Ideologija jame: HDZ-ov umobolni ples s kosturima

Povezani članci

• Oluja u Haagu
• Poncije Pilat bi i klečanje pod vukovarskim križem
• DEMASKIRAJTE PLAČIPIZDE
• Sramotno: Karadžićev učenik Mladen Bosić: Priča o Belmini je orijentalna patetika
• Boris Dežulović: Ne zna ljevica što bi radila bez desnice
• TIHI ODLAZAK ČAROBNJAKA LUTKARSTVA

Nikoga od onih kojima je poznat psihološki profil HDZ-a ne iznenađuje odluka vlade Jadranke Kosor da se od ove godine 23. kolovoza obilježava kao Spomendan za sve žrtve totalitarnih režima. Tako je, eto, Hrvatska dobila još jedan spomendan, koji je uveden, uglavnom, kao najava predstojećih parlamentarnih izbora.

Uostalom, što očekivati kad su iz Vlade poručili da se radi o Spomendanu žrtvama komunizma, i tako već iz prve, na moralnoj razini, obeščastili budući spomendan, a na faktičkoj razini otvoreno najavili prijevaru i falsificiranje, u načelu, opravdane ideje.

Ustaštvo glavni zločinački pokret u Hrvatskoj

Samo dva dana prije dolaska pape Benedikta XVI. u Hrvatsku, HDZ-ov prijedlog izmjena Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima, koji je Vlada poslala u hitnu saborsku proceduru, predstavljen je kao dokaz poštivanja europske prakse, jer je Europski parlament još 2008. proglasio 23. kolovoza danom sjećanja na žrtve staljinizma i nacizma.

U normalnim vremenima ne bi bilo nimalo sporno to što će se odsad i u Hrvatskoj službeno poštovati sjećanje na žrtve tih dviju zločinačkih ideologija. U redu, gledajući strogo formalno, ovdje nikada nije vladao staljinizam, ali to ne umanjuje poslijeratne zločine koje je činila komunistička vlast. Isto tako – s one druge strane – glavni zločinački pokret u Hrvatskoj bilo je ustaštvo, koje se u bitnim ideološkim postavkama razlikuje od Hitlerova nacizma. No nije potrebno cjepidlačiti; svejedno je govorimo li o staljinizmu i nacizmu ili komunizmu i ustašluku, jer radi se o zločinačkim pokretima iza kojih su ostale bezbrojne nevine žrtve.

Jadranka Kosor i partijski podređenici (Photo: Davor Puklavec/PIXSELL)

‘Hrvatska vojska’

Ako se gleda na krajnje nepristranoj razini, Spomendan za sve žrtve totalitarnih režima svakako ima opravdanje zbog događaja u novijoj hrvatskoj povijesti. No posve je jasno da su za HDZ-ovu vladu i Jadranku Kosor sudbina žrtava i sjećanje na ove ljude zadnja rupa na svirali. Osim toga, svakog svibnja državna izaslanstva odlaze na Bleiburg i ondje se klanjaju žrtvama partizanske osvete i pri tome gotovo nikada ne rade distinkciju između likvidiranih zločinaca i nedužnih građana koji su 1945. pokušali pobjeći od nove vlasti. Usput se ustaše i domobrane bestidno naziva “hrvatskom vojskom”, broj žrtava preuveličava, a kao vrhunac licemjerja, stigmatizira se antifašizam.

Zurenje u jame

Ubuduće će se sve to formalizirati i hadezeovci će se masovno okupljati nad jamama u kojima se nalaze tko zna čiji leševi, i kako se bude bližio dan izbora, sve glasnije arlaukati o komunističkoj opasnosti. Nemojmo sumnjati da će se na svakom takvom sijelu zateći i poneki biskup ili barem dijecezanski svećenik, kako bi zabrinutima objasnili da opoziciju vode ateisti i bezbožnici, koji sanjaju o obnovi Jugoslavije, a da mogu, uskrsnuli bi oni i Tita.

I tako se povijest ponavlja, i što je bliže smjena vlasti, to se javna scena sve više pretvara u masovnu umobolnicu. No čak ni najavljeni mrtvački ples neće oživiti Jadranku Kosor i njezinu ekipu.

tekst objavljen u nacional.hr