Hrvatski kupus i popis u BiH

Predrag Lucić
Autor/ica 3.10.2013. u 08:53

Hrvatski kupus i popis u BiH

Dok država Hrvatska s predsjednikom Josipovićem na čelu vodi kampanju da se na popis u BiH odazovu i Hrvati koji tamo ne žive, nadležna ministarstva zagorčavaju život poljoprivrednicima iz pograničnih područja, onemogućujući im da svoju ljetinu prevezu do svojih kuća…

Piše: Predrag Lucić, Novi list

   – Priviđa li se to meni, trafikant, ili ti je glava stvarno olistala?

   – A kako neće olistat kad u novinama čitam o teškoj sudbini hrvatskoga kupusa u Bosni i Hercegovini?!

   – Misliš, valjda, hrvatskoga korpusa u BiH?

   – Mislim što i govorim: hrvatskoga kupusa.

   – Jesi li do te mjere poludio da u ovim sudbonosnim danima za opstojnost Hrvata u BiH hrvatski korpus nazivaš kupusom?! Kako te nije sram na taj način opstruirat pozive što se Hrvatima – ma gdje bili da bili – upućuju preko svih hrvatskih medija da »moraju masovno na popis«, jer da je to »jednako kao u ratu s puškom, danas u miru borba s olovkom«?!

   – Ponavljam ti: ne nazivam ja hrvatski korpus hrvatskim kupusom, niti govorim o hrvatskom korpusu! Govorim isključivo o hrvatskom kupusu u BiH o kojemu nitko ne vodi računa. Evo vidiš naslov u Slobodnoj Dalmaciji: »Propalo mi je 30 tona kupusa jer raste u ”pogrešnoj” državi!«

   – Ma kome je to propao kupus?

   – Poljoprivredniku Marku Barbiru koji živi u Vrgorcu, a kupus već godinama uzgaja na svome zemljištu u obližnjem Prologu. Problem je što se to zemljište nalazi s bosanskohercegovačke strane granice, na svega par stotina metara udaljenosti od Europske unije, pa se dogodilo da je Marko Barbir 1. srpnja ušao u Europu, ali njegov kupus nije ni do danas, a i neće tako skoro.

   – Šta Europska unija ima protiv njegova kupusa?

   – Ima svoja pravila i svoju Hrvatsku koja još nije smislila kako bi svojim stanovnicima omogućila da ljetinu ubranu na pograničnim imanjima u BiH prebace do svojih kuća s ove strane granice. Ni tri mjeseca nakon ulaska Hrvatske u EU, nadležna ministarstva unutarnjih poslova i poljoprivrede nisu postigla nikakav dogovor oko tog za njih očito nevažnog, a za Marka Barbira i za još puno ljudi životnog pitanja. Čovjek priča kako je prije dva mjeseca krenuo s 1.200 kila krumpira preko polja do kuće i kako ga je policija zaustavila, oduzela krumpir i napisala kaznu. Sada je pak do kuće pokušao prevest 30 tona svoga kupusa, pa su ga slali od jednog do drugog graničnog prijelaza, od carine do fitopatologa, od sanitarne inspekcije do špedicije… Na kraju su mu rekli da za takve slučajeve nemaju pravovaljanu fakturu pa da ne mogu izdat komercijalni račun, te da stoga njegov kupus ne može preko granice. Tako je čovjeku koji živi isključivo od poljoprivrede i nema nikakvih drugih prihoda propalo svih 30 tona ubranog kupusa, kao što će mu propast i 20 tona još neobranog.

   – A zašto taj kupus ne proda na nekoj tržnici u BiH?

   – Zato što njegov kupus ima tretman robe iz pograničnog područja, a s takvom se robom smije kretat samo 5 kilometara od granice. Kad bi poljoprivrednik Barbir dovezao svoj kupus na tržnicu u Čapljini, i tamo bi mu ga oduzeli i naplatili kaznu.

   – Ja razumijem, trafikant, da je čovjeku teško i da trpi ogromnu štetu, ali ipak mi je malo neprilično da pričamo o njegovom kupusu što propada s one strane granice baš na dan kada je započeo popis od dalekosežne i povijesne važnosti za zaustavljanje propasti hrvatskoga korpusa u BiH…

   – Povijest neće ni zaustavit ni odgodit propast Barbirove ljetine na čijem je uzgoju mukotrpno radio, a ni više nego izvjesnu propast njegova obiteljskoga gospodarstva. Povijest tu »sitnicu« neće čak ni registrirat. Prema tome, zajebi tu priču s poviješću i njezinim blagotvornim djelovanjem!

   – Ali možda će i njemu i svim ljudima sa sličnim nevoljama jednoga dana ipak bit bolje ako se sada odazovu apelima predsjednika Ive Josipovića, Državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske i crkvenih velikodostojnika da se na popisu u BiH očekivano izjasne kao Hrvati i katolici s hrvatskim kao materinjim jezikom, ako se odazovu propagandnim spotovima HRT-a u kojima ih na sudjelovanje u popisu pozivaju Ćiro Blažević, Sandra Bagarić, Jure Zovko, Anica Kovač, Nino Raspudić, Nikša Bratoš…

   – Kako to misliš da će im bit bolje? Šta će ih hrvatska ministarstva prestat zajebavat oko njihovog krumpira, kupusa, grožđa i kapule ako se uključe u akciju pumpanja statističkog broja Hrvata u BiH?

   – Pa ništa ih ne košta da se popišu. Zbog toga ne moraju čak ni otić preko granice, ne moraju imat nikakvog posla s popisivačima… Dovoljno je da poslušaju naputke objavljene po hrvatskim medijima: »Nazovite rodbinu, recite joj matični broj i neka upišu da živite u BiH!«

   – A kako će to poštenom svijetu koji živi od svoga rada pomoć oni što ih više zanima borba za što veći etnoreligijski zbroj ljudskih glava koje se uopće ne nalaze u BiH nego egzistencija stvarnih ljudi koja ovisi o sudbini kupusovih glava što tamo doista rastu?!

   – Je li ti to omalovažavaš značaj popisa? Je li to tebi nečiji kupus važniji od nacionalnog korpusa? Da nećeš i ljude koji vode kampanju za popis nazvat kupusovim glavama?

   – Ne, ja samo primjećujem da se profitu od tog međunacionalnog nadbrojavanja nadaju uglavnom oni koji vladaju i s one i s ove strane granice. A njihove glave nazvat kupusovim – e to bi već bila uvreda za kupus… Jer nema te kupusove glave koja misli da je statistika važnija od života.

Predrag Lucić
Autor/ica 3.10.2013. u 08:53