Goran Sarić: “Kalkulatori ” dolaze!

Povezani članci

• Čuvanje vjere Mustafine
• Zašto socijaldemokrati više vode računa o simbolima nacije i države, nego o dobrobiti građana?
• Migranti u Krajini se spremaju za proljetnu ‘igru’ ka Zapadu
• Boris Buden: Ustaštvo je uspjelo upropastiti Hrvatsku
• Irma Baralija: Bezakonje u HNK ima svoju policiju
• Serge Brammertz nominiran za Nobelovu nagradu za mir

Ni rođendani nisu više ono što su bili. Kad čovjek ostari, pa još kad živi u relativno dobrostojećem društvu, radost je sve manja. Jer, po strani od tužne činjenice da je još jedno ljeto za leđima – šta poželjeti? Kuća krcata, ormari puni robe, frižider pun k’o oko, a i podrum za vino – najvažnija “strateška kota”! – bogami, solidno popunjen!

 Ipak, prije dvije godine familiji uspjelo da me iznenadi: doveli muziku, anđeoski glasovi sarajevske poznanice i njenog muža, sve uz ćemane … Bumbilo se do ranih jutarnjih sati, i to bez kasnijeg mamurluka! Osim toga, sestra i zet mi ostvarili davnašnju želju, rezervisali smještaj na Urolu, na ostrvu Tersheling.

 Urol vam je veliki, vjerovatno najveći evropski kulturni festival na otvorenom, koji se na ovom holandskom ostrvu održava evo već punih trideset godina.

  Tu dolaze umjetnici sa cijelog Starog kontinenta, pa i iz drugih dijelova svijeta. Tersheling je, tako, svake godine krajem juna prava umjetnička Meka. Čudne, “opičene” predstave u ponoć, balet usred borove šume, svakovrsne izložbe i performansi, koncerti na plaži, sa stopalima u plićaku i bocom heinekena u rukama. Ah, to “tečno zlato”, što na vrućini liježe “k’o budali šamar”…

  I doista, nikad i nigdje u ovoj zemlji se do sada nisam tako lijepo osjećao! Često mi je, za kakve noćne predstave, umotanom u ćebe (noći ovdje i ljeti znaju biti dosta hladne), padala na pamet Grčka. Stara, a ne ova, sadašnja, grotlo vatrenih ulica. Republika, kolijevka civilizacije, začetak nauke, filozofije, umjetnosti…

No, povod ovog teksta što tako je lijepo počeo nije nimalo svečarski. Naime, prije desetak dana, na Zelenoj plaži na Urolu skupilo se više od pet hiljada ljudi i izvelo protestnu akciju: načinili krst od tijela, uhvatili se za ruke i skupa krenuli u more, simbolišući potapanje. Potapanje umjetnosti.

   Krst/križ je bio svojevrsna najava “Marša civilizacije”, akcije koju je nekoliko hiljada ljudi dva dana docnije izvelo krenuvši iz Roterdama ka Den Hagu. Zajednički povod objema akcijama bile su vladine nezapamćene mjere štednje u ovoj oblasti. One, krste se umjetnici i lijevom i desnom, naprosto moraju biti – prekrižene! U protivnom, već 2013. godine, kad Vlada skroz “zavrne slavinu” – adios teatar na otvorenom! Adios Umjetnička Republiko, skupa si, pa makar traješ samo (nepune) dvije sedmice!

   I dok kolege-ministri, sve s kalkulatora u rukama, krešu, sijeku i režu (i) u ostalim oblastima sve što im nije oku milo, mlađahni ministar za obrazovanje, kulturu i nauku Halbe Zijlstra pokazuje da mu nijedan dio tog “svetog trojstva nije nimalo svet. Naime, uprkos brojnim protestima i peticijama, ovaj “klon” predsjednika Rutea ne popušta ni za jotu. Ma, ni za jedan jedini (euro)cent!

   Bez obzira na to, može se reći da je akcija neposrednih proizvođača i konzumenata umjetnosti u Zemlji lala i Kanala dobrano uzburkala duhove. Pa ovdje se nije právo demonstriralo još od “kulina Bana” i buntovne, vrlo, vrlo emancipovane “djece cvijeća”.

 Vladajuća koalicija (liberali, demohrišćani i “slobodarski” Geert Wilders) je već progurala mjere štednje u zdravstvu, školstvu, javnom prevozu …Čak i podizanje starosne dobi za penziju na 66 godina prošlo je relativno bezolno! Ništa. Mirna Holandija. No, o tome sam na ovim stranicama već pisao.

 Ono o čemu nisam, a što svakako takođe zaslužuje da se spomene, su nedavna oslobađajuća presuda Geertu Wildersu i definitivna zabrana proizvodnje halal-mesa u ovoj, nekada tako otvorenoj, tolerantnoj zemlji.

  Motivacija oslobađajuće presude Mocartu Krivih Nota je, barem za skromni um potpisnika ovih redaka, doista nevjerovatna. Sud, naime, veli da on kao političar ima veću slobodu od ostalih da kritikuje, pa i, na neki način, izaziva druge religije, jer da, vrijeđajući religiju, nije vrijeđao njene vjernike. Nije šija, nego vrat!

 A ja, naivčina, mislio da političari baš imaju odgovornost javne riječi od nas, običnih smrtnika!

  Odluka o zabrani proizvodnje halal-mesa, opet, pogađa veliki broj vjernika koji jedu meso pravljeno po strogim vjerskim propisima. Time se, zarad pretpostavljene “veće patnje životinja”, prenebregava  hiljadugodišnja vjerska tradicija nezanemarive grupe stanovništva.

Nisam vjernik, drage su mi životinje, ali mi je ova mjera van pameti. Jer, šta je sa lovom, šta sa stotinama ogromnih, pretrpanih štala u kojima stoka i perad žive u najgorim uslovima, ne vidjevši ni sunca ni mjeseca čekajući traku za smaknuće? Šta sa rakovima koje gurmani žive ubacuju u kipuću vodu?

 Ako ćemo biti konsekventni…

 Ali, to je tako s ovom vladom: licemjerje “do balčaka”! Zar nisu, osim umjetnicima, ukinuli potporu i starcima (za rolatore), psihijatrijskim pacijentima (za mnoge lijekove), a ostavili porezne olakšice bogataša netaknutim?! Doći će i to na red, vele.

Mi smo kao djeca, kad bi znali da nas neko “debelo” laže, vikali: hoće, hoće – ali kad na vrbi rodi grožđe!