ENG
Kao voda za čokoladu
Autor/ica 👤Predrag Lucić
Povezani članci
Philip Zepter / Foto Damjan Tadic / CROPIX
Kako su izjave Philipa Zeptera da svaka čokolada skraćuje život za tri dana i da voda u Srbiji izaziva sljepilo i oštećenje mozga, u Jutarnjem listu iskorištene za umirivanje hrvatskih potrošača hrane, vode i posuđa…
Piše: Predrag Lucić, Novi list
– Čudo su naši ljudi, trafikant, čudo… Evo vidiš šta u Jutarnjem listu priča Ivan Pavelić , predsjednik Uprave Hrvatskih šuma: »Događa nam se da zaposlimo nekoga kao sjekača…«
– A šta mu je to sjekač?
– Drvosječa, balvane jedan!
– A ja mislio sjekač noktiju.
– Pa neće u Hrvatskim šumama zapošljavat sjekače noktiju! Dakle, zaposle oni nekoga kao sjekača, a on nakon nekog vremena donese potvrdu o povećanoj opasnosti od invaliditeta i onda ga premjeste da radi kao šumski radnik…
– A šta je to šumski radnik? Partizan ili šumar?
– Ne zajebavaj! Onda taj bivši drvosječa nakon što je postao šumski radnik iliti šumar donese potvrdu da ne može nosit teret teži od dva kilograma, što znači da ne može nosit ni motornu pilu ni mačetu, pa ga moraju zaposlit u administraciji.
– I onda tamo fakat radi kao sjekač noktiju?
– Ne znam ja šta radi drvosječa u administraciji, ali znam da sedam posto zaposlenih u Hrvatskim šumama ima nekakvu nesposobnost za rad ili invaliditet, a ne može ih se otpustit.
– A šta bi ti: otpuštao invalide? Jebem ti takvu humanost!
– Ne bih ja nikoga otpuštao, ali ne može ni u administraciji radit više ljudi nego što je potrebno.
– I šta u Hrvatskim šumama planiraju napravit s viškom zaposlenih?
– Čekat će da istekne kolektivni ugovor, pa slijedi program zbrinjavanja.
– Mogu mislit šta to znači… A reci mi: kad tamo u Hrvatskim šumama primaju nove drvosječe, da li ih pitaju jedu li čokoladu?
– Zašto bi ih pitali takve gluposti? Pa ne raste u našim šumama kakaovac!
– Ali rastu bukve od kojih se proizvodi papir, a na papiru se štampaju novine u kojima se – eto, baš u istom tom broju Jutarnjeg lista gdje se piše o visokoj stopi invaliditeta zaposlenih u Hrvatskim šumama – može pročitat da »kad netko uzme čokoladu, mora znati da to znači tri dana života manje; i ne samo to, nego će biti 20 godina bolestan, neće biti radno sposoban, bit će manje inteligentan, manje pokretljiv, manje će uživati u ljubavi«…
– Bukvane jedan, garant si se u životu prežderao čokolade kad možeš drvit takve priče! Sad barem znam od čega si toliko neinteligentan!
– Nisam ja samo neinteligentan, ja sam pokojni.
– Otkad to?
– Ako jedna čokolada skraćuje život za tri dana, onda sam ja umro prošle srijede oko 18 sati i 45 minuta.
– Šteta što me nisi pozvao na sprovod! Donio bih ti cvijet i čokoladu, da se truješ i na onom svijetu. Ali budući da si po mojoj slobodnoj procjeni nažalost preživio i vlastitu smrt, sad mi lijepo objasni kakve veze može imat čokolada sa situacijom u Hrvatskim šumama!
– Pa čuo si šta piše u novinama: da čokolada izaziva dugogodišnje boljetice, da umanjuje radnu sposobnost… Ako je to doista tako, onda bi bilo mudro i razborito da poslodavci svakog kandidata za zaposlenje pitaju jede li čokoladu. Ukoliko jede – iš doma pa nek ti mama i tata kupuju čokoladu, nećeš ovdje zarađivat novce za taj otrov, ne trebaju nama invalidi već zdravi i sposobni ljudi, orni da rade do zaslužene smrti koju će dočekat zdravi ko cekin!
– Ma tko to kaže da čokolada skraćuje život i proizvodi bolesti? Neki nutricionist?
– E nije nutricionist nego tvorničar posuđa, vizionar, misionar i milijarder Philip Zepter koji ne želi da u njegovim firmama rade debeli zaposlenici što su bolesnom ishranom iznevjerili njegovu poslovnu filozofiju ljepote, zdravlja i uspješnosti, te korporacijsku misiju usrećivanja ljudi.
– Zepter? Ali njegovi su lonci baš super za kuhat puding od čokolade…
– Šuti da ti ih ne dođu oduzet kao žrtve zlostavljanja!
– A čega se gospodin Zepter najeo kad se tako ispovraćao po čokoladi?
– Nemam pojma. Ne misliš valjda da idem na prezentacije Zepterova posuđa, pa da gledam šta on jede!
– A gdje je bila prezentacija? U Zagrebu?
– Ne, u Beogradu. A čokolada je još i dobro prošla u odnosu na vodu. Gospodin Zepter je na prezentaciji rekao, a Jutarnji prenio iz beogradskog Kurira, da se s vodom iz špine može samo prat pod, da se ne smije ni prat ruke ni tuširat, a ni kuhat…
– A smije li se prat posuđe?
– Ne znam, nije rekao, ali valjda ne smije…
– Zašto? Da ne bi naškodilo njegovim loncima? Jebote, zamisli da lonci počnu krepavat po sudoperima…
– Ma nije njemu do lonaca nego do kupaca posuđa. On u brizi za njihovo zdravlje upozorava da u vodi iz špine ima natrijevog fluorida koji se koristi kao otrov za miševe, da ta otrovna voda može oštetit mozak i izazvat sljepilo…
– Čuvaj oči, trafikant! Vidiš šta ti je voda uradila od tog nesretnog mozga… Ubuduće pij samo flaširanu!
– Zepter kaže da je i ona jednako opasna, jer da 50 posto flaširane vode u Srbiji dolazi iz špine i da unutra još stavljaju i nekakav išedol koji izaziva rak.
– A u Hrvatskoj?
– Možeš bez straha pit sve što ti Todorić flašira i proda kao prirodnu izvorsku vodu.
– Jesi li to i ti sretno prodan?
– Nisam nego načitan. Jutarnji se potrudio umirit pučanstvo spominjući se nedavnoga intervjua s Zepterom kada nam je ovaj sa svoje jahte poručio da je u Hrvatskoj »more jedinstveno, voda čista, hrana dobra«. Evo, lijepo ti piše da zbog toga »Hrvati mogu biti mirni«. To dakle znači da se ona Zepterova izjava »Svaki udisaj, svaki komad hrane i svaka čaša vode nas vode prema samoubojstvu!« odnosi na sve osim na Hrvate.
– I ti si, trafikant, popio tu priču?
– Ja ti samo kažem šta sam pročitao…
– Znaš šta ja mislim da je tvoj poslodavac propustio napravit?
– Šta: pitat me jedem li čokoladu i pijem li vodu?
– Ne! Trebao je on tebe pitat čitaš li novine, pa te nakon iskrenoga odgovora lijepo poslat doma. Jer vidim ja da ti nisi skrenuo s pameti ni od vode ni od čokolade, koliko od toga što si se nagutao svega i svačega što se objavljuje po novinama.
Autor/ica 👤Predrag Lucić
