Investiranje u rat

Petar Fehir
Autor/ica 15.2.2018. u 19:34

Investiranje u rat

Foto: Εκπαιδευτήρια Μπουγά

Zamislite koliko se računara za škole, toplih obroka u domovima starih i voća u vrtićima može kupiti za jedan tenk. Koliko operacija i intervencija se može obaviti za konvoj borbenih kola. Koliko biblioteka opremiti i filmova snimiti za jedan F-16!? Kolkiko puteva izgraditi za ratni brod!? Umjesto toga mi se odričemo općeg razvoja, blagostanja i dostojanstvene budućnosti i ulažemo u rat!? Obranbeni!? Pošteni!? Nametnuti!?

Hrvatska danas izdvaja, konstatira ministar Krstičević, 1,32 posto BDP-a za obranu. Cilj je, prema ministru obrane, doći do željene granice od 2 posto, koliko je propisalo i zahtjeva „ministarstvo rata“ s adresom u sjedištu NATO-a.

To Hrvatsku svrstava u zlatnu sredinu članica. Pored SAD-a, jedino još Grčka, Velika Britanija, Estonija i Poljska izdvajaju preko magične granice.

Njemačka, Italija i Španjolska plaćaju manje od nas, kao i Slovenija koja škrtari s manje od 1 posto.

U brojkama to kod nas iznosi oko četiri i pol milijardi kuna!!!

E sad, zamislite koliko bi se ekonomičnije i korisnije mogao uložiti sav taj novac, da se umjesto u rat investira u mir.

Da se kroz, recimo, obrazovanje, kulturu, medije, humanitarne udruge i druge mirotvorne organizacije širi svijest o moralnim, etičkim vrijednostima  i načelima solidarnosti, tolerancije i humanizma. Umjesto „ulaganja“ u širenje mržnje, netrpeljivost i netoleranciju.

Da se  inicira izgradnja novih mostova umjesto da se tolerira i potencira rušenje postojećih.

Licemjerna je laž da isključivo ulaganje u obranu pojačava osjećaj sigurnosti i stabilnost jedne države.

No, umotanom u nacionalnu odoru i zastavu, okićenom metalnim prisvjescima na „domoljubnim“ grudima i „zlatnim“ epoletama na naramenicama, tom nam laži, poput šarene laže, zatvaraju usta i „vežu ruke“.

Kao da se ne radi o odavno pročitanom scenariju agresivne holivudske limunade.

U kojoj je nama podarena uloga da „masnoj guski mažemo vrat“. Da kupujemo rabljene avione i tenkove. Praznimo njihove ratne zalihe maskirnih košulja i šilkapa.

Da bi smo se što prije primakli čarobnoj, zadanoj, kvoti od 2 posto.

Zamislite koliko se računara za škole, toplih obroka u domovima starih i voća u vrtićima može kupiti za jedan tenk. Koliko operacija i intervencija se može obaviti za konvoj borbenih kola. Koliko biblioteka opremiti i filmova snimiti za jedan F-16!? Kolkiko puteva izgraditi za ratni brod!?

Umjesto toga mi se odričemo općeg razvoja, blagostanja i dostojanstvene budućnosti i ulažemo u rat!? Obranbeni!? Pošteni!? Nametnuti!?

Kao što netko reče, u nekom starom filmu…

Nema pravednih ratova! Jedino je mir pravedan!

Petar Fehir
Autor/ica 15.2.2018. u 19:34