Kako je Dodik priznao svoju umiješanost u aferu Hypo

Autor/ica 18.10.2012. u 09:27

Kako je Dodik priznao svoju umiješanost u aferu Hypo

Prošli sam tjedan uglavnom proveo istražujući Slučaj Dodik – Hypo u Banja Luci i Republici Srpskoj, odnosno u BiH. Zanimalo me, prije svega, do koje su mjere institucije tog entiteta u BiH umiješane u organizirano prikrivanje i zataškavanje ove afere, te sam želio iz nadležnih tužiteljstava, državnih institucija, Dodikovog ureda i drugih, čuti “njihovu stranu priče”, odnosno čuti što oni imaju za reći o Slučaju Dodik – Hypo.

Nije, međutim, dugo trebalo da otkrijem kako je veza političkih institucija u Republici Srpskoj s Aferom Hypo puno ozbiljnija nego se to moglo očekivati. Čini se, zapravo, da jedino policija u Banja Luci nije umrežena i uključena u zataškavanje ovog slučaja. No, najveće iznenađenje bio je ipak posjet visokog političkog dužnosnika RS-a, koji je, kako je to sam rekao, “po zadatku”, kojeg mu je dao Milorad Dodik, zatražio da se sastanemo.

Točnije, u srijedu poslijepodne, nakon jutarnjeg sastanka s direktorom policije MUP-a Republike Srpske Gojkom Vasićem, te predsjednikom Odbora za sigurnost Narodne skupštine RS-a i oporbenim kandidatom za gradonačelnika Banja Luke dr. Nenadom Stevandićem, otišao sam na ručak u jednom restoranu u središtu Banja Luke. Nakon otprilike pola sata na njegov zahtjev pridružio mi se visokopozicionirani Dodikov suradnik sa svojom pratnjom.

“Došao sam po zadatku. Poslao me Dodik da vidim zašto ga napadate!”, rekao je Dodikov izaslanik vrlo otvoreno.

“Ne napadam ga, samo iznosim činjenice o njegovoj umiješanosti u Slučaj Hypo, odnosno iznosim činjenice o tomu na koji način pravosuđe u RS-u po političkom nalogu Milorada Dodika onemogućava istragu u Slučaju Hypo”, odgovorio sam osobnom izaslaniku predsjednika RS-a. Razgovor je nastavljen daljnjim natezanjem oko toga tko je u pravu u ovom slučaju; on, Dodik ili ja.

U jednom trenutku Dodikov predstavnik je rekao nešto što može i ne mora biti prikrivena prijetnja: “Baš me jutros zvao vaš kolega Dževad, pa smo komentirali kako se usudite doći u Banja Luku nakon svojih tekstova o Dodiku. Kada je saznao da ste u Banja Luci, Dževad je komentirao pitanjem “Zar se on ne boji doći u Srpsku?”. A ja sam evo došao provjeriti zašto napadate predsjednika”.

Kako sam svojem sugovorniku uporno ponavljao detalje iz dokumenata o Slučaju Hypo u Banja Luci, koji dokazuju umiješanost šefa gubitničkog SNSD-a Milorada Dodika u ovu aferu, predsjednikov izaslanik, nervozno je, bez ikakvih argumenata, ali očito kako je sam rekao “po zadatku” poput pagaja ponavljao: “To nije istina!”; “Dodik s tim nema veze!”; “Nemate vi te papire!”. Čak je “pala” i oklada, zbog koje mi je Dodikov izaslanik ostao dužan ručak na račun Ureda predsjednika RS-a.

Kada sam mu detaljnije opisivao što stoji u dva dokumenta; dokumentu Okružnog tužiteljstva u Banja Luci i dokumentu MUP-a RS-a, kojeg potpisuje ministar Stanislav Čađo, u kojima se navodi kako je policija u svojoj istrazi utvrdila da je Hypo banka u Banja Luci počinila kaznena djela poslovne prijevare, kao i druga kaznena djela, te kako je policija kaznena djela kvalificirala i zatražila od tužiteljstva daljnje postupanje, nakon čega je tužiteljstvo po nečijem nalogu zabranilo daljnju istragu protiv Hypo banke, Dodikov izaslanik tvrdio je kako takva dva dokumenta sigurno ne postoje i kako sam to izmislio, odnosno kako blefiram da postoje ti dokumenti.

“Ali mogu Vam još tijekom poslijepodneva mailom ili faksom poslati te dokumente”, rekao sam mu, na što je nastavio ponavljati: “To ne može biti. Takvi dokumenti ne postoje!”. Bilo je više nego očito kako Milorad Dodik svojeg izaslanika kojeg je poslao da razgovara sa mnom, nije uputio u detalje ovog slučaja, pa je moj sugovornik u svojoj neargumentiranoj, površnoj, proizvoljnoj i nekritičnoj obrani Dodikovog kriminalnog lika i djela, bio smiješan i naivan. Na momente me njegov nastup podsjećao na onaj vic koji završava riječima: “Vjeruješ ti meni ili svojim očima”. Dakle, Dodikov je bliski suradnik očekivao da vjerujem njegovoj glupoj obrani šefa Mafije kalderoze, te da pritom zanemarim činjenice koje jasno proizlaze iz dokumenata koje posjedujem.

“Ajmo se kladiti”, odgovorio sam Dodikovom predstavniku. “Samo u nešto konkretno” dodao sam.

“U ručak!”, odgovorio je moj sugovornik.

