GOVOR PREMIJERA DAVUTOGLUA U BANJALUCI: (Ne)očekivani ‘rahat lokum’ za dežurne islamofobe i zagovarače podjela u BiH

tačno.net
Autor/ica 13.5.2016. u 09:20

GOVOR PREMIJERA DAVUTOGLUA U BANJALUCI:  (Ne)očekivani ‘rahat lokum’ za dežurne islamofobe i zagovarače podjela u BiH

Tanjug

Piše: Nedžad S. Hadžimusić

Merhaba Ljepotici

Na besprijekorno organizovanoj ceremoniji svečanog otvaranja – do savršenstva obnovljene, prelijepe banjalučke džamije Ferhadije – glavni gost i govornik bio je turski premijer, uvaženi akademik i internacionalno renomirani geostrateški mislioc Ahmet Davutoglu. U statusu odlazećeg sa te visoke državne funkcije, neodlazećeg, nebitno.

Kakogod, po istorijskoj i moralno-materijalnoj definiciji ovog – za civilizacijski oporavak i pomirenje – neprocjenjivog događaja, Davutoglu je persona ultra-grata kao visoki predstavnik države slijednice Otomanske imperije. Turska jeste istorijski odgovorna za gradnju, ali i prvozaslužna za obnovu i reinkarnaciju Ferhadije, nakon njenog rušenja početkom prošlog rata u zanosu politički induciranog (uvezenog) nacionalističkog ludila, proaktivnog po raspadu velike i međunarodnom priznanju ‘male Jugoslavije’.

Lekcije iz istorije

Podsjetimo se ovdje na obaveznu lektiru i uratke književnih gromada – Ive Andrića, Miroslava Krleže, Meše Selimovića i dr. Tamo lijepo stoji da su, poput velikog Ferhat Paše, najviši dužnosnici Porte nerijetko imali snažnu genetsku, krvnu, kopču upravo sa ovim podnebljem i tu prirodno ostavili neizbrisive imperijalne amalgame, artefakte i svekoliki kulturološki trag. Nedovoljno upućenima u ovoj stvari dostupno je danas istraživačko internet surfanje između ostalog i na temu: ‘Ferhat Paša Sokolović i (njegov rođeni brat) Makarije Sokolović, srpski patrijarh u Peći’ (!).

Znamo da je decenijama strogo kontrolisani obrazovni sistem u bivšoj prvoj, drugoj i trećoj Jugoslaviji, selektivno prepisivan i dodatno amandiran u svakoj od državica koje su je naslijedile pa ciljano prepakovan, dopunjen spinovan novim-starim ‘istorijskim činjenicama i sadržajima’. Inače, da nije bilo tako, sama ideja o barbarskom rušenju Ferhadije poput mnoštva ‘konstitutivnih’, i ostalih bogomolja te drugih, neprocjenjivih spomenika kulture u BiH tokom prošlog rata, bila bi nezamisliva.

Slično se dešavalo sa državama, velikim zakletvama, amanetima i bakračima u bližoj i daljoj povijesti ne samo ovih prostora, ali su ove narode najviše koštale one najjače parole: ‘čuvajte mi Jugoslaviju’ & ‘čuvajte SFRJ i bratstvo i jedinstvo kao zjenicu..’ & ‘Srbija i Crna gora dva oka u glavi… svi Srbi u jednoj državi’ & ‘rata neće biti jer za rat treba dvoje…’,  i tome slično.

Nažalost, rata je bilo i za rat ne treba dvoje. Sve tri Jugoslavije su prohujale, ali mirnodopska fragmentacija njenih ostataka, naročito daytonske nakaze, nije utihnula: (a) Slobodna, Neovisna, Cjelovita BiH nadalje nema jedinstveni ‘Dan nezavisnosti’; (b) presude njenog Ustavnog suda se donose i poštuju a la carte; (c) budžetska sredstva godinama krčmi filijala inostrane banke sa sjedištem u podjeljenom Mostaru; (d) identiteti njenih građana (CIPS) stanuju u Banjaluci; (e) putne isprave se nadalje proizvode u tom, glavnom gradu tzv. manjeg entiteta; (f) dokumentacija sa zadnjeg (nikad objavljenog) popisa stanovništva već tri godine stoji pohranjena i zaključana u ‘Istočnom Sarajevu’; dok (g) Republika Srpska svako malo prijeti istorijskim referendumom o nezavisnosti od ‘evropskog Teherana’, a uvodno malim referendumima o ovome ili onome; (f) ceremonija otvaranja Ferhadije je upriličena samo nekoliko dana uoči srpsko-srpskog duela u Banjaluci na protestima opozicije i spontanih  kontra protesta vladajućeg SNDS-a zakazanih za subotu 14.maja/svibnja o.g.

