General Divjak: Nisam ja pobijedio, nego su srpski nacionalisti izgubili

Povezani članci

• Energetsko siromaštvo – problem u zemljama Jugoistočne Europe
• Biskup u laži
• Zabrana sjećanja
• Domovini za rođendan: Studenti 7 sarajevskih mostova “okitili” transparentima
• Only Fools and Croats
• Hiljade ljudi na protestu protiv nasilja u Beogradu tražilo ostavke

Penzionisani general Armije RBiH i osnivač i izvršni direktor Udruženja “Obrazovanje gradi BiH” Jovan Divjak u intervjuu Agenciji ONASA, između ostalog, govorio je o utiscima nakon što je austrijsko pravosuđe odbilo zahtjev Srbije za njegovim izručenjem. Nakon skoro petomjesečnog boravka u Beču, Divjak se po povratku u Sarajevo usredsredio na svakodnevne obaveze, naglašavajući da neće prestati putovati, spreman da argumentima brani svoju ulogu u ratu.

Ponovno ste u Sarajevu, slobodan ste čovjek. Jeste li se već vratili svojim svakodnevnim obavezama?

Da, evo opet sam među članovima Udruženja i sa svojim Sarajlijama, građanima, sa kojima nisam prekidao vezu ni proteklih pet mjeseci boravka u Beču. Stalno sam bio u kontaktu sa članovima Udruženja putem SMS-a, Skype, telefona. To je jednostavno cijelo vrijeme bio kontinuitet onoga što radimo 17 godina. Prvo popodne, kada sam došao u Sarajevo i prošetao gradom sa suprugom, sreo sam mnoge poznate ljude koji su mi čestitali, ali čestitali su mi i oni koje nisam poznavao. Saznanje da se povećao broj onih koji su prijatelji meni i Udruženju me je jako obradovalo. Ljudi su me pozdravljali na ulici, iz taksija, tramvaja, kafića…i jednostavno sam znao da sam se vratio tamo gdje živim 45 godina.

Tokom posljednjih mjeseci imali ste ogromnu podršku. Sarajevski intelektualci, umjetnici i drugi građani potpisivali su peticiju za vaše oslobađanje i povratak u BiH. Koliko Vam je to olakšalo situaciju u kojoj ste se našli?

Čitajući novine, agencijske vijesti i vijesti sa portala, te putem telefonskih kontakata sa poznanicima, bio sam informisan o svemu onome što se dešavalo. Čitao sam o podršci i svim pozitivnim stvarima, ali, naravno, volio sam da pročitam i one negativne ocjene, posebno srpske štampe koja ne odustaje od toga da sam ratni zločinac. Posebno mi je bila interesantna prijetnja Milorada Dodika da ću biti uhvaćen ako krenem kroz Republiku Srpsku. Vraćajući se iz Beča privatnim avionom letjeli smo iznad Banje Luke i tada sam rekao ‘evo prilike da me Dodik uhvati, pošto i on ima svoj privatni avion’.

Nešto manje od pet mjeseci trajao je Vaš boravak u Beču, nakon što ste uhapšeni 3. marta na tamošnjem aerodromu. To je prilično dug period. Da li je mogao biti kraći?

Smatram da je mogao biti kraći. Mnogo toga sam spoznao u tih pet mjeseci, između ostalog, i to da je sve moglo kraće trajati da se Ministarstvo pravde BiH drugačije ponašalo. Moje mišljenje je, također, da su Austrijanci napravili veliku grešku time što su me zadržali, jer su poštovali difuznu potjernicu Srbije. Moje ime se ne nalazi na potjernici Haškog trinubala (ICTY) niti na Interpolovoj crvenoj potjernici. Dakle austrijske vlasti nisu se ponašale onako kako su se ponašale, naprimjer njemačke vlasti, kada sam zaustavljen u oktobru 2010. godine na aerodromu u Minhenu i kada sam provjeravan 50 minuta, nakon čega sam slobodno izašao iz Njemačke. Također, 2005. godine sam bio u Beogradu i tada me niko ništa nije pitao.

Iz pritvora ste pušteni uz kauciju. Da li ste od institucija BiH imali ikakvu finansijsku podršku za vrijeme boravka u Beču?

Kanton Sarajevo i Grad Sarajevo su uplatili kauciju od 500 hiljada eura, i to će se vratiti. Međutim, imali smo obećanja da će i drugi učestvovati u finansiranju troškova tokom ovog procesa i plaćanja advokata. Jedan dio toga je do sada pokriven, jer je privatnih inicijativa bilo mnogo, a uključenja bilo koje druge institucije nije bilo.

Tužilaštvo Srbije i dalje insistira na krivici još 17 osoba zbog događaja u Dobrovoljačkoj ulici. Šta je potrebno uraditi da se nakon Vašeg i slučaja Ejupa Ganića to ne ponovi i ostalima sa srbijanske optužnice?

Konačno je potrebno da se političari dogovore da dođe do istine i pravde. Potrebno je doći do istine o tome šta se događalo ne samo u Dobrovoljačkoj, nego i na drugim mjestima u BiH, ali i Hrvatskoj ili Kosovu. Srbija čini pritisak i optužuje drugu stranu samo da na neki način sa scene skloni ono što je u agresiji na BiH učinila. Izjednačavanje žrtve i krivca neće nigdje dovesti. Milorad Dodik često izjavljuje da je u Sarajevu ubijeno 10.000 Srba. Neka dokaže to. Ja argumentima tvrdim da to nije tako. Oni to ne žele da čuju i ne žele da kažu da je na BiH izvršena agresija.

Hoćete li opet putovati?

Naravno. Uskoro putujem u Kanadu. I ranije su me upozoravali da ne putujem. Da sam to prihvatio, onda bih bio zatvoren kao i mnogi od nas u Sarajevu. Razgovarao sam sa Stjepanom Kljujićem, koji se također nalazi na srbijanskoj optužnici, on ne smije nigdje da ide, a ja sam sve vrijeme putovao. Prošle godine sam bio u Francuskoj, Švedskoj, Maroku, i nigdje nije bilo problema. Ali, eto, pojavio se taj zahtjev Srbije, koja uvijek hoće da bude u centru pažnje, a stalno gubi. Nisam ja pobijedio, nego su srpski nacionalisti izgubili, kao što su izgubili rat i ideju da svi Srbi trebaju da žive u jednoj državi kako je to Slobodan Milošević rekao 28. juna 1989. godine na 600. godišnjicu Kosovskog boja.