IDIL – djeca neoliberalnog islamizma

Izdvajamo

• IDIL je radiklana teroristička organizacija proistekla iz Al-Qaide. Ispočetka je potcjenjivana uprkos strašno brutalnim akcijama koje je provodila. Iako svugdje imaju svoje prste, velike svjetske sile su ignorisale ovu organizaciju sve dok nije počela da osvaja grad za gradom u Iraku. Prema informacijama koje postoje, a koje je izdao Centar za ratne studije u Washingtonu, ratnici IDIL-a su se opasno približili Bagdadu. SAD, dežurni svjetski policajac, oklijeva u akciji. Iračka je vlada nemoćna. Europske zemlje uglavnom su nezainteresirane jer imaju vlastito žarište – Ukrajinu.

Povezani članci

• METASTAZE
• Svetislav Basara: Ima ovde mnogo raspoloženih da sednu – naravno tuđom guzicom – na bajonet
• Sortiranje otpada
• O TRUSTU PILEĆIH MOZGOVA I NERADNICIMA U KULTURI
• Ne čuva se Armija skrivanjem zločina / UDIK: Poražavajuće je da su odbijeni prijedlozi o broju žrtava
• ZAPISNIK SA SJEDNICE PIC-A OTKRIVA: Britanci ne žele praštati Dodiku, Francuzi mu blagonakloni

Foto: Reuters

Da li će iko zaustaviti pomahnitale ratnike? Hoće. Doduše, potrebno je sačekati da neka globalna sila u tome prepozna svoj interes. Životi sirijskih i iračkih civila im ništa ne znače. Barem su to dokazali.

Piše: Amila Kahrović-Posavljak

Teroristi iz organizacije IDIL (Islamska država Iraka i Levanta) haraju Bliskim istokom. Svijet je ostao zgrožen načinom na koji osvajaju grad za gradom u Iraku i Siriji, i načinom na koji vrše egzekucije svojih neistomišljenika. Fantom terorizma je ponovo iskrsao na svjetsku scenu.

U razmatranju problematike terorizma na Bliskom istoku postoje dvije temeljne naracije. Budući da su isključive, svaka od njih je podjednako problematična. Prva naracija je ona koja se čuje ponajviše u islamskom svijetu (a, zapravo je i termin islamski svijet krajnje problematičan): Zapad je kriv za terorizam. Ova konstatacija je odveć pojednostavljujuća i zapravo netačna. Osim što je pojednostavljujuća i stoga netačna, ona predstavlja tačku u kojoj je kolonijalni diskurs uskrsnuo u punom sjaju. To je jedna vrsta autokolonizacije islamskog svijeta koji sebe postavlja u poziciju prostog objeka na koji Zapad istresa svoje ideologije. Surovo, ali istinito, ako ćemo govoriti ovom terminologijom, objekt ima obavezu prema sebi i svijetu da već jednom postane – subjekt. Problem terorizma koji nosi pridjev islamski je problem islamskoga svijeta. Kao što je problem islamskog svijeta i to što se taj terorizam uopće zove islamskim. Zašto niko u tom, islamskom, svijetu nije ustao odlučno da riješi ovaj problem? I bez obzira na to da li im je taj problem Zapad vještački proizveo, bliskoistočne zemlje su obavezne da s tim problemom izađu na kraj. Umjesto kukanja o krivici drugih, bitno je zavrnuti rukave i počistiti svoju avliju.

