Goran Sarić: Bila, bila, propast svijeta…

Povezani članci

• GI „JER NAS SE TIČE“ OTVORILA DIO DEPONIJE UBORAK PRED VIJEĆNICOM GRADA MOSTARA: HOĆETE LI SADA POSLUŠATI NAŠE ZAHTJEVE?
• „Žena iz naroda“ svađa se s – narodom!
• Podržimo Veležove dječake u borbi za šampiona
• Koalicija „Pod lupom“ pozvala političare na odgovornost i konačno unapređenje Izbornog zakona BiH
• Policijski sindikati jedinstveni: Tražimo bolje uslove penzionisanja i nećemo odustati
• Plamičci kojima bi Dodik i Čović da zapale Bosnu samo pokazuju da obojici gori pod nogama

Svaki put kad dođem kući, mama i ujna me dočekaju nekom novom senzacijom: ili svađa u familiji, ili komšija pretukao ženu, ili neko opet ostao bez posla, a neko raskinuo zaruke … I sve tako, I sveukrug.

   Ovog puta u pitanju je širi plan: skorašnji smak svijeta. Nekakva američka sekta, čitači “jedine istine” direktno sa Isusovih usana, predskazala skorašnji ”sigurni i stopostotni kraj svijeta” . I, uz to, uredno, bez grižnje savjesti, obznanila da prima donacije “smjerne pastve” i poslije prokazanog datuma.

   Ništa novo. Crkva je crkva, a lova je lova. To dvoje, svi znamo, idu jedno uz drugo, što bi se reklo, k’ o šipka uz bubanj.

   Ne znam koliko su mračnjaci iz američke vukojebine, proroci “nepobitnog”, ovom nebulozom udebljali konto, ali znam da to ovog puta nisu bile lokalne, bapske priče.Jer, kad se vratih u Holandiju – rekli biste: racionalnu zemlju, domaju Erazma Roterdamskog! – i tu me je, i to u udarnom terminu, dočekala ista vijest. Pučanstvo, spremaj se za Sudnji dan!

   Dakle, ili su moje su drage starice doista veoma upućene u “svjetske tokove” , ili je sve doista već otišlo u Honduras…

   Skloniji sam da povjerujem u ovu drugu varijantu.

   Ova se naša mnogoljudna kugla opasno “naherila”. Na jednoj stani preobilje, troši se i baca nemilice. Tako, po nedavno objavljenim statistikama, 650 miliona bogati(ji)h zarađuje 100 puta više od 650 miliona snajsiromašnijih.

   Za jednog, istina izvrsnog, loptača, gurača napuhane mješine, arapski multi-multi nude “tričavih” 170 miliona eura. Pa toliki bi kredit čitavu jednu zemlju, recimo moju, i njenog premijera, mog zemljaka, Nermina Nikšića doveo do neviđene radosti!

Koliko bi se ljudi na ovoj, sve manje plavoj, planeti dalo usrećiti tolikim parama?

   No, to su još sitnice. U svijetu u kome Božiji namjesnici svih religija , po definiciji najveći vjernici, do neba slave ratne zločince, uz očinski smješak dozvoljavajući istima da im slinave ruke uz vjerske pozdrave; u kome vrhovni “ pastir” jedne od njih, nemilosrdan prema “pošasti ateizma”  istovremeno uporno brani najgore pedofile u vlastitim redovima; u kome, da malo “okačimo” i političare,  najveća svjetska sila, naftom izazvana, upada u tuđa dvorišta i ubija tolike nevine ljude, zavodeći “red i mir”, pardon: haos i anarhiju, gdje joj to odgovara; gdje ni kad čovjek ujede psa više nije nikakva vijest … U tom i takvom svijetu se doista više ničemu nije čuditi.

   U stvari, jeste. Dobru.

Povod ovom tekstu, je, zapravo, jedna takva friška vijest, prema kojoj je ona o čovjeku koji grize psa – šećerna vodica. Prosudite sami: roditelji Harm (44) i Astrid (43) iz holandskog uspavanog mjestašca Hardinxveld-Giessendam osmogodišnju kći ponudili za sex 32-godišnjem perverznjaku iz brabantskog seoceta Heusden. I to, sa gomilom porno fotki u prilogu. Cijena? Prava sitnica, što bi rekao ser Oliver iz sjanog “Alan Forda”: nekoliko tričavih “ tisućinki eura”. Dovoljno da se otplati neugodni kreditić i, možda, nešto ostane za koji gram “travice”.

   Oprosti mi, dragi čitaoče, ovu gorku ironiju, ali je pred ovakvim bestijarijama zaista teško ostati ravnodušan. Pa, umjesto da sočno opsuje, bježim u gorku ironiju, sarkazam.     Stvarnost ponekad “debelo” nadilazi fantaziju …

   Srećom, u ovom pokušaju trgovanja mesom vlastite krvi, “brižni roditelji” nisu bili samo dozlaboga okrutni, nego i beskrajno glupi. Posudili su, naime, nekom rođaku laptop sa tragovima porno-cjenkanja. Radoznali rođo otkrio prepisku, i sve lijepo prijavio “ plavcima”. Svaka čast!

   Policija odmah reagovala, dijete odvedeno starateljima, a Harm, Astrid i onaj od-zla-oca-i-gore-matere pedofil sad u hladu zatvorske ćelije duboko razmišljaju: gdje smo to, pobogu, pogriješili?

  To jest: da li smo, u ovakvoj “bašči đavolovoj”, uopšte išta pogriješili.

   Osim one nepromišljene posudbe laptopa, naravno!