBiH-a kao civilizacijski savremenog i svevremenog sistema ljudskih i demokratskih vrijednosti. Sada samo pod drugim imenom.

Imenom  EU.

Istovremeno, i na drugi način govoreći, to je životna šamarčina, odnosno, svojevrsna simbolička kazna i jednima i drugima. I ovdašnjim agresivnim etno-ideolozima i zapadnim  licemjerima koji su im, devedesetih godina prošlog stoljeća, prešutno puštali da, u krvi i nasilno, ruše ono što danas sami izgrađuju, jer im to, logika opstanka svijeta i civiliziranog življenja, sama sobom imperativno – nameće.

Dakle, ZAVNOBiH je živi, pozitivno subverzivni fenomen, koji logikom i jezikom univerzalnih ljudskih i civilizacijskih vrijednosti, razbija i nadvisuje ideološki izmaštane izmišljotine etno-razbojništva i sav besmisao njihovih laži, pokazujući svu ljigavost, licemjerje i moralnu bijedu vremena i svijeta u kome živimo. U tome je prosvjetiteljska vrijednost, ili, neprolazni, svevremeni značaj Prvog zasijedanja ZAVNOBiH-a.

U tom smislu, nema čitanja ni razumijevanja ZAVNOBiH-a van konteksta naše životne zbilje.

Zbilje našeg življenja.

Niti njegovog čitanja sa stanovišta puke seminarsko larpurlartističke hermeneutike idejne samodovoljnosti.

Postoji samo jedno jedino, aksiološki simptomatčno čitanje ZAVNOBiH-a.

Čitanje sa stanovišta vremena u kome jesmo.

Tužnog i ružnog vremena kome, sudbinski nevoljno i životno oporo, pripadamo.

Vremena religioznih nevjernika.

Vremena akademske prostitucije.

Vremena politiziranog kriminala i kriminalizirane politike.

Vremena materijalne i duhovne bijede.

Odnosno, neljudskog vremena, vlastodržački združenog, crkveno-crvenog, pseudo socijaldemokratskog, tačnije, SNSD-ovski nemoralnog tipa (i ne samo njegovog), koji, svoje agresivne, krvoločno-vučje zube, kontinuirane  klero-etničke isključivosti, polako ali sigurno lomi na željeznim, čelično postojanim, ljudskim, civlizacijskim i visoko moralnim principima ZAVNOBiH-a.

Dakle, ZAVNOBiH je još uvijek živ.

I na žalost svojih ovdašnjih etno-progonilaca, vraća se – preko EU – svojoj kući.

Istina, ljudski i moralno devastiranoj; privredno poharanoj; i doslovno opljačkanoj kući. Kući poniženih i uvrijeđenih bh građana.

Ali, vraća se, s veknom hljeba pod pazuhom, kao simbolom  minimalne socijalne pravde i jednakosti, nošen krilima  elementarne empatije i solidarnosti svih sa svima.

I sa samo jednim, životno neizbježnim, ljudski bitnim i civlizacijski poraznim pitanjem. A upućujem ga samozvanim čuvarima vitalnog nacionalnog interesa.

Formulišem ga, kratko i jasno, ovako:

Nacionalisti,

Kako ste,

I zašto ste; 

U ime čega,

I u ime koga,

Ste, 

Dozvolili da vam

Nacije gladuju?

Naravno, oni, kao jedini krivci tako poraznog stanja stvari, na ovo nemaju odgovora.

ZAVNOBiH ima!

Imao je, i daće ga – još jednom.

Na svoj kosmopolitski,

antifašistički i

ljudski dosljedan način.

Smrt fašizmu, sloboda narodu!

Esad Bajtal
Autor 27.11.2017. u 15:17