Franjo Topić: Politika je kriva zbog podjele na hercegovačke i bosanske Hrvate!

Autor/ica 20.8.2011. u 23:53

Povezani članci

Prof. dr. Franjo Topić za mnoge je kontroverzna osoba, upravo iz razloga što se rijetko ustručava jasno, javno i glasno kazati svoje mišljenje, a i kritike. Upravo iz razloga što nikada nije išao „linijom manjeg otpora“, nailazio je na brojne osude od strane svojih neistomišljenika. Topić je, odmah na početku, kazao da se naš razgovor „ne može gledati stranački niti navijački, nego u globalnom smislu pa i politike kao brige za opće dobro“. Sumnjam da će ga mnogi tako shvatiti, no u svakom slučaju neće mu se moći osporiti tvrdnja o nestanku Hrvata iz RS-a, entitetu za kojeg smatra da još nije „završena stvar“, upitnom uspjehu hrvatske politike tijekom posljednjih 20-ak godina u BiH itd. Za Republiku Topić pojašnjava zašto bi Hrvati u BIH konačno trebali prestati „kukati na svojom sudbinom“ i počeli uistinu raditi za poboljšanje svog položaja.

Predsjednik ste HKD-a Napredak, najstarijeg hrvatskog društva u BiH. Uz sve velike projekte koje Napredak aktivno provodi, tu su i aktivnosti na opstanku Hrvata povratnika na svojim ognjištima, poput onih u Garevcu (Modriča), a posljednji veliki projekt je Napretkov dom na Trebeviću. Međutim, nikada niste bili „miljenik“ vladajućih hrvatskih struktura u BiH koji su često zanemarivali važnost Napretka u povratku i opstanku Hrvata. Zašto?

TOPIĆ: Nisam bio „miljenik“ ni u Jugoslaviji ni u komunizmu. I danas se sjećam kako su se ljudi mrštili kad sam kritizirao, pokušavam to raditi s argumentima, Tita, Jugoslaviju, komunistički sustav. Kad sam govorio da nema hrvatskog jezika, da hrvatske devize idu u Beograd, da se ne smije govoriti istina o Bleiburgu, o kardinalu Stepincu itd. Od mnogih sam doživljavan kao državni neprijatelj. Znate, većina ljudi se boje vlasti, većina ljudi su konformisti, neće se zamjeriti vlasti jer vlast se sveti, kažnjava na različite načine. Ali to je dio sudbine ljudi koji misle da su dužni upozoravati na opće dobro, na neke krupne propuste, koji bi željeli da bude bolje. Bili smo zajedno s hrvatskom politikom i „bio sam miljenik“ dok se nije počelo raditi na iseljavanju bosanskih Hrvata. Ono što mi je sad žao jest da hrvatska vlast često kažnjava Napredak kako središnjicu tako i neke podružnice koje to teško podnose. Treba precizirati stvari: ovaj se razgovor ne može gledati stranački niti navijački, nego u globalnom smislu pa i politike kao brige za opće dobro. U širem smislu riječi sav ljudski život je politika: i zdravstvo, školstvo, stan, radno mjesto itd.

Zašto HKD Napredak, najstarije hrvatsko društvo u BiH, zovu i ružnim imenima, bez obzira na važnu ulogu i značajne rezultate Napretka?

TOPIĆ: Prvo jer uvijek ima zločestih ljudi. Treba reći da su to malobrojni i marginalni ljudi. Mi pokušavamo u ovoj kompliciranijoj situaciji držati neku sredinu. Za „lijeve“ Napredak sluđuje ljude sa „integralnim hrvatstvom“ a za „desne“ Napredak je neko „bosansko, katoličko društvo“. A Napredak je sav hrvatski, Napredak je sav bosanski, Napredak je sav hercegovački i Napredak je sav ljudski. O Napretku najbolje govore njegova djela, koja su impozantna i za neku veliku zemlju i za veliki narod. Da spomenem da Napredak ima 65 podružnice, preko 20.000 članova, preko 40 zborova i grupa, izdaje četiri lista, drži radio, tri šahovska kluba, jedan nogometni klub i ukupno oko 90 podorganizacija. A napravio je, hvala Bogu, toliko da su neki na tome i zavidni: od obnove 1990. 811 koncerata, 533 izložbe, 261 drame i recitali, 139 humanitarnih akcija, 512 izdanih knjiga, 53 okrugla stola, 835 predstavljanja knjiga, 385 tribina i predavanja, 313 sportskih manifestacija, 1044 nastupa i sudjelovanja i 1644 različitih kombiniranih manifestacija, ukupno 6530 manifestacija.
A kome se ne sviđa Napredak nek’ osnuje drugo društvo, uostalom postoje brojna društva, neka napravi više i bolje, široko mu polje. Božanska je istina po plodovima ćete ih prepoznati. Naravno da to kod mnogih izaziva i zavist, ali tu ne možemo puno pomoći, osim moliti se Bogu za takve. Mudri Andrić je kazao: Ljudi će vam sve oprostiti osim uspjeha.