Druga naracija je jednako glupa i jednako opasna. To je naracija da je terorizam autohtoni proizvod bliskoistočnih zemalja kao i zemalja poput Afganistana i Pakistana koje su ideološki bliskoistočne ili pak islama kao religije. Iako je prostorno tamo smješten, ovaj terorizam ne bi nastao sam od sebe jer je i logički nemoguće da nešto nastane samo od sebe, bez iakvih vanjskih utjecaja. Svjedoče tomu i činjenice. Afganistanski mudžahedini su – made in USA. Tariq Ali je u jednom intervjuu koji je dao za tv kanal Berkley univerziteta u Kaliforniji iznio nekoliko činjenica. Jedna od poznatijih je da su afganistanski mudžahedini koji se smatraju ocima bliskoistočnog terorizma zapravo bili oružje Amerike protiv komunističkog Sovjetskog saveza. Jedna od manje poznatih je da su prvi mudžahedinski pamfleti štampani u Americi pod pokroviteljstvom američkoga predsjednika Cartera i Zbignewa Brezsinskog. Teoretičarima zavjere je ovo dovoljno da odmah razviju svoje teorije. Zdravom razumu je dovoljno da zaključi kako ništa nije ili-ili već da globalnoj politici koja se svela na prozivodnju ratova stvari itekako međusobno prožete. Nakon pada komunizma, američkog trijumfa koji se pokazao kao Pirova pobjeda, mudžahedinski borci su ostali kao nusprodukt toga. Taj nusprodukt budući da je i ideološki i finansijski postao odveć unosan se nije ugasio. Samo je promijenio ploču i uklopio se u geopolitička kretanja. Smrću komunizma, zapadnim zemljama je bio potreban novi neprijatelj. Mudžahedinima isto, kako bi opstali i vodili svoj “sveti” rat. Onda su jednu od velikih svjetskih religija pretvorili u krajnje militarističku naraciju, niko im se od teoloških autoriteta nije suprostavio dok stvari nisu otišle predaleko, i islam se pretvorio u tipičan neoliberalni produkt – islamizam. I našao je svoje tržište – krv. Ti su se, dakle, globalni borci protiv svega i svačega koji vole da zbog postizanja neke svoje zamišljene pravde raznose nevine ljude po pijacama sebe nazvali džihadistima i time pokušali teološki legitimirati svoj put. Kada su autoriteti iz islamskog svijeta digli glas protiv ovoga – već je bilo prekasno. Tome je kumovala i frustriranost ljudi u islamskom svijetu zbog problema u Palestini. Umjesto da riješe probleme te zemlje, arapske elite su ih iskoristile kao ishodišnu tačku svojih naracija. Huškali su maloljetne dječake da idu u samoubilačke akcije, a istovremeno su izraelsku vojsku snabdijevale naftom.

Stoga se nije loše vratiti spomenutom intervju Tariqa Alija. U njemu Ali priča pakistansko iskustvo, ono koje je imao priliku upoznati u toj zemlji. Naime, porodice u Pakistanu su uglavnom višečlane, s mnogo djece. I to ne samo zbog tradicije već i zbog odsustva temeljne zdravstvene zaštite. To su ruralne siromašne porodice u zemlji u kojoj je korupcija toliko raširena da premijera čak i zapadne diplomate zovu “Mr. 10 %” u prevodu “Gospodin deset posto”. Te porodice nemaju uvjete da školuju djecu jer sekularne škole tamo ne postoje. Ne postoje niti pristojne vjerske već jedna vrsta medresa koju vode mule. Te mule idu od vrata do vrata i vrbuju roditelje da puste djecu na školovanje. Odvode ih kao vrlo male iz roditeljskih domova i njihovo školovanje je zapravo odgajanje budućih ratnika.

IDIL je radiklana teroristička organizacija proistekla iz Al-Qaide. Ispočetka je potcjenjivana uprkos strašno brutalnim akcijama koje je provodila. Iako svugdje imaju svoje prste, velike svjetske sile su ignorisale ovu organizaciju sve dok nije počela da osvaja grad za gradom u Iraku. Prema informacijama koje postoje, a koje je izdao Centar za ratne studije u Washingtonu, ratnici IDIL-a su se opasno približili Bagdadu. SAD, dežurni svjetski policajac, oklijeva u akciji. Iračka je vlada nemoćna. Europske zemlje uglavnom su nezainteresirane jer imaju vlastito žarište – Ukrajinu. Zbog svega ovoga, za vrlo kratko vrijeme organizacija IDIL je uspjela je osvojiti skoro trećinu ukupne teritorije Iraka i Sirije. Postoje informacije da je osvojila čak i iračku naftnu rafineriju u Baigiju. Po brutalnosti egzekutora su nadmašili svoje ideološke oce. Zabranjuju školovanje ženskoj djeci, a i dječacima je dozovljeno samo vjersko obrazovanje i to uz svega nekoliko tekstova. Prema informacijama američkih sigurnosnih instituta, ne zna se tačno ko ih finansira. IDIL tvrde da ih finansiraju bogati ljudi iz Perzijskog zaljeva. No, nameće se pitanje je li moguće da je gomila divljaka koje neko sporadično finansira za vrlo kratko vrijeme osvojila ogromne prostore u dvije zemlje.

Da li će iko zaustaviti pomahnitale ratnike? Hoće. Doduše, potrebno je sačekati da neka globalna sila u tome prepozna svoj interes. Životi sirijskih i iračkih civila im ništa ne znače. Barem su to dokazali.