Jedna regija, jedna ekonomija

 Ena Šarić
Autor/ica 28.4.2017. u 12:50

Izdvajamo

  • Važno je napomnuti stotine hiljada radnih mjesta koja bi se mogla otvoriti u proizvodnji, o spašenim fabrikama i ekonomiji i dohotku koji bi rastao. A, ukoliko je domaćim političkim elitama, važan status njenih glasača, jer dosad nije bio. Ako glasači nisu samo roba za potkusurivanje i masa za izglasavanje samovolje i želja ovih malih tirana, koji volju svojih glasača pretvaraju u svoju volju a naše živote u tamu i beznađe, vrijeme je da to pokažu i dokažu da nije istina. Evo im i prilike za to. Jedna regija, jedna ekonomija. Jesu li Njemci nakon II svjetskog rata ikada pogriješili? Zar nisu postali vodeće svjetska ekonomska sila?!

Povezani članci

Jedna regija, jedna ekonomija

Na rubu tih K. u. K. ruševina izrasla je Jugoslavija, zemlja u kojoj sam odrastao i u kojoj su mi se dogodile najljepše stvari, ali i ona se urušila pred mojim očima uz neopisivu sramotu i bol. Jugoslaviju su kao i Austro-Ugarsku srušili mali nacionalizmi. Danas se ponovno priča o Srednjoj Europi, ali ta Atlantida više nikada neće izroniti. Kao ni Jugoslavija, nastala na njezinim ruinama. (Mile Stojić – CRKVA U KAMENOM DVORIŠTU)

Piše Ena Šarić             

Zajednička vanjska politika na zapadnom Balkanu?” tema je jednog od  izvještaja Istraživačkog centra “Populari” čiji je jedan od zaključaka ”da bi razvoj zajedničkog okvira vanjske politike svih zemalja zapadnog Balkana mogao biti pristup iz kojeg se mogu izvući rezultati.”

U tom kontekstu i na tom fonu, evo i priče o Balkanu i jednoj od mogućnosti da ova regija ponovo stane na svoje noge i prestane biti nedonošče međunarodne zajednice. Činjenica da je u Sloveniji život preskup za običnog građanina, redovi na granici i puni parkinzi autmobila sa hrvatskim tablicama pred trgovačkim centrima u  Neumu i Mostaru govore u  korist ovog naslova

Biće da je to bilo prije nekih 15-ak i više godina. Ekipa novinara iz BIH, u kojoj su među ostalim bili Mladen Marić, Suzana Mijatović, Dženana Karup Druško, Snježana Mulic, Adnan Rondic… više se ne sjećam, imali smo priliku da u Berlinu, uživo razgovarajamo  sa voditeljima fandacije CD da ih propitujemo, kritikujemo, tješimo i nerviramo svojim stavovima i pitanjima. Rekli su nam tada da nisu baš iz Bosne očekivali takve oštre polemike. Tada smo mi,  novinari, još imali ideale i bilo nam je stalo, da kritički razmišljamo da doznamo, da pomognemo svojoj zemlji i  damo svoj sud o svemu što smo vidjeli i doživjeli. Ipak  ono što nas je sve oduševilo bila je ideja fondacije Conrad Adenauer, osnivač njemačkog CDU, stranke njemačke kancelarke Angele Merkel, o jedinstevenom ekonomskom tržistu regije, kao rješenju za probleme BiH i regije. Govorilo se o zajedničkoj trgovačkoj i proizvodnoj Uniji zemalja Balkana. Nije tajna da je veličina tržišta ex Yugoslavije, bila primamljiva i nije bila zanemarljiva za apetite Evrope a u isto vrijeme, zadovoljavala je potrebe svih domaćih industrija, proizvođača i potrošača.

Ne tako davno, Balkan je za Evropu bio najnestabilnija regija u okruženju. Nakon pada komunističkog bloka u Istočnoj Europi, etnička rivalstva u Jugoslaviji pretvorila su regiju u najkrvavije ratište u Europi. Od tada, mnogo toga se promijenilo.

Kad pomislim da je jedna ekonomska regija nemoguća onda se sjetim da su zemlje bivše YU već napravile neki pomak i imaju zajednički fokus. Sve zemlje imaju iste ciljeve: prvenstveno članstvo u EU i NATO-u.

I dok na Balkanu haraju Mađari, Rusi, Turci, Saudijci, Kinezi i ostali “uljuđeni” svijet, a na policama bh trgovina se baškare svi mogući proizvodi ex YU republika koji cijenama pariraju našim proizvodima i proizvođačima, ne mogu da se ne podsjetim na ovo putovanje, jer čini se da je došlo vrijeme za realizaciju  ideje, koja bi po mom mišljenju pomogla opstanak, izluđenih građana, radnika, poljoprivrednika, koji u borbi za život, radna mjesta  iz  dana u dan gube bitke i svaku nadu da će  spasiti  naše poljoprivrede, industrije, trgovine i našu pamet, i najvažnije onemogučiti odliv mozgova i odlazak naše djece sa Balkana u Evropu.

Ideološka ograničenja ne bi trebala biti prepreka praktičnim rješenjima jer zajedničko ekonomsko tržište održalo bi balkanske privrede, industrije, poljoprivrede, kulture a i socijalne statuse. Ovakav Balkan, opet bi mogao parirati najrazvijenijim zemljama Evrope, a svoje proizvode plasirati prvo  širom regije a onda i  Evrope. Imali bi i asa u rukavu, pa nikoga od nas Evropa i njeno tržište ne bi mogli ucjenjivati svojim mjerilima, nego bi bili ravnopravni partneri, jer mogli bi i bez Evrope.

Važno je napomnuti stotine hiljada radnih mjesta koja bi se mogla otvoriti u proizvodnji, o spašenim fabrikama i ekonomiji i dohotku koji bi rastao. A,  ukoliko  je domaćim  političkim elitama, važan status njenih glasača, jer dosad nije bio. Ako glasači nisu samo roba za potkusurivanje i  masa za izglasavanje  samovolje i želja ovih malih tirana, koji volju svojih glasača pretvaraju u svoju volju a naše živote u tamu i beznađe, vrijeme je da to pokažu i dokažu da nije istina. Evo im i prilike za to. Jedna regija, jedna ekonomija. Jesu li Njemci nakon II svjetskog rata ikada pogriješili? Zar nisu postali vodeće svjetska ekonomska sila?!

 Ena Šarić
Autor/ica 28.4.2017. u 12:50