Procjenjuje se da je iz BiH iselilo oko 200 000 Hrvata. Što su, zapravo, hrvatski političari učinili po pitanju povratka, zapošljavanja i boljeg života Hrvata u BiH i tko je zakazao? Kakva je uloga Napretka u povratku?

TOPIĆ: Napredak je nevladina organizacija, nemamo nikakvih stalnih sredstava ni za redovno djelovanje, toliko dobivamo iz proračuna da ne možemo umrijeti, ali ni pristojno živjeti. Za povratak je odgovorna vlast jer ima novac za to i to naš novac jer proračunski novac je novac svih građana. Ima i druge mehanizme, od policije i sve druge administracije. Mi radimo najviše za povratak jer ljudima kroz različite kulturne sadržaje činimo Bosnu i Hercegovinu ljepšom, prihvatljivijom i da je se više voli.

Središnjica Napretka je u Sarajevu, a predsjednik najjače hrvatske stranke jednom je nespretno izjavio da „iz Sarajeva nisu otišli samo oni Hrvati koji nisu imali kud ili koji nisu mislili svojom glavom“. Kakav je danas položaj Hrvata u Sarajevu i je li stanje uistinu tako?

TOPIĆ: Kad bih bio konformista to ne bih komentirao, ali već jesam pa ću i sada. Prvo mislim da se izjava ne odnosi samo na „sarajevske Hrvate“ nego na sve Hrvate iz Bosne. To je jedna od najružnijih uvreda koju je netko ove vrste izrekao. Da to pojednostavimo ova izjava znači da su svi nesposobni i maloumni, nek’ mi oproste, od kardinala, provincijala svih stotinjak sveučilišnih profesora pa do zadnjeg „sarajevskog Hrvata“. Zamorno je slušati zabrinutost kako nestaje „sarajevskih Hrvata“, a da za to izabrani i plaćeni dužnosnici ništa ne čine da se promijeni. Bojim se da njima treba nestanak „sarajevskih Hrvata“ radi nekih drugih ciljeva. Zanimljivo ti „dušobrižnici“ ne kukaju nad odlaskom npr. preko 12.000 „livanjskih Hrvata“ i to što je ovdje bitno reći „ispod hrvatske vlasti“.

Prema nekim podatcima, Hrvata i dan-danas, unatoč svim ratnim i poratnim nedaćama, više ima u Bosni nego u Hercegovini. Kako to da se među bosanskim Hrvatima nije pojavila jača struja koja bi konkretnije poradila na položaju Hrvata Bosne, a čime bi se poboljšao sveukupni položaj Hrvata u cijeloj zemlji?

