HDZ-ov evanđelist Ante Pavelić

Povezani članci

• Kako se stvarala RS – studija slučaja ubistva Miodraga Šušnice 1. dio
• Crna, sramotna Srbija
• Trista godina samoće
• Građani svijeta u Platonovoj špilji
• Plenkoviću je Izborni zakon i UZP važniji od žrtava Briševa!
• Beograd – Zagreb via Busije

Iznervirao se, javljaju portali, karlovački HDZ-ovac Branko Škrtić zbog zabrane postrojavanja pripadnika stranačke vojske Autohtone Hrvatske stranke prava, pa se preko Facebooka požalio na diskriminaciju u današnjoj Hrvatskoj.

Iizravno prozvao ministra unutarnjih poslova Ranka Ostojića koji »zabranjuje okupljanje A-HSP-ovaca na Jelačić placu pod krinkom okupljanja ustaša, a istovremeno dozvoljava avetima partizanskim da se šetaju po Kumrovcu«.

Uzrok takvom ponašanju ministra policije Škrtić je pronašao u njegovu manjkavom vjerskom i povijesno-političkom obrazovanju. Stoga mu je preporučio lektiru za širenje duhovnog obzorja: »Kad bi Ostojić pročitao ustaška načela sadržana u 10 stavki vidio bi vrlo malu razliku od Svetog pisma. Kako on ne poznaje niti Sveto pismo niti ustaška načela, već samo zna i čita Komunistički manifest, razvidna je njegova reakcija.«

Načitani je karlovački HDZ-ovac uzgred iznio i osobno mišljenje o državi u kojoj su ustaška načela imala snagu Biblije: »NDH je bila dobro uređena država, a i sustav je bio dobro razrađen, no imala je NDH jednu manu, a to je što je propala.«

Nije to, naravno, prvi put u suvremenoj Hrvatskoj da se Pavelićevoj državi kao jedina mana iznalazi njezina neprežaljena propast. Anto Đapić je još prije dvadesetak godina tvrdio kako je »jedina krivnja ustaškog pokreta u tome što nije uspio«, Željko Olujić je preko državne dalekovidnice poručivao kako je »nesreća NDH da je poražena«, Tomislav Merčep je ustašama javno zamjerao što »nisu završili posao do kraja«…

Jednako tako, nije Škrtić prvi koji je ustaštvo stavio na istu ravan s kršćanskim svetinjama. Slične je etatističko-teološke relacije uspostavljao katolički svećenik Vjekoslav Lasić propovijedajući kako je »NDH bila dar Božji« i kako je »u očima svih poštenih domoljuba NDH i danas sveto ime«, te kako je »njezino vrijeme sveto razdoblje, a 10. travnja sveti datum za Hrvate«.

Ništa drugačiji odnos pater Lasić nije imao ni prema šefu ustaške države Anti Paveliću osobno. I anđeli pozlaćeni i anđeli kameni po našim crkvama pamte onu njegovu glasovitu sentencu: »Vjerujem da je Poglavnik svojom ljubavlju prema Bogu i hrvatskom narodu očistio svoje srce, da bi sad s nevinom dječicom gledao Boga licem u lice.«

No, kad je već karlovački HDZ-ovac izjednačio ustaška načela sa Svetim pismom – tvrdeći u vjersko-domoljubnom zanosu da ih je bilo deset, koliko i Božjih zapovijedi na onim dvjema kamenim pločama što ih je Mojsije primio na Sinaju, a ne sedamnaest koliko ih je vlastoručno potpisao dr. Ante Pavelić u Glavnom ustaškom stanu – valja navesti i primjer radikalno drugačijega čitanja dokumenta spomenutog na Škrtićevu Facebooku.

»Već 1933. pisalo je u Načelima hrvatskog ustaškog pokreta da o državnim i narodnim pravima smiju odlučivati samo oni koji su ‘po koljenu i po krvi članovi hrvatskoga naroda’. To je već bio otvoreni rasizam, protivan kršćanstvu. Da bi u takvoj državi imao prava, građanin bi morao dokazati da mu nitko u prošlosti nije imao ni kapi nehrvatske krvi! Ni ustaški čelnici to nisu mogli svi dokazati, ali tako je pisalo u Načelima toga pokreta. (…) Pokret s takvim načelima bitno je nekršćanski. Još je pisalo da će svaki član pokreta ‘bezuslovno izvršavati sve odredbe Poglavnika’ i ako se ‘ogriješi o zakletvu… ima me stići kazna smrti’. Takva načela kršćanin nije smio potpisati.«

Napisao je to i potpisao don Živko Kustić prije sedam godina, čudeći se »naivnosti dobronamjernih katolika« koji su prigrlili pokret s takvim načelima i uzimajući im kao olakotnu okolnost »hrvatsku čežnju za slobodnom državom« koja je »mogla biti tako jaka da se godine 1941. ponadala da se neće provoditi ta ustaška načela«.

Je li danas, kada don Živka Kustića više nema na ovome svijetu, pretjerano očekivati da netko s Kaptola na sličan način progovori o ustaškim načelima, tim prije što se ona proglašavaju skoro pa jednakima Svetome pismu iliti Riječi Božjoj?

Ili je, naprotiv, blasfemična i sama pomisao da bi se naprimjer Stalno vijeće Hrvatske biskupske konferencije uopće bavilo takvim tričarijama kao što je poistovjećivanje načela jednog zločinačkog pokreta s pisanim temeljima kršćanske vjere?

Jer – kao što smo vidjeli prije desetak dana – to se štovano Vijeće preko svojega Tiskovnog ureda javlja samo u dramatičnim i po kršćanstvo opasnim situacijama kada treba izraziti »zabrinutost zbog neprimjerenog pristupa naše javne televizije u prenošenju događaja od nacionalnog značenja«.

U slučaju egzegetskog istupa karlovačkog HDZ-ovca, najvjerojatnije nikada nećemo doznati smatraju li hrvatski biskupi usporedbu ustaških načela sa Svetim pismom nacionalno beznačajnom. Ili je ne smatraju uvredom

Novi list