Međunarodni kontekst

Pri svemu tome, nikad gori međunarodni kontekst od završetka Drugog svjetskog rata, karakteriše paradoks koji bi realno mogao ići u prilog promociji i afirmaciji jedinog spasa i budućnosti za BiH makar i sa kontroverznom, formalnom aplikacijom za kandidatski status u EU nedavno primo-predanom u Bruxellesu.

Prije svega, to se odnosi na galopirajuću hladno-ratovsku utakmicu, putinofobiju i islamofobiju koje se hrane ukrajinskom krizom, ruskom aneksijom Krima, globalizacijom sirijskog građanskog rata sa nezapamćenom izbjegličkom invazijom na Evropu, buđenjem evropske desnice, da se ne pominju  Grexit, Brexit, Škotska, Andaluzija, te veliko finale flamboajantne predsjedničke kampanje u SAD.

Nažalost, aktuelno  natezanje i muljanje bh. stranačkih lidera sa uspostavom i efikasnim djelovanjem nezaobilaznog mehanizma koordinacije, te predugim i opasnim političkim igrama  oko (ne)izbora gradonačelnika i 8 pustih godina dugog ‘približavanja stavova’ SDA i HDZ oko dovršenja podjele Mostara, sutra Travnika, Žepča, Bugojna i dalje, može ozbiljno kompromitovati ovaj povoljan momentum – (čitaj: poslijednji voz za regionalnog fenjeraša) i oročenu otvorenost EU.

Eho govora turskog premijera

Sve gore posloženo je uskoro bivši premijer velike i prijateljske Turske nonšalantno zanemario, što se ne bi trebalo očekivati od tog istinskog prijatelja BiH i političara njegovog kalibra (!?). Suvišno, u dijelu njegovog obraćanja na otvaranju banjalučke Ferhadije posebno je istakao od ranije u bh. javnosti poznate – ekskluzivne garancije date rahmetli Aliji Izetbegoviću, prvom predsjedniku međunarodno priznate Republike BiH – da će ‘Turska  brinuti o njenoj opstojnosti u sadašnjosti i budućnosti, kao što je to činila i u prošlosti’. Ove Davutoglove riječi su možda u ljepoti samog događaja na trenutak zazvučale kao muzika. Za politički nepismene i neupućene, kao i a za nekolicinu onih koji imaju, imali su i imaće ‘plan B’ za svaki slučaj – možda nešto duže.

Ne predugo. Istoga dana i svih narednih, protokolarni domaćin ceremonije, predsjednik RS-a Miroslav Dodik je reagovao poznatom izjavom o politiziranju događaja koji pripada prevashodno vjeri i vjernicima. U međuvremenu, šef SNSD-a ne prestaje sa komentarima koji se svode na to da bošnjački član Predsjedništva BiH uz pomoć turskih prijatelja „ovdje očigledno provodi Islamsku deklaraciju čiji je autor njegov otac rahmetli Alija Izetbegović. Što Srbi nikada neće dozvoliti, nisu ni onda niti će.“

Premijer Davutoglu je dostojanstveno ispraćen na povratku kući. Vrijeme će pokazati šta će sve proizvesti i dokle ide eho njegovog govora  u Banjaluci – osim što je – brzinom zvuka i/ili svjetlosti – dobacio do budnih timova odbrane prvo-optuženih pred UN *Tribunalom u Den Haagu. Prekosutra (subota) idu pomenuti dvostruki protesti vlasti i opozicije u Banjaluci. Ili ipak ne idu, ili se ujedinjuju pod naslovom ‘srcem za Srpsku’ (!). Kako javljaju mediji u Banjaluci i šire u regionu – iz sata u sat pljušte poruke sa svih strana, od kojih se posebno apostrofira poruka Patrijarha SPC da su interesi RS-a veći od borbe za vlast …’

Vezani osvrti:

  1. http://www.tranzicijska-pravda.org/dobrodosla-nazad-prva-prava-banjalucanko/
  2. http://www.prometej.ba/clanak/osvrti/sedam-dana-u-retrovizoru/nas-i-turaka-80-milijuna-2481
  3. http://ba.n1info.com/a94966/Vijesti/Vijesti/Somun-Bilo-bi-bolje-da-je-Davutoglu-zakasnio-u-Banjaluku.html
  4. http://www.avaz.ba/clanak/234969/ivanic-predsjednistvo-ce-uskoro-razmatrati-govor-davutoglua-u-banjoj-luci
  5. http://www.tacno.net/novosti/eu-aplikacija-kocka-je-bacena/
  6. http://www.tacno.net/novosti/sezona-presuda-un-tribunala-u-den-haag-u/
tačno.net
Autor/ica 13.5.2016. u 09:20