Kako izabrati Vladu Košića

tačno.net
Autor/ica 6.9.2016. u 09:28

Kako izabrati Vladu Košića

Kad već ispravni hrvatski katolici tako obožavaju Košićeve političke propovijedi, bila bi živa šteta da svoju potporu omiljenome biskupu ne iskažu i u nedjelju, 11. rujna. To što ni na jednom glasačkom listiću nema imena Vlade Košića, nije nikakav razlog da ga njegovi štovatelji ne dopišu…

Piše: Predrag Lucić, novilist.hr

Dragi svećenici, u izbornoj kampanji ne »sjedajmo« gdje nam nije mjesto jer naše poslanje nije političko nego evangelizacijsko!  – poručio je prije nekoliko dana preko Facebooka msgr. Mate Uzinić, biskup dubrovački.

Potom je u intervjuu Večernjem listu, na pitanje »Jesu li hrvatski biskupi svojom predizbornom porukom dosad najotvorenije poručili da se ne glasa za lijevu političku opciju?«, odgovorio kako biskupima »ne bi smjela biti namjera takvo što poručiti vjernicima jer bi to bilo izravno uključivanje u stranačku utakmicu«, te dodao da se to ipak »može dogoditi«, ali – »nenamjerno«.

No, budući da takva biskupska poruka »može u konkretnim društvenim prilikama biti interpretirana kao lijeva ili kao desna«, dubrovački biskup je kazao kako je »i to jedan od razloga zbog kojih smatra da više nije potrebno pisati poruke za izbore«.

U istim su mu novinama već sutradan kontrirali kolege monsinjori – glaskoncilski Ivan Miklenić i sisački Vlado Košić, uz vokalnu pratnju novoga biskupa gospićko-senjskog Zdenka Križića. Oni su biskupske predizborne poruke proglasili odgojno-prosvjetiteljskima i – »s obzirom na razinu političke kulture u Hrvatskoj« – neophodnima za još dugo vremena.

A koliko se ono što je nazvao »izravnim uključivanjem u stranačku utakmicu!« događa »nenamjerno«, biskup Uzinić se mogao uvjeriti i ove nedjelje, ako je čuo ili pročitao što je msgr. Vlado Košić izgovorio u Ludbregu, predvodeći veliko misno slavlje u svetištu Predragocjene Krvi Kristove.

Vjernicima je u tom političkom govoru – pardon, u toj evanđeoskoj propovijedi – s biskupskih visina još jednom poručeno, i višekratno ponavljano, kome ne smiju dati svoj glas.

Dobar i ispravan katolik, dakle, »ne smije odlučiti poduprijeti one koji omalovažavaju i njih i Crkvu«. Ne smije – ukoliko mu je ovo biskupsko učestalo »ne smije« doprlo do mozga – ni zaokružiti broj ispred imena onih koji su »2012. godine nametali zdravstveni odgoj« ili onih koji se »protive shvaćanju braka kao saveza muškarca i žene«.

Nadasve je biskupu sisačkom nezamislivo da bi vjernik »mogao glasati za one koji ne priznaju zločin nad svojim narodom«, za one koji su sudjelovali u saborskom ukidanju pokroviteljstva nad Bleiburgom kao mjestom »najvećeg stradanja našeg naroda« ili one koji su »prije godinu dana slali specijalnu policiju s dugim cijevima na branitelje na Trgu svetog Marka«. Poglavito pak katolički vjernik ne smije glasati za one koji bi »htjeli voditi hrvatski narod«, a pritom »niječu istinu da je Domovinski rat bio obramben i prema tome pravedan, kako u Hrvatskoj tako i u Bosni i Hercegovini«.

Glas vjernika se također smatra pronevjerenim ako se kršteni korisnik prava na izborno izjašnjavanje – suprotno biskupovim uputama – drzne poduprijeti »one koji štite najgore ubojice i koji su donijeli Lex Perković« ili »one koji su se rugali Hodu za život«. Ili pak one »iz redova tzv. političke ljevice« čiji se europarlamentarci nisu pojavili na briselskoj izložbi, misi i konferenciji o bl. Alojziju Stepincu, pa im je msgr. Košić zbog toga udijelio tri neopravdana.

»Takve političare hrvatski katolik ne može birati! Takvima katolik ne smije dati svoj glas!« – ponavljao je svako malo sisački biskup, kao da nema dovoljno povjerenja u dobar sluh i još bolji posluh okupljenih hrvatskih katolika. I trajalo bi to njegovo »hrvatski katolik ne smije ovo, hrvatski katolik ne smije ono« valjda sve do izborne nedjelje, da se u ludbreškom prošteništu nije dogodilo čudo.

TV N1 je javila kako je jednoj hrvatskoj katoličkoj vjernici – na nevjericu Vlade Košića – dojadilo slušati sve to što biskupima neprestano izlazi na usta, a njihovoj pastvi na uši. Pa je ta žena – dok su smjerni vjernici Tihomir Orešković i Željko Reiner iz prvoga reda upijali svaku Košićevu riječ – povikala: »Dosta politike! Slušamo o Bogu!«

No, ubrzo se pobunjena vjernica mogla uvjeriti tko je tu i Bog i batina, i tko sebe stavlja na istu ravan s blaženim Alojzijem Stepincem, a da pritom nije ni Valentin Terešak ni bilo koji drugi istaknuti član najbigotnije stranke u Hrvata. Sve joj je o Bogu i politici moglo postati jasno kada je biskup Vlado Košić za ludbreškim oltarom izveo čudo autokanonizacije.

»Neki me pitaju zašto se miješam u politiku. Što bi bilo da se blaženi Stepinac nije miješao u politiku?« – samopozlatila su se biskupova samohvaleća usta i samoposvetila mu se svaka politička besjeda koju je ikada izgovorio, pa tako i ovaj samoljubivi odgovor zabludjeloj vjernici.

Njezino je negodovanje protiv političkih manipulacija u svetištu Predragocjene Krvi Kristove podržao tek manji broj nazočnih, dok je razdragana većina – sukladno običajima kakvi su zavladali po hrvatskim crkvama – frenetično pljeskala biskupu Košiću.

Pa kad već ispravni hrvatski katolici tako obožavaju Košićeve političke propovijedi, bila bi živa šteta da svoju potporu omiljenome biskupu ne iskažu i u nedjelju, 11. rujna. To što ni na jednom glasačkom listiću nema imena Vlade Košića, nije nikakav razlog da ga njegovi štovatelji ne dopišu. Tako bi najagresivnija izborna kampanja – ona koju vodi Crkva u Hrvata – rezultirala happy-endom kakav njezini kreatori i zaslužuju.

tačno.net
Autor/ica 6.9.2016. u 09:28