Godine čekanja pravde

Mirna Sadiković
Autor/ica 22.11.2017. u 09:16

Godine čekanja pravde

Ratni zapovjednik Vojske Republike Srpske (VRS) Ratko Mladić, nakon pet godina sudskog procesa, biće suočen sa presudom Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju.

Ratni zapovjednik Vojske Republike Srpske (VRS) Ratko Mladić, nakon pet godina sudskog procesa, biće suočen sa presudom Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju. Sudskim vijećem predsjedava sudija Alphonso Ori.

Suđenje je počelo 16. maja 2012. godine. Tokom sudskog postupka saslušano je više od 300 svjedoka i pregledano oko 10.000 dokaza.

Optužnica Ratka Mladića tereti za genocid u Srebrenici, progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, koji je u šest opština imao razmjere genocida i to u Foči, Ključu, Kotor Varoši, Prijedoru Sanskom Mostu i Vlasenici.

Takođe se tereti za terorisanje stanovništva Sarajeva granatiranjem i snajperisanjem i uzimanje za taoce “plavih šljemova” Ujedinjenih nacija (UN).

Dvije tačke optužnice Mladića terete za genocid, a pet za zločine protiv čovječnosti, progon, istrebljenje, ubistva, deportacije i prisilno premještanje.

U dodatnih pet tačaka, Mladić je optužen i za ubistvo, teror, napade na civile i uzimanje talaca, kao i kršenje zakona i običaja rata.

Zločini su, prema riječima tužilaca, vršeni u okviru četiri udružena zločinačka poduhvata “u cilju stvaranja srpske države na velikim dijelovima teritorije BiH” sa što manje Bošnjaka i Hrvata. Mladić ih je “vojnom silom realizovao”, a Radovan Karadžić politički predvodio.

Ratko Mladić je rođen 12. marta 1943. godine u Božanovićima kod Kalinovika. Završio je Vojnu akademiju u Beogradu. Bio u aktivnoj vojnoj službi Jugoslovenske narodne armije (JNA).

Predsjedništvo SFRJ unaprijedilo je Mladića u generala-majora 1991. godine, a u aprilu 1992. u generala-potpukovnika. U maju 1992. godine imenovan za komandanta Glavnog štaba novoformirane Vojske Republike Srpske.

Tokom rata u Bosni i Hercegovini strani novinari objavljuju snimke logora u BiH za koje vlasti Republike Srpske (RS), kao i Mladić, tvrde da su sabirni centri za izbjeglice.

I priča o sarajevskih 1.460 dana pod opsadom otišla je u svijet.

Još 11. jula 1996. godine Haški tribunal izdaje nalog za hapšenje Ratka Mladića i Radovana Karadžića koji obavezuje sve države da ih uhapse i izruče.

No, na izručenje Mladića čekalo se punih 15 godina.

Tadašnji izvještaji govore da je Mladić 1997. godine preselio u Srbiju i imao zaštitu države. Budući da je tadašnji predsjednik Slobodan Milošević takođe bio haški optuženik i nije sarađivao sa Tribunalom, te je i Mladić, kao i mnogi drugi koji su se tamo krili poput Radovana Karadžića, bio zaštićen.

Nakon hapšenja Slobodana Miloševića 2001. godine, tadašnja vlast u Srbiji poslala je jasnu poruku da ratni zločinci nisu dobrodošli u Srbiji, Mladić se skrivao na, kako je vlast tvrdila, nepoznatim lokacijama.

Sjedinjene Države su 2003. godine zaprijetile Srbiji da će joj ukinuti pomoć ukoliko ne izruči Mladića. Vlada Srbije saopštava da lokacija skrivanja Ratka Mladića još uvijek nije poznata.

Godine 2011. Mladićev brat od strica Branislav Mladić priznaje da je skrivao Mladića u porodičnoj kući u Lazarevu kod Zrenjanina i dobija godinu dana uslovnu kaznu.

Ratko Mladić uhapšen je 26. maja 2011. godine u toj kući.

Sudski proces protiv Mladića počinje 3. juna 2011. godine. U decembru iste godine tužioci predaju četvrtu i konačnu verziju optužnice.

Aprila 2014. godine odbijen je zahtjev za oslobađanje Mladića od krivice. U oktobru 2014. Pretresno vijeće odobrilo je zahtjev Tužilaštva da ponovo otvori dokazni postupak i uvrstilo dokaze iz masovne grobnice Tomašica kod Prijedora koja je u međuvremenu pronađena.

Krajem 2016. godine izrečene su završne riječi na suđenju. Optužba je zatražila doživotnu zatvorsku kaznu.

Odbrana je negirala zločinačko udruživanje tvrdeći da je rat izazvala težnja Stranke demokratske akcije (SDA) ka “unitarnoj islamskoj BiH s muslimanskom dominacijom”, od koje su se Srbi branili.

Po tužiocima, Mladić je 1995. sproveo “Direktivu 7” da u Srebrenici “stvori nepodnošljive uslove potpune nesigurnosti, bez nade u dalji opstanak i život stanovništva”. Kao dokaz Mladićeve “genocidne namjere”, prikazana je njegova izjava na dan pada Srebrenice da je “došlo vrijeme da se poslije bune protiv dahija Turcima osvetimo”.

“Nedugo zatim, oko 7.000 muškaraca i dječaka, od kojih su neki imali 12 godina, ubijeno je, stanovništvo je raseljeno… Srebrenica je nestala”, kazao je tužilac Alan Tieger u završnoj riječi.

Mladićeva vojska počinila je 1992. godine, po tužiocima, ne samo progon nego i genocid nad nesrbima u još šest opština: Prijedoru, Ključu, Sanskom Mostu, Foči, Vlasenici i Kotor Varoši.

Bivši logoraši koji su čudom uspjeli preživjeti ratne strahote, otputovali su u Hag da prisustvuju izricanju presude. Pridružile su im se i Majke Srebrenice.

Nadaju se, kako navode, da će pravda biti zadovoljena.

RSE

Bosnia 1992-1995 from ziyah gafic on Vimeo.

Mirna Sadiković
Autor/ica 22.11.2017. u 09:16