FTV I BHT1: IMA LI PREDSJEDNIKA U AVIONU?

Povezani članci

• Ćamil Duraković, načelnik Srebrenice: Ukopat ćemo 44 dječaka, pa zar to nije genocid!
• Podrška Mladiću je podrška ratnim zločinima
• Glupa Hrvatska
• Svetlana Broz: Kako će se i kada mladi ljudi, rođeni posle zločina, suočiti s istinom o zločinima svojih otaca?
• Bilo je časno živjeti sa Antom: Kako je Ante Marković oživeo SFRJ
• Amela Rebac: Stari most, stara ljubav

Ni sve bolja BHT1 ni standardno senzacionalistička FTV nisu odoljeli aferi “Avion”. Ni u jednom od dnevnika, u kojima je nesuđeni odlazak u Jerevan dobio prenaglašen prostor, nismo dobili odgovor na pitanje: Ko plaća taj avion i njegove preskupe letove?

Piše: Nidžara Ahmetašević, analiziraj.ba

BHT1: Bolji dnevnik za bolji život

21. – 28. april 2015.

PROFESIONALNO I BEZ SENZACIONALIZMA: Vijest sedmice svakako je bilo masovno trovanje djece u sarajevskim vrtićima. Javni servisi izvještavali su o ovome profesionalno i bez senzacionalizma, ali su izbjegli da postave pitanje o odgovornosti nadležnih, kao i da insistiraju na tome sve dok se ne vide rezultati, odnosno otkazi, smjene i sudski proces. Više od 100 djece je zatražilo pomoć. Ovako, previše brzo je ova priča gurnuta u drugi plan, i prostor su opet zauzeli političari.

UPITNI PRIORITETI: Odluka urednika oba javna servisa da vijesti o Nepalu budu u samom vrhu dnevnika svaki dan nakon zemljotresa, također može biti upitna. Svakako je to bila vijest dana u nedjelju, dan nakon katastrofe, no izvještaji o onom što se dalje dešavalo zaslužili su biti pri vrhu informativnh emisija, ali je udarno mjesto ipak trebalo dati vijestima koje su od primarnog značaja za domaću javnost. Recimo, trovanje djece u vrtićima.

ODLIČNO URAĐENE ANKETE: BHT1 počela je vrlo vješto formulisati pitanja i koristiti ankete s građanima na ulici. Obavezno obrate pažnju da imaju ispitanike iz više gradova u BiH, a pitanja formulišu precizno i jasno, što omogućava i bolji izbor odgovora koji će biti emitovani. Primjer dobro urađene TV ankete mogli smo vidjeti 21. aprila (Adisa Dedić Kološ). Uz informaciju da je odblokiran Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, emituju anketu sa dva pitanja: “Da li ste za EU?” i “Da li mislite da su naši političari za EU?” Na prvo skoro pa svi odgovaraju pozitivno, dok su odgovori na drugo odlučno ne. Ovako urađena anketa govori puno više nego većina priloga o odnosima BiH i EU.

DOBRO OSMIŠLJEN BLOK: Generalno, cijeli ovaj blok bio je dobro osmišljen, od izvještaja dopisnika u Bruxellesu, preko pojašnjenja stručnjaka o tome šta stupanje ovog sporazuma znači za građane i državu, a završen je prilogom o problemu digitalizacije u BiH, jednim od uslova EU koji ovdašnji političari godinama odbijaju ispuniti.

DAN CIJELE PLANETE, IZUZIMAJUĆI BiH: Novinari BHT-a dobro su primijetili kako se na Dan planete zemlje niko od domaćih lidera nije pridružio stranim diplomatama i volonterima u čišćenju smeća na javnim površinama (prilog emitovan u dnevniku 22. aprila, Blažica Krišto). Ova činjenica vas ostavi potpuno posramljenim.

KO PLAĆA TAJ AVION? Ipak, dvije informacije emitovane u istom ovom dnevniku mogle su biti pažljivije obrađene. Prva je o tome kako avion Vlade RS navodno nije dobio dozvolu za preletanje preko Turske kada su tamošnji lideri krenuli u Jerevan na obilježavanje godišnjice genocida. Informaciju je trebalo provjeriti, imati stav nekoga iz Turske, ali i upitati se šta je važnije za građane – spekulacije o nečemu ili činjenica da političari iz jednog entiteta koriste avion koji su platili građani kada im padne na pamet?

NIŠTA KONTRA BEČA: Druga informacija je ustvari izvještaj s konferencije na kojoj predstavnik UN-a u BiH priča o tome kako je iznenađen što mladi ljudi u ovoj zemlji češće putuju u Beč nego po svojoj zemlji. To je takva prazna fraza, pritom nebitna, da nije vrijedno da je neko prenese građanima. Pitam se da li su mladi iz njegove zemlje, koja god da je to, više putovali po toj zemlji ili u inostranstvo? Sretni su mladi u BiH koji imaju priliku bilo gdje putovati.

