Gojko Berić: Priča sa istočne strane

tačno.net
Autor/ica 15.5.2014. u 19:25

Gojko Berić: Priča sa istočne strane

Kad god neka krupna politička ptica sa Zapada sleti u Sarajevo, a riječ je najčešće o figurama iz evropske i američke diplomatije, svako ozbiljan zna da od te misije neće biti ništa. Lažni optimizam, po dužnosti propagiran od ministra Lagumdžije, traje kraće od skromne bengalske vatre i nestaje istog časa kad gosti otvore svoje stare, dobro poznate karte i saopće ovdašnjim liderima da je vrući krompir bosanskohercegovačke krize isključivo u njihovim rukama, a da su međunarodni posrednici tu samo da im, ako mogu, olakšaju muke. To je ta poznata “priča sa zapadne strane”, koju naši zavađeni lideri ili ne razumiju ili ne žele da čuju. Ovog utorka smo dobili i “priču sa istočne strane”, i to ne od bilo koga, već od najkontroverznijeg, ali trenutno i najmoćnijeg političara na Balkanu. Novi premijer Srbije Aleksandar Vučić ispraćen je u jednodnevnu zvaničnu posjetu Bosni i Hercegovini bez posebne medijske pompe. Pozivajući se na izjavu profesora Envera Kazaza, Politika navodi da Vučić u Sarajevu “ima status regionalne političke zvijezde”, što on objektivno i jeste. Uostalom, takvim ga doživljavaju i Bruxelles i Washington. Vučić je nesumnjivo njihov favorit broj jedan u regionu.

Piše: Gojko Berić, oslobodjenje.ba

Elokventan, širokog obrazovanja, sa jasno definisanim ciljevima, i iskren više nego što je to u politici možda poželjno, srbijanski premijer djeluje superiorno u poređenju sa ostalim liderima na prostoru bivše Jugoslavije. S obzirom na svoju nacionalističku prošlost, posebno na činjenicu da je tokom rata radio na zloglasnoj paljanskoj Srni, Vučić u Sarajevu nije mogao računati na simpatije sa kojima je svojevremeno dočekivan hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, ali može biti zadovoljan prijemom na koji je naišao. Fascinantna je njegova metamorfoza od radikalskog nacionaliste, školovanog na “političkoj akademiji” četničkog vojvode Vojislava Šešelja, do političara po ukusu demokratske Evrope. Ali, kao što je i sam rekao u Sarajevu, svijet i region su zahvatile velike promjene, a on je dio tog promijenjenog svijeta. Nije li Benito Mussolini, u mladosti urednik lista Avanti, odvojivši se od socijalista postao vođa italijanskog fašizma.

Vučićeva politička pragmatičnost leži upravo u razumijevanju tog promijenjenog svijeta, koji možda već sutra neće biti ono što je danas. Možda su i male drvene figure umiješale svoje prste u njegov pragmatizam – premijer je, naime, bio pionirski prvak Beograda u šahu. Vučić se upadljivo trudio da sve što je u Sarajevu imao reći – to bude kazano iskreno i da tako bude i shvaćeno, počev od toga da je došao kao prijatelj, zatim da je odluka da Sarajevo bude prva stanica u njegovim posjetama drugim zemljama bila isključivo njegova, preko izričitog stava da ništa ne može uništiti Bosnu i Hercegovinu i Republiku Srpsku, pa do poruke koja zadire u kolektivne emocije i koja bi mogla biti poenta njegove posjete: “Srbija želi da gradi poverenje i mnogo bolje odnose sa svim narodima u BiH. Ne mora biti velike ljubavi, ali mora da postoje poštovanje i uvažavanje”. Ali, postoji u svemu tome jedno kritično, jako osjetljivo mjesto. A to je odnos između prošlosti i budućnosti. Vučić je za to da prestanemo živjeti u prošlosti, jer ćemo tako u njoj vječno ostati, i da se okrenemo budućnosti. Istina je da su najgora vremena iza nas i da budućnost ne pripada onima koji su ratovali, već generacijama koje dolaze. Ali, prošlost se ne može izbrisati iz istorije i sjećanja. Problem otežava i činjenica da Bošnjaci imaju svoj pogled na blisku prošlost, Hrvati svoj, a Srbi svoj.

Vučićeva zvanična posjeta Sarajevu, kao i najava da će vlade dviju država uskoro održati zajedničku sjednicu u Beogradu, nije u štabu Milorada Dodika izazvala naročito uzbuđenje. Neformalan komentar ovog događaja je otprilike glasio: Republika Srpska nije ništa izgubila, a Bošnjaci nisu ništa dobili. Nije baš tako. Mjereno preciznom političkom vagom, Bošnjaci su ovom posjetom ipak dobili u psihološkom smislu, jer je njihov strah za opstanak države sada znatno manji,  a s druge strane, Dodikova mitingaška odbrana Kosova iz centra Beograda Srbima nije više potrebna, pošto se ta priča smatra završenom. Pažljivijem gledaocu televizije nije promakao jedan detalj: prilikom rukovanja sa članovima Predsjedništva BiH premijer Vučić se nije ekskluzivno poljubio sa Nebojšom Radmanovićem, što Boris Tadić nipošto ne bi propustio. Umjesto s Radmanovićem, poljubio se sa Zlatkom Lagumdžijom. Što se Dodika tiče, njegova sudbina će biti odlučena na oktobarskim izborima. Vučić mu u nekoliko narednih mjeseci neće, čak i kad bi htio, biti od bogzna kakve pomoći, jer Dodikova secesionistička politika nema ni najmanje uporišta u političkoj opciji koju je premijer Srbije izložio u Sarajevu.

Nema sumnje, ova posjeta je događaj regionalnog značaja. Vučiću nije bilo lako doći u glavni grad Bosne i Hercegovine, čijoj je tragediji pridonijela i Srpska radikalna stranka Vojislava Šešelja. A Vučić je bio njen član, čak i ministar za informisanje u Vladi crveno-crne koalicije. Za vrijeme svog ministarskog mandata potpisao je Zakon o javnom informisanju, koji je ostao zapamćen po tome što je uveo visoke novčane kazne za novinare čije se pisanje kosilo sa politikom režima Slobodana Miloševića, kao i po gašenju Dnevnog telegrafa, Evropljanina i Naše borbe. Ali, sve je to prošlost. Vučić je prešao svoj Rubikon i danas je to što jeste. Odlučan je da u Srbiji sreže korupciju, lopovluke, nepotizam i rasipništvo u javnom sektoru, a građanima je ponudio “krv, znoj i suze”, kao posljednju šansu za spas Srbije. Obje zemlje pate od istih problema, među kojima je siromaštvo jedan od najtežih. Ipak, situacija u Bosni i Hercegovini je mnogo složenija, jer ne postoji suglasnost o ključnim političkim i razvojnim pitanjima.

Aleksandar Vučić je danas, da parafraziram profesora Kazaza, regionalna politička zvijezda. Ali, da li će to i ostati? Ili će završiti kao zvijezda padalica? Dramski pisac Dušan Kovačević vidi u njemu ili samuraja ili kamikazu, “koji će letjeti dok ima goriva”.

tačno.net
Autor/ica 15.5.2014. u 19:25