Kako je Tunjo ukrao Božić

Autor/ica 28.12.2011. u 09:27

Kako je Tunjo ukrao Božić

Nemaju Hrvati, veli glavni glumac mostarskog igrokaza blagoslovljenog od domicilnoga Muftijstva, svoj entitet, nemamo ni mi. A Hrvati su daleko ravnopravniji svugdje u Bosni nego Bošnjaci u Hercegovini. Što se, da malo pomognem Muhamedu Pravednome, najbolje vidi baš na primjeru Vinka Puljića; uoči Uskrsa su mu uručili rješenje o deložaciji, a, evo, uoči Božića mu najpametniji u Bošnjaka poručuje da laže


Uoči božićnih blagdana u organizaciji Muftijstva mostarskog, a na daskama tamošnjeg Narodnog pozorišta nastupio je Muhamed Filipović u predstavi Pozicija i perspektive Bošnjaka u Hercegovini. Tko (možda) ne zna, glavni glumac ovoga igrokaza vrlo je istaknuti član, sad već, glasovite skupine koju uz njega, čine još jedan reis i jedan bivši istaknuti komunistički dužnosnik. Za kojega se sumnja da je, kada je ono stolovao u Beogradu, jednoga (teškog) jutra uzdahnuo kako samo ma(h)murluk mrzi više od Hrvata. Što je, priznati se mora, bilo duhovito. Onda!

Ta su tri bošnjačka tenora, Filipovićev nastup na mjestu zločina prvo sondirali u Sarajevu, medijskom kampanjom u jednom partijskom biltenu. A potom su iz toga bastiona multietničnosti i primjera suživota, krenuli na teren. Možda je neočekivano, ali ovaj teški zadatak zapao je najstarijega. No, reis trenutačno ima još nekih obveza; Tursku je napala sila nebeska Republika Srpska, s Miloradom Dodikom na čelu, pa efendija, pogotovo zna li se kako se 2012. obilježava sto godina od prestanka osmanlijske uprave u balkanskim državama, ne želi dozvoliti da se u Filipovićevoj rodnoj Banjoj Luci slavi na neprimjeren način.

Paralelno s tim, a, u biti, kao dio iste priče – reis mora, od istoga agresora, braniti i islam. Jasno, u ovom drugom slučaju na bivšeg(?) komunistu ne može računati, a ni mostarski predbožićni jurišnik, također kao predratni istaknuti društveno-politički radnik, nije baš najpogodniji.
Posla, međutim, ima za sve, pa je, oslobađajući Hercegovinu, akademik, za rijetke prijatelje, inače, Tunjo, zavapio u Mostaru kako se još nitko u Bošnjaka nije našao da upozori kardinala Puljića da laže kada kaže kako su Hrvati u teškom i neravnopravnom položaju u BiH. Nemaju, veli glavni glumac mostarskog igrokaza blagoslovljenog od domicilnoga Muftijstva, svoj entitet, nemamo ni mi. A Hrvati su daleko ravnopravniji svugdje u Bosni nego Bošnjaci u Hercegovini. Što se, da malo pomognem Muhamedu Pravednome, najbolje vidi baš na primjeru Vinka Puljića; uoči Uskrsa su mu uručili rješenje o deložaciji, a, evo, uoči Božića mu najpametniji u Bošnjaka poručuje da laže.

Nije, dakako, u svojim (pred)božićnim istupima kardinal Puljić polemizirao sa Filipovićevim nastupom, ali je još jedanput podsjetio na činjenicu kako u Vrhbosanskoj nadbiskupiji od 528.000 predratnih vjernika sada živi jedva 200.000. A i njima se, udarom na kardinalovu rezidenciju, šalje poruka kako je ovdje bolje biti bivši(?) udbaš, negoli nadbiskup vrhbosanski. Usto, Puljić već godinama traži odgovor na pitanje koliko je sredstava uloženo za obnovu hrvatskih kuća u oba entiteta.

Kardinal, dakako, odgovor zna, ali želi da ga znaju i drugi. Naročito oni koji posljednjih dana od Hercegovine prave Palestinu, e ne bi li obranili svoje starostavne avaze da Bošnjake čeka baš palestinska sudbina. Ili, što je nedavno na istom mjestu promovirao reis, usud španjolskih Židova. I to sve iz Sarajeva u kojemu će uskoro turistima pokazivati Vijećnicu i onih nekoliko Hrvata (i Srba).

U okolnostima, pak, kada o budućnosti Bosne i Hercegovine trenutačno najžešće, i uglavnom neprimjereno, polemiziraju vjerski poglavar i predsjednik jedne političke partije, Puljićev glas je doista glas razuma. I glas za Bosnu i Hercegovinu, koja zbog avlijskih politika sve više postaje jedna velika prokleta avlija. Trenutačno svakomu možda u njegovoj avliji, baš kao u svome toru, kazao bi Krleža – jeste dobro (i toplo), ali dugoročno… Štoviše, poruke, uglavnom bošnjačkih dužnosnika i pokojeg međunarodnog poklisara, kako se Bosna ne može raspasti, doimaju su (samo) patetično.

A kada smo već kod raspadanja, ili, veli jurišnik na Stambol drugar Mića, mirnog razlaza, beogradska je Politika prošloga tjedna pokucala na vrata zaboravljenog asa, te u Tivtu pronašla admirala flote u mirovini. Analizirajući „jugoslavensku tragediju” s početka devedesetih prošloga stoljeća, Mamula je kazao kako se Jugoslavija nije raspala, već je razbijena. „Vatre su potpaljene u kući, a vatrogasci su, umjesto da pomognu da se požar ugasi, srušili do kraja”, analizira stari admiral.

Jasno, Mamuline neke druge teze, poglavito vezane za ulogu JNA su klepetanje. No, njegovo podsjećanje na „razbijanje” vrlo je poučno u našim aktualnim okolnostima. Dok, naime, vatrogasci pale po Hercegovini.

Oslobodjenje.ba

Autor/ica 28.12.2011. u 09:27