TOPIĆ: Ovo je dobro i vrlo teško pitanje koje i ja sam sebi često postavljam. Sad će me opet netko optužiti da sam protiv Hercegovaca, a nisam. Da kažem onima kojima sam „crvena krpa“ za Bosnu, da od svojih gimnazijskih dana imam najbolje prijatelje Hercegovce. Mislim da je politika napravila veliku štetu forsiranjem podjele na hercegovačke i bosanske Hrvate. Koliko ja imam uvida takvih podjela nema među Srbima niti među Bošnjacima. Ima, po mom sudu više uzroka. Povijesni i zemljopisni je da hercegovački Hrvati žive u čisto hrvatskim krajevima i nemaju obzira i straha od drugih. Bosanski Hrvati su živjeli i žive u miješanim sredinama i moraju voditi više računa o izražavanju svoga identiteta: vjerskog, nacionalnog pa onda i političkog. Ma, ne možete pjevati ni neke pjesme ako ćete nekome smetati ili ga izazivati. Dalje, treba se prisjetiti da se hrvatska politika u BiH vodila do prije par godina isključivo iz Zagreba i da se forsiralo Hercegovinu jer je naslonjena na Hrvatsku, jer su neki mislili da će se pripojiti Hrvatskoj, pa se onda protežiralo i Hercegovce. A naravno da nitko vlast neće lako dati. Za to nisu „krivi“ Hercegovci, nego Bosanci koji to prihvaćaju, jer i u najlošijoj procjeni ima barem 260.000, a američka CIA procjenjuje na 370.000 Hrvata u Bosni, a u Hercegovini oko 200.000. Svjestan sam da je ovo osjetljiva tema i da će je neki zloupotrebljavati. Govorio sam još Anti Jelaviću i s nekima pisao mali projekt na temu odnosa hercegovačkih i bosanskih Hrvata, ali naravno to se nije htjelo uzeti u obzir. Uvjeren sam da i danas mnogi hercegovački Hrvati imaju pozitivan odnos prema bosanskim Hrvatima, ali neki političari nemaju, a onda tu „razliku“ neki mediji produbljuju. Nažalost neki političari doživljavaju da su bosanski Hrvati smetnja realiziranju onoga što oni zovu „treći entitet“ i što je njihov politički cilj. U javnosti pa i u Hrvatskoj kad se govori o bh. Hrvatima onda se misli da ih ima isključivo u Hercegovini, a kao što smo vidjeli to nije ni blizu točno.

Što je krajnji cilj političke priče, koja dolazi od hrvatskih političara, da je ‘”Hrvata sve manje u Sarajevu, Tuzli, Travniku…”?

TOPIĆ: Ovo što ću reći mi je mučno. Bilo bi mi lakše i ljepše ovo ne govoriti, ali postoji opća odgovornost intelektualca i mene kao predsjednika velikog hrvatskog društva, a nekada se uostalom ne smije šutjeti. Žalosno je da je ovakva vrsta politike odrodila Hrvate od BiH. Npr., niti jedan hrvatski pjevač nema nijedne pjesme o Bosni, pjeva se o onom što se voli, dalje vi zaključujte. Recite mi kad je neki visoki hrvatski dužnosnik rekao nešto lijepo o Bosni. Nadalje, ljudi su izgubili iz vida razliku između zemlje i političkog sustava. Pa, imamo ljude koji su preživjeli pet država. Također je većina izgubila iz vida razliku između političkih prava i drugih prava. Jasno je da Hrvati nemaju dovoljno političkih prava, ali za to su odgovorne hrvatske stranke. Politička prava su bitna, ali nisu jedina. Uostalom Hrvati su živjeli devet stoljeća bez države, pa preživjeli. I većina jadnih ljudi smatra da nemaju gotovo nikakvih nacionalnih prava, a to nije točno. Danas su vjerska prava zagarantirana svima. Gledajte paradoksa: Hrvati Viteza ili Ljubuškog imaju više nepokretne imovine nego svih 100.000 Hrvata Austrije, a još im se govori kako ovdje nemaju budućnosti „kao Hrvati“. Neka mi se ne zamjeri, ali ću u ovome kontekstu kazati da je Napredak u hrvatskoj kulturi napravio više nego svi Hrvati zapadne Europe. Ja sam predsjednik hrvatskog društva, koja prava nemam? A imamo li novaca, kvalitetnih ljudi i kvalitetnih programa to je drugo pitanje. Ne smije se zaboraviti da je 90 posto svjetskih iseljenika, osim rata, iselilo samo radi ekonomskih razloga. Pa nije 12 milijuna Talijana otišlo u SAD radi politike, vjere, države, nego radi bolje plaće i standarda. Još su Latini rekli: Ubi bene, ibi patria (Gdje je dobro, ondje je i domovina). Daljnja katastrofalna posljedica ovakve politike svođenja svih prava na politička prava jest iseljavanje iz BiH. Pa jadni ljudi se sele npr. u Austriji jer nemaju, kako oni kažu i misle, „hrvatskih prava“, a u Austriji ili bilo gdje, nemaju nikakva hrvatska i politička prava, što većina ljudi nema na umu, nego imaju građanska prava što je sasvim nešto drugo. Treba ostati i ovdje boriti se za svoja prava, pa i politička. Zemlja je onog tko po njoj hoda, a sve ostalo je iluzija.

