General sa Jugoslavijom u srcu

Slobodan Dukić
Autor/ica 5.10.2015. u 09:17

General sa Jugoslavijom u srcu

Foto: Google

Umro je Stevan Mirković. General po činu. Vojnik koji je Jugoslaviju prikačio na srce kao najviše odlikovanje. Partizan. Komunista. Polemičar bez mane i straha. Branio je istinu o NOB-u do poslednje kapi krvi. A kad bi se  svetla u TV amfiteatru pogasila, oponenta gurao u taksi i odvodio na piće i ručak.

Kad sam te daleke 93. došao na prag njegove kuće  u Palackovoj ulici, bio sam pomalo uplašen. Stajao sam pred generalpukovnikom, načelnikom Generalštaba JNA. Jedan od njegovih vojnika iz vremena kad je bio pukovnik, rekao je: “Kasarna je drhtala od straha, kad je on dolazio. Ali on je bio tako jednostavan i dobar čovek. I živeo je samo za Jugoslaviju.” Tako sam i ja doživeo Stevana Mirkovića. Uveo me je u kuću. Kao da se znamo godinama vodili smo “rat” pitanjima i odgovorima.  Zvao me je dopisničar. U to vreme bio sam dopisnik Dela, a general jedan od najzahvalnijih sagovornika u razgovorima o raspadu i ratu u Jugoslaviji.

Već sam jednom napisao za ovaj portal u tekstu Plač Mire Marković, da je general bio sklon da bračni par Milošević Marković, u početku naših razgovora, vidi kao branioce temelja SFRJ. Kasnije, kad je sa Mirom Marković došao u sukob, protiveći se njenoj ideji da se SKJ Pokret za Jugoslaviju ili generalska partija, kako su je zvali u žargonu, satelitski prikloni  SPSu, skakao je sa stolice,  kad bi se pomenulo njihovo ime. Miloševića je video  kao srpskog nacionalistu. Zlo su oni, dopisničaru, govorio mi je. Doduše, nije on usamljen u toj želji da se uništi naša zajednička zemlja, dodavao je. Rođeni Valjevac branio je, međutim, zemljake Srbe od optužbi da mrze sve druge u Jugoslaviji. Posebno Hrvate. Ne mrze oni ni Muslimane, govorio mi je. Drugi vode kolo, vlast, Srpska akademija nauka i umetnosti, književnici okupljeni u Francuskoj ulici i pojedinci sa Univerziteta u Beogradu. Teško mu je padalo mrcvarenje socijalističke Jugoslavije. Verovao je da Bosna neće biti raskomadana. Podsmešljivo je za Dodika umeo da kaže da mu je guzica u Bosni, a glava u Beogradu.

Stevan Mirković je rođen 1927. godine u Valjevu. Dobrovoljno je otišao u partizane sa 17. godina. Bio je borac i politički delegat voda u Trećem bataljonu Desete krajiške brigade. U Prvoj jugoslovenskoj brigadi bio je od jula 1945, do januara 48. Najpre kao  politički delegat voda, a onda komesar čete i instruktor za omladinski rad. Ranjavan dva puta. Na Sremskom frontu i kod Brčkog. Prešao je put od borca do načelnika Generalštaba JNA. Između toga komandant Padobranskog bataljona, komandant 63. Padobranske brigade, komandovao pešadijskom divizijom. Načelnik štaba armije. Zamenik načelnika Generalštaba. A onda i načelnik. Penzionisan na tom položaju sa činom generalpukovnika. Odlikovan više puta. Bio je veliki poklonik lika i dela Josipa Broza Tita i osnivač Građanskog centra Tito.

general-stevan-mirkovic-foto-fonet-nenad-orevic-1443518344-750847

General Stevan Mirković preminuo je 26. septembra ove godine, a novinske agencije u Beogradu objavile su ovu vest pošto je u novinama osvanula njegova čitulja. Partizan, antifašista i pobornik ideje da  socijalizam i solidarnost sa radnicima  spašavaju svet otišao je tiho, posle duže bolesti. Neprimetno i daleko od buke koju ovde prave vlast i crkva kad iznova i iznova paradiraju sa posmrtnim ostacima davno umrlih srpskih monarha.

Slobodan Dukić
Autor/ica 5.10.2015. u 09:17