Guantánamo – hrvatski filozofski raj
Povezani članci
Neven Sesardić / Foto Cropix
Kako je hrvatski filozof Neven Sesardić u neobuzdanom napadu čovjekoljublja ispisao tekst u slavu zloglasnoga zatvora u Guantánamu i neograničenog držanja zatočenika bez sudski dokazane krivnje, te ustvrdio kako tamošnja mučenja ne zaslužuju moralnu osudu…
Piše: Predrag Lucić
– Šta si se, trafikant, zablesio u taj Večernjak?
– A ti se ne bi zablesio u ovako ekskluzivan nadnaslov »Filozof i znanstvenik Neven Sesardić ekskluzivno o zloglasnom zatvoru« i u još ekskluzivniji naslov »SAD nije zlo zato što treba Guantánamo: Amerikanci imaju puno pravo držati teroriste Al-Qa’ide pod ključem i bez suđenja na neodređeno vrijeme«?!
– Ma pusti, urednička posla… Znaš već kako, u toj svojoj brijačini na ekskluzivu, u naslov stave i ono što čovjek nije ni rekao ni napisao…
– Bogami je naš filozof i znanstvenik ekskluzivno napisao i potpisao sve ovo što je izvučeno u naslov!
– A kojim povodom?
– Iznervirala ga peticija kojom se od predsjednika Baracka Obame traži da iz humanih i patriotskih razloga zatvori zloglasni zatvor u Guantánamu, a koju je pokrenuo Morris Davis, nekadašnji glavni vojni tužitelj u procesima tamo zatočenim osumnjičenicima za terorizam. Stoga je naš profesor na radu u Hong Kongu odlučio očitat lekciju svima koji su skandalizirani »sustavom u kojem su ljudi lišeni slobode na neodređeno vrijeme a da nisu optuženi ni za kakav zločin«.
– Nemoj mi reć da takav sustav za Sesardića nije skandalozan…
– Ne da nije skandalozan, nego je, kako kaže, i uobičajen i opravdan. Jedina je opcija, veli Sesardić, a i »standardna praksa (regulirana međunarodnim pravom)« da se te ljude koje on naziva ratnim zarobljenicima »drži u zarobljeništvu do kraja rata, a da ih se nakon toga pusti na slobodu«.
– O kakvom ratu on govori? O ratu koji nikada nije objavljen, pa jednako tako nikada ne mora ni biti proglašen okončanim?
– Ima on filozofsko objašnjenje da se ratom može nazvat i »vojni sukob između jedne države i neke difuzne, dobro organizirane i krvoločne grupe kao što je Al-Qa’ida«.
– I onda ta država ima pravo neograničeno dugo zatvarat i najbrutalnije mučit ljude za koje samo sumnja da pripadaju Al-Qa’idi, bez da je tu njihovu pripadnost, a kamoli kakav stvarno počinjeni zločin, dokazala sudskim postupkom, pa makar i pred svojim »nezavisnim« vojnim sudištem?
– Što se zlostavljanja zatočenika u Guantánamu tiče, naš humanist tvrdi kako postoje ozbiljni razlozi da im se uskrati pravo na status ratnih zarobljenika i »povlastice koje iz tog statusa proizlaze«.
– Kakve povlastice?
– Za našeg je filozofa povlastica ako se prema nekome koga si strpao u logor ponašaš u skladu s odredbama Ženevskih konvencija o tretmanu ratnih zarobljenika.
– Ma čekaj malo, trafikant… Kao prvo, Sjedinjene Države nisu proglasile nikakav rat, pa tako nemaju pravo ni držat ratne zarobljenike. A kao drugo, sam Sesardić je – ako to nije tvoja trafikantska izmišljotina – zatočenike Guantánama najprije nazvao ratnim zarobljenicima, e da bi potom – ako i to nisi izmislio – zagovarao da im se uskrati pravo na status ratnih zarobljenika… Pa gdje je tu pamet?
– Eno mu je na straži u Guantánamu, čije zatočenike, po njemu, treba ostavit bez zaštite Ženevskih konvencija zato što – pazi sad ovo! – Al-Qa’ida nije potpisnica istih, te još k tome i zato što Al-Qa’ida »grubo krši pravila ratovanja« jer njezini pripadnici »ne nose uniforme ili druge prepoznatljive oznake«, pa tako »svojim neprijateljima onemogućuju da razlikuju borce od civila«.
– I šta onda Amerikanci imaju pravo svakog muslimana na ovom svijetu strpat u Guantánamo pod sumnjom da se radi o neuniformiranom borcu Al-Qa’ide?
– Ne samo svakog muslimana, već svakog živog čovjeka. Kaži mi, bogati, kako bi ti kao kremen-Hrvatina i plamen-katolik u Guantánamu dokazao da nisi član Al-Qa’ide?!
– Ma lako za to. A zamisli da me netko optuži da sam Neven Sesardić, pa me natjera da zlostavljam zatočenike…
– Nemoj tako. Pa ne misliš valjda da bi on nekoga mučio! Nije Sesardić uopće bešćutan kao što ti misliš. Čitao si valjda šta je svojedobno pisao o sovjetskoj »strahovladi tajne policije, Gulaga i masovnih egzekucija bez suđenja«…
– Ali on ovim što piše o Guantánamu de facto opravdava i Gulag.
– Kako to misliš?
– Pa ako je, kao što Sesardić tvrdi, u ratu dopušteno držat potencijalno opasne neprijatelje u logorima, onda je to opravdanje i za Staljina, jer je i drug Džugašvili bio u permanentnom ratu protiv klasnih neprijatelja.
– Nemoj pretjerivat! Još će na kraju ispast da je Sesardić isti kao oni idioti što Auschwitz i Jasenovac pravdaju »legalističkom« pričom da su u te logore smještani ljudi koji su predstavljali sigurnosnu prijetnju ustavno-pravnom poretku Trećega Reicha i Endehazije…
– E vidiš, nije isti! Za razliku od njega, ti idioti otvoreno napišu da su npr. u Jasenovcu »s pravom zatvarani neprijatelji mlade hrvatske države«.
– Vratimo se mi Guantánamu… Vjerovao ti ili ne, Sesardić otvoreno piše da »stanoviti postupci koji su korišteni u Guantánamu, kao npr. waterboarding« ne zaslužuju »jasnu i univerzalnu moralnu osudu«.
– Nego šta? Jasnu i univerzalnu moralnu pohvalu?
– Naš filozof i znanstvenik veli kako je »prilično sigurno da waterboarding nikada nije prakticiran u Guantánamu«, te da – sve i da jest – »postoje jaki argumenti da čak ni taj postupak nije bio moralno neopravdan«, ali da će o tome progovorit »možda drugom prilikom«.
– Jedva čekam tu drugu priliku! Jebote, još će ispast da Guantánamo nije nikakav logor nego ljetovalište… Živa šteta što i Neven Sesardić tamo ne ljetuje!
– Sram te bilo! Ti bi uglednog zapadnog filozofa, moralista i humanista zatočio kao da je posljednji terorist!
– Ni slučajno! Sudeći po tome što piše, mislim da bi za Sesardićev daljnji intelektualni razvoj bilo najkorisnije da provede ljeto u Guantánamu, radeći na filozofski izazovnim poslovima čuvara ili, još bolje, isljednika.