Često kažete kako je problem hrvatskih političara to što kratko navrate u Sarajevo te već pred kraj dana bježe iz njega, umjesto da nazoče na otvaranju različitih javnih, kulturnih manifestacijama na kojima se lobira za bolje ciljeve. Jeste li kad s nekima od njih o tome i razgovarali?

TOPIĆ: Treba napomenuti da će netko ovaj govor shvatiti kao kritiziranje HDZ-a. No, oni su na vlasti dvadeset godina te sve dobro koje su napravili je njihovo i toga ima dosta pogotovo na lokalnoj razini od Ljubuškog, Viteza do Odžaka. Ali su i svi promašaji njihovi. Da ne bude zabune, tako ću sutra prosuđivati rad bilo koga na vlasti, bez obzira na stranku. Podsjećam da imam i neko veće pravo raspravljati o HDZ jer sam bio 1990. vrlo aktivan oko osnivanja HDZ i bio u specijalnom povjerenstvu od pet savjetnika. Volio bih da mogu što više hvaliti i ponositi se hrvatskom vlašću i svim drugim hrvatskim, ali mislim da su načinjene neke ozbiljne pogreške. Ovdje spadaju i pitanja o povratku, o projektima, o medijima, o „sarajevskim Hrvatima“ i mnoga druga. Svatko je normalan protiv centralizacije. No ne može biti deset glavnih gradova. Što Obama ne živi u puno većem i bogatijem, svom Chicagu? Bez glavnog grada ne mogu se obraniti niti promovirati nikakvi ozbiljni, nacionalni interesi. Ako ne valja hajdemo ga mijenjati, ali to za većinu hrvatskih političara nije interes. Prvi put ću reći neke stvari kao npr. par izjava od najviših dužnosnika koji su bili ili jesu i sada na „privremenom radu“ u Sarajevu: „Za nas je najgora kazna bila raspored u Sarajevo“, „Ne bih se ni u ludilu preselio u Sarajevo“, „Nećemo moja djeca živjeti s muslimanima“ itd. Što mogu takvi napraviti za opće hrvatske interese? Vrlo malo. Ili izjava nekada najvišeg dužnosnika: „Hrvati su za povratak dobili 2 posto od ukupnih sredstava koja su bila osigurana za povratak“. Ako je to točno, svi za to zaduženi trebali su dati odmah ostavke. Kako će dobiti kad su većina njih na „privremenom radu“ od ponedjeljka podne do četvrtka popodne, ili najdalje do petka ujutro. A s različitim međunarodnim dužnosnicima, kao i sa svim drugim ljudima, treba dugo raditi, uvjeravati, obrazlagati, sjediti. Na brojnim važnim međunarodnim primanjima i skupovima bude tek po koji hrvatski dužnosnik. Neće vas nitko tražiti i moliti da vam nešto „dadne“. Neće vam ni brat ništa dati lako. Ovo s tugom govorim, jer se propušta puno projekata i novaca.

Cjelokupna političko-gospodarstvena situacija u BiH je sve složenija, a kultura je „na niskim granama“. Nedavno je i HNV poklekao pred pritiskom političkih zbivanja, te se najavljuje inicijativa o formiranju hrvatske akademije nauka i umjetnosti, a koju su najavili predsjednici HDZ BiH i HDZ 1990. Što se događa u hrvatskom intelektualnom biću u BiH, hoće li izgubiti bitku u ovoj, besmislenoj političkoj kampanji?