“Vrlo rado! Kladimo se u ručak koji će mi platiti Dodikov ured, ukoliko dokumenti o kojima Vam govorim postoje, a ja ću ih poslati na Vaš mail još tijekom dana”, odgovorio sam mojem sugovorniku, pružio mu ruku, a svjedok naše oklade presjekao je u znak potvrde kako je oklada valjana.

“Znate, povalio je Margetić puno veće igrače od Dodika”, rekao je jedan od prisutnih za stolom, kako bi pokušao uvjeriti Laktašenkovog predstavnika da ja sasvim sigurno ne blefiram kada tvrdim da imam dokumente o kojima govorim.

“Znate, nije li najbolji dokaz Dodikove umiješanosti u Slučaj Hypo u Banja Luci, to što se upravo Vi sada ovdje, sjedite i razgovarate sa mnom i pokušavate me uvjeriti da prestanem pisati o Slučaju Dodik – Hypo?! Da je Dodik nevin, nikada ne bi poslao jednog od svojih najbližih suradnika i jednog od najviše rangiranih dužnosnika RS-a da sa mnom razgovara o ovoj temi. Dakle, to što ste Vi ovdje, za mene je najbolji dokaz Dodikove krivnje”, rekao sam mojem sugovorniku, inače visokorangiranom političkom dužnosniku RS-a.

I nakon ovog mojeg zaključka, Dodikov je izaslanik nastavio sa svojom argumentacijom zbog čega bih trebao prestati s pisanjem o Slučaju Dodik – Hypo. Nema li boljeg dokaza Dodikove umiješanosti u ovaj slučaj od njegovog pokušaja da preko svojeg izaslanika na bilo koji način eventaulno uspije isposlovati moj prestanak pisanja i istraživanja ove teme.

Jer kada Dodik šalje jednog od najviših dužnosnika RS-a da me uvjerava kako ne bi trebalo napadati Dodika, tada za mene takav Dodikov postupak pokazuje kako je šef Kalderoze u panici, kako želi pod svaku cijenu zaustaviti pisanje o Slučaju Dodik – Hypo, te kako postoji njegov posebni, politički i osobni interes da se o ovom slučaju prestane javno raspravljati i javno iznositi sve okolnosti ove afere.

Naprosto, da je sve tako kako je tvrdio Dodikov izaslanik, ne bi bilo apsolutno nikakve potrebe za ovakvom intervencijom i slanjem pregovarača novinaru koji istražuje ovaj slučaj. Dakle, sama činjenica da je ovakav sastanak održan, i to na zahtjev Dodikovog bliskog suradnika, koji je pak došao po izričitom nalogu svojeg šefa, dovoljno govori o tome koliko je Dodik zainteresiran da se o Slučaju Dodik – Hypo u javnosti jednostavno – zašuti.

Štoviše, još jedan moment tijekom ovog čudnog sastanka ukazao mi je na to kako upravo Milorad Dodik onemogućava istragu ovog slučaja preko tužiteljstva RS-a. Tijekom razgovora s njegovim izaslanikom dobio sam sms poruku kako je tužiteljica Biljana Marković povukla svoju dozvolu da se kopira cijeli spis u kojem se nalaze i ključni dokumenti koji dokazuju organizirani kriminal u Hypo banci, te da je izričito zabranila da se ti dokumenti iz spisa kopiraju i dostave stranci u postupku.

“Evo, pogledajte, u roku od sat vremena tužiteljica je promijenila svoju odluku i zabranila da se kopiraju dokazi protiv Hypo banke. Recite mi tko je to mogao narediti tužiteljici?”, rekao sam Dodikovom čovjeku. “A kako vi uopće možete dokazati da je ona odobrila da se to dokazi kopiraju”, odgovorio mi je. “Prije sat vremena bio sam u tužiteljstvu sa svjedocima pred kojima je rečeno da je odobrila”, nastavio sam, na što je izaslanik predsjednika RS-a odgovorio: “Ma tko bi vam o tome svjedočio. Tko god bi vam to posvjedočio i dao te papire, sutra bi dobio otkaz i ostao bez posla i nigdje se ne bi mogao zaposliti”, odgovorio je ovaj visoki dužnosnik RS-a. Bio je čvrsto uvjeren kako stvari drže pod kontrolom tako što je ljudima jasno kako će proći ukoliko ne poštuju mafijaški zavjet šutnje o Dodikovom kriminalu.

“Rekli ste da Dodik nema veze s ovim slučajem. Evo Vam moj telefon i odmah nazovite tužiteljicu Marković i kao visoki dužnosnik RS-a uvjerite je da nema nikakvih prepreka da nastavi istragu protiv Hypo banke i recite njoj da Dodik ne traži od njih da blokiraju ovaj slučaj!”, nastavio sam na momente bezobrazno provocirati mojeg sugovornika. Na ovaj prijedlog, za razliku od onog s okladom, Dodikov je predstavnik ostao šutjeti, nije odgovorio na moju ponudu, niti je pokušao postupiti po mojem prijedlogu. Jednostavno je sjedio, trenutak odšutio, a potom ponovio svoju glupu, očito naučeni rečenicu koju je u ovoj prigodi morao ponavljati: “Dodik s tim nema veze!”.

Napustili smo restoran nakon nekih sat i pol razgovora. Prilikom rastanka, ipak sam iskoristio priliku da šefu Kalderoze pošaljem poruku. “Molim Vas, hoćete li prenijeti Dodiku moju poruku?”, rekao sam ovom dužnosniku RS-a. “Hoću, recite, što mu poručujete?”, odgovorio je. “Poručite Miloradu Dodiku da će završiti kao Sanader!”, rekao sam i pozdravio mojeg sugovornika.

SEEbiz.eu

Autor/ica 18.10.2012. u 09:27