Još veća greška u ovom dnevniku bio je način na koji je tretirana možda zanimljiva informacija o tome da je djevojčica bacila suzavac u učionici jedne škole. To je mogla biti izuzetno zanimljiva informacija o mladima u ovoj zemlji, a ne prazne fraze službenika UN-a.

MOŽE I BEZ PROTOKOLA: BHT1 često bespotrebno troši vrijeme u dnevnicima prikazujući nam protokolarne susrete lidera. Preplavljeni ovim potpuno neinteresantnim i nerelevantnim informacijama, gledaoci nekada požele da se vrati trakavica o neformiranju vlasti.

MINUS SEDMICE

U dnevniku 26. aprila (Svjetlana Vučetić), Mehmed Meša Selimović je postao Mehmedalija Meša Selimović. Nadajmo se da je ovo bio lapsus.

PLUS SEDMICE

Cijele sedmice je BHT1 insistirao na informacijama o najavama promjena Zakona o radu. To je izuzetno važna tema za građane, koja je probudila debatu, te je važno pratiti šta se dešava, imati stavove stručnjaka, sindikata, zakonodavaca… Isto je radila i FTV te ove sedmice imaju zajednički plus.

OCJENA 8

FTV: Politizacija i senzacionalizam

21. – 28. april 2015.

POLITIKANSTVO: Još jedna sedmica politizacije i senzacionalizma, prošarana upotrebom neustavnog termina “županija” kada se govori o kantonima. Zbog politikanstva, malo su gledaoci mogli saznati o tome šta im zaista donosi deblokada Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. O tome su 21. aprila (Rasim Borčak) govorili samo političari i predstavnici međunarodne zajednice, a nismo čuli nijednog ekonomistu, politologa, nekog ko se razumije u evropske integracije.

AFERA “AVION”: Idealna prilika za senzacionalizam pružila im se sa aferom “Avion” (22. april, Darjan Babić). Naravno, ni FTV ne postavlja očito pitanje kako se koristi ovaj službeni avion, ili zašto lideri entiteta idu na ovaj događaj. Pritom, ovo je bila prva vijest u Dnevniku 2 tog dana, tretman koji svakako ne zaslužuje čak ni uz opravdanje da je to urednička sloboda. Ovo sigurno nije bila najvažnija informacija za građane Federacije 22. aprila.

STRANAČKE NESUGLASICE: FTV je ove sedmice dala dosta prostora stranačkim nesuglasicama oko formiranja vlasti u pojedinim kantonima gdje to još nije završeno. Možda bi građanima u ovom trenutku bilo zanimljivije čuti koliko ih košta ovo nagađanje i šta su sve izgubili u međuvremenu jer oni za koje su glasali ne mogu da se dogovore ni da naprave prvi korak?

Zato je vrijedno pohvaliti prilog iz kulture emitovan 24. aprila (Rasim Borčak) o dodjeli nagrade jednom od najznačajnijih pisaca u BiH, Dževadu Karahasanu. Odmjeren, informativan i uz mnogo prostora za ovog pisca. A uvijek je izuzetno vrijedno čuti ono što on govori.

MINUS SEDMICE:

Županija

OCJENA: 1

UPOREDNA ANALIZA

Oba javna servisa ove su sedmice izvijestila detaljno o reizboru partijskih lidera tri stranke. No, ogromna je razlika u načinu kako su ovu informaciju prezentovali javnosti. BHT1 razmatra pitanje liderstva u bh. strankama, pitanje partokratije, razgovaraju sa stručnjacima o činjenici da jedan te isti čovjek stoji na čelu neke partije godinama… Na kraju bloka izvijestili su nas koliko nas koštaju stranke, poredeći to sa izdvajanjima za naučno-istraživački rad. Bez riječi komentara, ovako vještim rasporedom informacija i izborom gostiju, uz prava pitanja, rekli su tako mnogo (24. april, Svjetlana Vučetić). Emitovan je i zastrašujući podatak da je Vlada Tuzlanskog kantona usvojila budžet u kojem je samo 27.000 odvojeno za naučna istraživanja.

Na drugoj strani je način na koji je FTV izvijestio o ovome. Izvještaj o sva tri reizbora prezentovan je korektno, ali nisu pokušali problematizirati demokratičnost ovih stranaka, ili dati neki širi kontekst. A teško je shvatiti da novinari nemaju pitanja nakon što su prisustvovali izborima, bilo kakvim, na kojima svi prisutni, kao po komandi, glasaju za jednu osobu (25. april, Azra Pašukan).