TOPIĆ: Na žalost, nakon brojnih foruma, pisanja nacionalnog programa (u čemu sam i sam sudjelovao i o čemu ću nekad nešto napisati) i drugih pokušaja, važne institucije: politika, Crkva, gospodarstvo, kultura, obrazovanje nisu došli do zajedničke platforme oko bitnih nacionalnih pitanja u BiH. Bilo je više sastanka pa i o akademiji, ali je to politika izigrala. Podsjećam da je Napredak osnovao još 1994. godine Hrvatsko društvo za znanost i umjetnost (HDZU, vidite to je HDZ plus U!!!), no političari to nisu htjeli podržati, pa ni danas. Uspjeli su ga otrgnuti od Napretka, da nas oslabe, ali nisu ništa dalje htjeli pomoći. HDZU je imao dosta projekata, išli smo u Mostar, Zagreb, ali glasa čuti nije bilo. Najveći im je nedostatak bio što imaju sjedište u Sarajevu. Tu vam je i sluđujuća priča o hrvatskom kanalu. Znam da će i ovo što ću reći neke razljutiti: bio je potpisan memorandum između SDA i HDZ o hrvatskom kanalu 1998. godine, ali onda HDZ-ovi ljudi nisu to realizirali, valjda da bi mogli pred svake izbore govoriti o ugroženosti Hrvata, koji „nemaju čak ni svoju televiziju“! Tužno je da su osim ovoga pustili da propadne Erotel, praktično propada Hercegovačka TV, radio Herceg Bosne, TV Oscar, pa mogli bi pomoći TV Kiss, mogli su kupiti bez problema OBN itd.

Ustroj BiH još nije završen. Kako to da prijedlog Biskupske konferencije BiH o reorganizaciji BiH na četiri regije nikad nije snažnije podržan ni od samih crkvenih struktura?

TOPIĆ: Biskupi su to napravili, taj prijedlog, jer ih se stalno vani pita: Dobro, govorite ovo ne valja, pa recite šta vi predlažete kao bolje rješenje. Biskupska konferencija je dala prijedlog, ali nije na biskupima da prijedlog realiziraju. Oni su temeljem svojih analiza zaključili da bi tako bilo najbolje, a na vlastima je da vide što će i kako će. Podsjećam sve katolike: Crkva u BiH je zadnja dobro organizirana Crkva sve do Filipina, stoga je obaveza svakog katolika da učini sve što može da ova Crkva preživi što bolje i u što većem broju.

Je li Republika Srpska “činjenica i završena stvar” ili “otvorena mogućnost”?

TOPIĆ: Opet dirate jednu otvorenu ranu. Koliko pratim situaciju, a vidljivo je i iz nekih javnih činjenica da je za HDZ BiH (a HDZ 1990 je manje imao vlasti i utjecaja, pa se ne može jasnije vidjeti njihova pozicija), to završena stvar. Reći ću svoje mišljenje vrlo jasno: nema organizacije, stranke niti pojedinca koji bi to smio prihvatiti kao „završenu stvar“: 220.000 tisuća istjeranih Hrvata, tisuće pobijenih, oteta ogromna imovina, barem 50.000 kuća i velika imanja. Oni koji to zastupaju nek dadnu prvo svoju kuću i imovinu Posavljacima. Gledajte, hrvatski političari nikad ne pitaju Dodika koliko je vratio Hrvata? Hoće li se netko vratiti, prodati svoju kuću, zamijeniti to je njegovo pravo. Treba rješavati Federaciju, ali i RS i čitavu BiH. A neki su se hrvatski političari ustvari odrekli Republike Srpske i samo se skoncentrirali na Federaciju, što je nedopustivo. Naravno da nije lako mijenjati i dogovarati se, ali to ne znači da se treba miriti s time. BiH je mala zemlja, ali ima problema kao jedna velika zemlja. Ako malo pažljivije pratite, ispada da srpska politika uopće nije sporna, nego samo bošnjačka. Neki su hrvatski političari protiv izbora Komšića, ali ne vidi se da su tako ozbiljno i protiv izbora Vlajkija. Naravno da ovo nije nikakvo pravdanje bošnjačke politike, o kojoj bi se moglo što-šta reći, ali bi trebalo po istim mjerilima suditi i jednu i drugu i sve drugo. Sve je ovo razlog više da se organizira Dayton 2 koji bi temeljito riješio ustroj BiH.

Kako gledate na uhićenje Ratka Mladića i Gorana Hadžića?

TOPIĆ: Dobro je što su uhićeni i što će biti suđeni. To je važno moralno, pravno, pedagoški kao upozorenje za sutrašnje moguće zločince. Ali bi najvažnije bilo da se isprave posljedice njihovih zlodjela. Ne možemo pobijene oživjeti, ali možemo ljudima vratiti kuće, imovinu, dati odštetu. Što briga nekog običnog čovjeka što će Mladić biti osuđen, a on i dalje nema svoje kuće i imanja i ne može se vratiti u svoju kuću. Zamislite jednostavniji primjer, vama ukrali auto, lopova osudilo, a vi nemate i dalje auto. Što vam znači osuda lopova? Ništa. Stoga treba tražiti od RS-a, a i od Srbije da vrati imovinu i ljude i da dadnu odštetu. Ne znam kako često i koliko je hrvatskih političara ovo tražilo?!

