KAKO JE PRIPREMANA AGRESIJA NA BOSNU I HERCEGOVINU

Povezani članci

• Stipe Mesić: Ponosno se sjećamo ustanka pod vodstvom Komunističke partije i Josipa Broza Tita
• Mostarski teatar mladih u Višegradu oživljava kulturnu scenu
• Svetislav Basara: Povratak u varvarstvo
• Ponovna fašizacija Balkana: NEMANI UZDIGLE GLAVU
• SSSK
• Takozvana država Srbija je Akcionarsko društvo za pljačkanje i uništavanje Srbije kao takve

Noć prije nego će se održati Prvo zasjedanje ZAVNOBiH u Mrkonjić gradu, do Vrhovnog komandanta Josipa Broza Tita, stigao je tekst  Deklaracije ZAVNOBiH-a. U tom tekstu, kojeg su formulirali  ”velikosrpski delegati”, Bosna i Hercegovina se titulira kao ”srpsko-hrvatska teritorija”!? Titovom  intervencijom pridodata je ona poznata sintagma ”i srpska i hrvatska i muslimanska”.

Srpski  naci-komunisti  i tada 1943. godine, su sanjali snove  o ”velikoj Srbiji”. Kontinuitet takvog djelovanja nije prestao ni formiranjem NR BiH i kasnije SR BiH. Veći dio rukovodstva SR Srbije je odlagao realizaciju ”nacertanijevskih” ciljeva do smrti J.B.Tita, jer nisu mogli iznjedriti  ličnost njegove aure i vizije. To se već primjećivalo od donošenja Programa SKJ 1958. godine, ali pošto i nad ”Mujom ima Muja”, Tito ih je prozreo i odobrio Ustav od 1974. godine, koji je republikama dao status budućih država.

Agresija na Bosnu i Hercegovinu je pripremana još u doba socijalističke  Jugoslavije. To su radili vojni kadrovi  JNA, kadrovi bezbjednosti (UDBA i KOS), instituti, komiteti, fakulteti, akademije (i kopnene vojske i akademije nauka) i slični kameleoni koji su riječima govorili o ZUR-u, ”Smernicama”, Pismu druga Tita do 16 sati, a onda popodne i navečer po budžacima gradili planove o Podrinju, o granicama na liniji Karlobag-Karlovac-Virovitica, o ”etničkom čišćenju” aktivirajući teze o tome da će ”jedne poseći”, druge vratiti u ”pradedovsku  veru” i treće ”raseliti”. Dva su cilja u ratu 1992-1995 godine postigli – ”posekli  jesu” i ”raselili jesu”, ali treći nisu – niko nije htio u ”pradedovsku veru”! Zanimljivo!

Ono što me zaintrigriralo za ovaj tekst je knjiga: ”Panorama poslijeratne hercegovačke poezije”, Mogućnosti, Split 1973. godine, koju je priredio Safet Burina! Među 40-tak pjesnika nalazi se i pjesma R.P.Noge – ”Magla” Pošto ovaj portal  je filigranski izrezbaren kada je fašizam u pitanju, objavljivanje ove pjesme na ovom portalu je uvreda njenog digniteta, ali opet, kako će čitateljstvo znati, kako je pripremana agresija na BiH, ako ne pročitaju ”stihoklepstvo” naznačenog  autora u pjesmi koja je napisana i objavljena legalno i legitimno pored svih SUP-ova, UDBE, KOS-a i drugih ”žbira” koji su bili revnosni kada su drugi nacionalizmi bili u pitanju, ali ne i srpski naci-fašizam.

Duh ovoga grada -magla mu je ime –

nepoznatom soli tvar u meni siše.

Ako može, čudo, hajde, uništi me!

Ako to ja mognem -tebe visše nije.

Grade, kad te srušim (to će biti skoro),

tvoj siroti duh uklet će da luta

(baš kao što ja sam oko tebe moro)

ponad Zverinjaka. Sa strasnog li puta!

Mutna su vremena. Znak da idu ina…

Osoba iz ”Zverinjaka” nagovještava uništenje grada Sarajeva (”to će biti skoro”), a to je predigra opsade (1992-1995) godine.”Ako to ja mognem-tebe nije više” kaže ” mali Kvazimodo” iz  Kalinovika, zahvaljujući na gostoprimstvu gradu koji mu je dao ono što mu nisu dale Borije kod Kalinovika, a trebala mu je porodica dati odgoj i kulturu u najmanju ruku. Možda mu je i dala ali četnički odgoj! Pa kad je ”Kvazimodo” mogao 70-tih pisati ovakve stihove (ruralni kompleks!) šta su onda radili generali, admirali i ostali izdajnici i naci-komunistička bulumenta od 1970-1991. godine? Sve otvoreno i ”asicare” planski po Pančevu, Zvezdari i ”isturenim odelenjima” u Sarajevu, Banja Luci, Zagrebu, Zadru, Splitu, Mostaru…

Ovo me asocira na studentsko vrijeme koje sam proveo na Filozofskom fakultetu u Sarajevu (kada i ”Kvazimodo”). Kada sam stigao (1967) na ”grupu za istoriju”, upravo je tako pisalo ispred sobe 67. ali na ćirilici. Tražio sam natpis na drugom kraju hodnika napisan na latinici, ali ga nisam našao do moga odlaska 1972. godine! Naci-komunisti na fakultetu su dominirali kroz likove profesora (Ekmečić, Leovac, Maksimović i drugi), kroz studente (Nogo, Đogo, Petković i slični), kroz organizaciju SKJ na Fakultetu, kroz studentske službe… Sve je bilo u funkciji pripreme za buduću agresiju na ”naučnu bazu”. Sarajevo je djelomično primjećivalo ovakva ”komešanja”, pa su to mnogi platili glavom još u mirno doba (Mak Dizdar, Hamdija Pozderac…)

”Zmija u njedrima” je ispijala krv svakodnevno probosanskim  snagama, koji se nisu mogle suprotstaviti organiziranom državnom aparatu službi koje su radile na tome da agresijom dokrajče započeti posao u periodu od 1958-1991. godine. A kada je Tito umro 1980. godine kameleoni su izgubili sposobnost  mimikrije i postali su javni izvrsšioci budućeg  zločina i genocida.

Cijena ove zločinačke  avanture je isporučena  Srbiji koja je mora sagledavati u budućnosti sa svim svojim konsekvencama.