ENG
Fra Petar Jeleč: Ćorci Jure Krište
Autor/ica 👤Petar Jeleč
Povezani članci
Na brojna podmetanja i neistine o bosanskim franjevcima, studentima i profesorima Franjevačke teologije u Sarajevu koje je njihov dežurni „povjesničar“ Jure Krišto u četiri nastavka objavio na portalu hrsvijet, odgovorio sam mu onako kako i priliči čovjeku koji u svojim istupima sramoti častan naziv povjesničara i koji pokazuje višegodišnji, vrlo zavidan nivo nesnošljivosti, ali i kompleksa, što ih kao bivši svećenik dominikanac ima prema franjevcima Bosne Srebrene. To je pokazao u mnoštvu polemika koje je vodio i prije mene s fra Ignacijem Gavranom, fra Velimirom Blaževićem, s akademikom Srećkom Džajom i drugima koji su nastojali argumentirano odgovoriti na njegove uporne klevetničke napade. Unatoč svoj argumentaciji, nisu mu naravno ništa mogli dokazati i žalibože vremena što su ga utrošili nadajući se da ljudima poput Jure Krište argumenti nešto vrijede.
Kao što je čitateljima već poznato, Jure Krišto je u svom četvrtom nastavku sramotnog pamfleta protiv bosanskih franjevaca na portalu hrsvijet spomenuo i naš navodni osobni susret u Rimu i to kako mi je davao neke savjete glede moga znanstvenog rada. Jure Krišto je to, naravno, u cijelosti izmislio kao što i inače izmišlja u čitavom nizu svojih tekstova prema onoj narodnoj „što se babi tilo, to se babi snilo“. Jer, dotičnog gospodina nisam nikada u životu ni vidio ni čuo, niti od njega dobio bilo kakav savjet, a svakako ga od njega ne bih nikada ni tražio ni prihvatio. U svojoj reakciji na moj tekst Krišto govori da sam se u odgovoru poslužio udarcima ispod pojasa. Ne znam zašto tako misli i zašto bi se radilo o bilo kakvim udarcima ispod pojasa, ako sam ukazao na to da čovjek govori potpune neistine i izmišlja događaje koji se nikada nisu zbili. Ako je moje ukazivanje na njegovo čisto izmišljanje nečega što se nikad nije dogodilo – udarac ispod pojasa, što je onda njegovo, ponavljam, čisto izmišljanje? Valjda neka nova „viteška“ vještina „a la Krišto“!
G. Jure Krišto, valjda donekle i sam svjestan da je „provaljen“, u svojoj reakciji reterira, no – u svojoj nevolji i na svoju nesreću – dodaje i nove detalje, meni naravno sasvim nepoznate, te veli: „U Rimu sam boravio dva puta dok je fra Petar bio tamo na studiju. Prvi put kao član međunarodnoga tima koji je dobio zadaću da prouči osobnu arhivu biskupa Aloisa Hudala kao pripremu za međunarodni simpozij o biskupu koji je spašavao Austrijance i Nijemce poslije Drugoga svjetskog rata, a neki krugovi su ga optuživali zbog skrivanja «ratnih zločinaca» i zbog pomaganja da izbjegnu sudove. Mislim da mi je upravo u vrijeme moga istraživanja u Njemačko-Austrijskom koledžu Santa Maria dell’Anima fra Petrov dobar poznanik rekao da ‚ima jedan bosanski franjevac koji piše disertaciju o Crkvi u BiH u vrijeme NDH‘ (nešto u tom smislu i zato su jednostruki navodni znaci). Da, to mi je bilo drago i htio sam se upoznati s mladim budućim povjesničarom. Dobio sam i telefonski broj i – dalje se zna. Sjeća li se fra Petar toga ili ne, hoće li priznati to ili ne posve mi je svejedno“.
Kako se vidi iz ove najnovije Krištine verzije, sada odjedanput više nema ni govora o našem osobnom susretu i njegovim savjetima, nego je dotični dobio moj telefonski broj „i – dalje se zna“. Pa što se to sad sve dalje zna, g. Krišto? Ne zna se ništa, jer ničega nije ni bilo pa stoga se nitko toga ni ne može sjetiti: ni ja – htio ne htio – pa čak ni Vi – osim ako sve niste ne samo izmislili, nego si to sve jednostavno umislili?!
I da ponovimo lekciju, očito Vam to neće biti viška: Nas se dvojica, g. Krišto, nikada nismo osobno vidjeli i nikada nismo razgovarali – ni telefonom ni na bilo koji drugi način. Svojom novom verzijom izmišljotine samo ste se još gore zapetljali u kučine. Ništa tu ne pomaže plitki i jeftini sofizam tipa „i – dalje se zna“, nego samo pokazuje Vaše podcjenjivanje zdravog razuma čitatelja, kao da to oni neće prozreti već na prvi pogled.
Ali možda od svega bude i neke koristi: možda shvatite kako je puno rizičnije izmišljati o živim ljudima, nego se nabacivati blatom na bosanske fratre koji više nisu među živima, a što je Vama očito postala prava-pravcata opsesija. Živi ljudi, naime, znaju i odgovoriti, baš onako kako i zaslužujete. Možda čak shvatite i to koliko je razorna za Vašu vjerodostojnost Vaša izmišljotina o onodobnoj tobožnjoj radosti (!) što „ima jedan bosanski franjevac koji piše disertaciju o Crkvi u BiH u vrijeme NDH“. Ali, poznajući Vas – radi se o još jednoj čistoj izmišljotini. Naime, nadaleko je svima poznata Vaša radost i ljubav prema bosanskim franjevcima. Izgleda da čim saznate za nekog bosanskog franjevca, odmah Vas, zbog silne radosti i ljubavi koju osjećate prema njima, uhvati velika želja da ih nazovete i družite se s njima, baš kao što se to učinili i sa mnom u Rimu – u Vašim snovima, naravno.
Ne namjeravam poput Srećka Džaje, Ignacija Gavrana, Velimira Blaževića i drugih gubiti sate i sate objašnjavajući bilo što čovjeku koji je sklon ovakvom konfabuliranju. Ovakvim ponašanjem, podmetanjima i izmišljanjem sami ste sebe, g. Krišto, što se mene osobno tiče, potpuno diskvalificirali za bilo kakvu buduću raspravu, a nivo na koji ste pali plasiranjem potpunih izmišljotina jako dobro pokazuje kakav ste čovjek i povjesničar.
To što Vam se ne sviđa moj doktorat, jako mi je drago. To što me smatrate lošim povjesničarom, još mi je draže, a najdraže od svega je što Vama, Vašem kolegi Ivi Lučiću, bh-Večernjaku, HDZ-u i Draganu Čoviću, pojedinim klerikalnim krugovima u Crkvi, portalima poput hrsvijeta i sličnima i dalje jako smetaju bosanski franjevci. Bosanski franjevci su, kako reče moj kolega fra Stjepan Lovrić, bili i ostali mete puno preciznijih strijelaca nego što ste Vi. A eto, još su tu i fratri i njihova Bosna i Franjevačka provincija Bosna Srebrena. I na Vašu veliku žalost ostat će i dalje! Lako ćemo s Vama jer kao i gore pobrojani pucate samo ćorcima. A ukoliko me zaista toliko želite osobno upoznati ili čuti telefonom (da Vam se ispuni neostvareni događaj iz Rima), znate moju adresu. Moj savjet glede stručne pomoći zbog izmišljanja događaja koji se nisu nikada dogodili, naravno, i dalje stoji.
Ovo je odgovor na novi Krištin tekst:
Autor/ica 👤Petar Jeleč