Na bh. političkoj sceni na snazi su zanimljive političke koalicije. Kako komentirate aktualnu političku situaciju u zemlji, poglavito u Federaciji? S jedne strane imamo stranke potpisnice Platforme koje su uspostavile vlast, a s druge dva HDZ-a koji osporavaju legalnost i legitimnost takve vlade, a u čemu imaju i potporu SNSD-a?

TOPIĆ: Ne bih to komentirao, to su stranačka pitanja. Ali svi ovi problemi govore da treba mijenjati izborni zakon i druga ustavna pitanja, jer ovako se samo od izbora do izbora povlače problemi. Da zaključim ova opća pitanja koja su strateška: da ne govorim o stavovima Napretka, ali moji stavovi o BiH, na znanje onima koji gledaju usko stranački, su sukladni stavovima UN-a, SAD-a i Vatikana. Ako to nekome ništa ne znači, to je njegov problem. Ako netko misli da može „ratovati“ i uspjeti protiv ove tri najvažnije svjetske instance, ne može mu se pomoći! Dakle, tko god bude čitao ovaj razgovor kroz kakve stranačke naočale ili navijački, promašio je cilj.

Topić: Dodik nam nudi naše i tuđe, a o hrvatskim i bošnjačkim krajevima u RS ne da ni govoriti

Ne tako davno u medijima ste izjavili, ako su vas mediji dobro prenijeli, kako su tri entiteta ipak bolje rješenje od sadašnja dva. Sigurno je da sadašnje stanje nije rješenje, međutim, što bi Hrvati u BiH dobili trećim, tzv. hrvatskim entitetom?

TOPIĆ: Dijelom sam odgovorio na ovo pitanje. Osobno bih volio da nema ni jednog entiteta. Pa svakako ovakva država s dva entiteta je nepravedna, nefunkcionalna i preskupa. No, kako neki tumače treći entitet, to je samo Hercegovina. Pa Široki Brijeg je uvijek bio i jest treći entitet. Nek se kaže što su prednosti ali i nedostatci. Dalje kako će se to realizirati, tko će to izglasati? Svatko ozbiljan bi morao misliti kako je završila „samouprava“. Treba reći da je ružno kad Dodik nudi treći entitet. No, on kaže RS je trajna kategorija, a nudi nam naše i tuđe, a o hrvatskim i bošnjačkim krajevima u RS ne da ni govoriti. Kad je teko velikodušan, onda može treći entitet, ali i u Posavini. Ili za početak, nek čitava Posavina od Brčkog do Broda bude distrikt. Nadalje, čudim se kako se neki Hrvati dive Dodiku! Kažu RS je učinkovita, pa naravno kad je ona de facto jedna županija i jedno partijski sustav. Učinkovitost je bitna ali nije jedino važna, pa bio je učinkovit i Goli otok. Osim političke priče mnogi misle da je uspješan gospodarski. U čemu? Pa za 13 godina nije napravio gotovo ništa od autoputa Banja Luka-Gradiška, a da ne govorimo o Banja Luka-Doboj, zračnoj luci u Trebinju, Bijeljini i drugim „Potemkinovim selima“. Pa nema ništa ni od banjalučkog aerodroma. On je „uspješan privrednik“ jer je prodao Telekom za 1.350.000.000 KM, plus prodao naftu, ne znam sad točno za koliko, i to za četiri godine potrošio. Nedavno je rečeno u skupštini RS-a da je proračunski manjak 650 milijuna dolara. A kako vlada odgovara za autoput, gospodarstvo, radna mjesta itd.? Onda se lijepo povukao na „rezervni položaj“ predsjednika RS-a, gdje ni za što ne odgovara, a na sve utječe. A moralno je strašno upitno, da se on nakon toliko pobijenih i otete imovine zauzima za hrvatska politička prava. Nije teško razumjeti da se hrvatske stranke osjećaju nemoćnije u Federaciji jer je veliki nerazmjer, ali je to samo razlog više, ponavljam, da se organizira Dayton 2, što je i Holbrooke bio predvidio.

republikainfo.com