Kemal Mahić: Kongres SDA – sijelo „La Famiglia“

Kemal Mahić
Autor/ica 26.5.2015. u 10:37

Izdvajamo

  • Ima li ijedan Bošnjak iz Hercegovine zvanje državnog ministra? Nema! - Ima li ijedan Bošnjak iz Hercegovine da je direktor javnih preduzeća na državnom, federalnom, kantonalnom nivou? Nema! - Ima li ijedan Bošnjak iz Hercegovine da je savjetnik ili pomoćnik ministra bilo koga ko obnaša značajne funkcije u državi, federaciji, kantonu? Nema! Gdje je tu ravnopravnost regionalna ili čak ravnopravnost unutar jednog naroda? Nema je!

Povezani članci

Kemal Mahić: Kongres SDA – sijelo „La Famiglia“

Foto: bosnjaci.net

SDA nikada neće biti evropska stranka, dok na njenom čelu ne bude „vođa“ iz Hercegovine! Razlog leži u tome da vođe moraju poticati iz područja koja nisu jednonacionalna. Iz jednonacionalnih sredina takvi nemaju širinu pogleda potrebnih Bosni i Hercegovini.

Piše: Kemal Mahić

Predstojeći kongres SDA treba da konačno ozvaniči prelazak vlasti sa Oca na Sina. Sve je pripremljeno da i oni koji se predstavljaju kao „muslimansko-kulturni povijesni krug“ budu nalik i na ostale kršćanske i hrišćanske religije.

Naime, ako katolici vjeruju da Sveti Duh izlazi od Oca i Sina, a pravoslavci da Sveti duh izlazi od Oca, onda smjerni predstojeći kongres SDA će ozvaničiti da je Sin naslijedio Oca, a da Sveti Duh predstavlja Sabor Islamske zajednice Bosne i Hercegovine. Tako je ostvareno trojstvo a ne trodioba vlasti, čime se zaklinju nosioci parlamentarne demokratije (Otac, Sin, Duh Sveti – izvršna, sudska i zakonodavna vlast).

U čemu je bilo „otajstvo“ Oca? Da li je on „hodao po vodi“ ili pretvarao „vodu u vino“? Ili se ravničarskim predjelima kretao „pravolinijski i jednolikno“, što se u njegovoj budućnosti i njegovog naroda pokazalo tragičnim do današnjih dana!

Ovakvo poimanje Oca bi mogao biti predložak za elaboraciju daljnje studije o Ocu (progon iz Beogradskog pašaluka njegovih prednika, prostor, ravnica, klima, mentalitet i ono sve drugo što formira ličnost koja bi željela da bude „vođa“ naroda.

Sin je u svome djelovanju dodao „La famiglia“ i rasporedio je po kantonima, Skupštinama, ministarstvima, mjesnim zajednicama, općinskim i regionalnim odborima SDA. Najbolje svjedočanstvo ovakvog utiska(sistema) je da „kraljevi kraljuju“ po provincijama, kasabama i varošima koje po piramidi vlasti(vertikali) obezbjeđuju zapošljavanje birokratskog aparate uz plate, naknade, stipendije, invalidnine, socijalna davanja i ostale privilegije članovima SDA za razliku od „ostalih“.

La „Famiglia“ nije zaposlila ni jednog proizvodnog radnika! Prvo, nema gdje da ga zaposli, a drugo za takvu vrstu rada nije potrebna nikakva „pomoć“- „roda i poroda“. Ostaje samo administracija i birokratija. Najbolji primjer za to je Kanton Sarajevo i njegova administracija. Zaslugom kadrova i vlasti SDA od 1995. godine ta administracija je većinom iz Rogatice, Foče, Višegrada, Vlasenice u zgradi Kantona Sarajevo. Kavi čelnici SDA takva i administracija Kantona. Zato čelnici SDA i ne posjećuju ova mjesta u obilasku povratnika kada im ministri, sekretari, pomoćnici ministara, savjetnici u Kantonu Sarajevo „prenesu“ iskustva „sa terena“.

Otac i Sin stalno su ponavljali, kako je „SDA državotvorna stranka“. Iz praktičnog djelovanja SDA ne bi se dalo zaključiti da te njihove tvrdnje odgovaraju istini. “Izmakni se, pa ćeš bolje vidjeti“! Autor se „izmakao“ i gleda položaj Hercegovine u strukturama vlasti SDA, te u federalnim i državnim strukturama Bosne i Hercegovine.

Među predloženim kandidatima na Kongresu SDA nema kandidata ni jednog koji pripada općinama Hercegovine (ili jedan!!!). Ako se država zove Bosna i Hercegovina i ako je mjesto predsjednika rezervisano za Bošnjaka iz Bosne, onda logički ispada da bi potpresjednik trebao biti iz Hercegovine ili jedan od njih! Ali nikada do sada se to nije desilo!

Postavlja se pitanje: ZAŠTO?

Percepcija o Hercegovcima je počela od hercega Stjepana, preko Ali-paše Rizvanbegovića, te Ali Fehmi Džabića, Avde Hume, Husage Ćišića i drugih da su oni „izdajice“ monolita zvanog Bosna a kasnije Bosna i Hercegovina. Takva percepcija ne odnosi se na druge regije (najbolji primjer: Istočna Bosna). Rezultat ovakve percepcije je podvojenost onoga ko vodi računa o „famiglia“ od Baščaršije do Ilidže.

Za to vrijeme od 1990. godine, Bošnjaci sa područja od Livna, Duvna, Ljubuškog, Čapljine, Mostara, Stoca, Ljubinja, Trebinja su prepuštena sami sebi živeći u svojim općinama kao „nacionalne manjine“ najmnogobrojnijeg naroda u Bosni i Hercegovini. Kakav je bio odnos SDA, 1990. godine prema navedenim općinama takav je i danas, ako nije lošiji. Čudno je da glasači iz tih mjesta uopće glasaju za SDA, ali da im malo „prosvijetlimo“:

– Ima li ijedan Bošnjak iz Hercegovine zvanje državnog ministra? Nema!

– Ima li ijedan Bošnjak iz Hercegovine da je direktor javnih preduzeća na državnom, federalnom, kantonalnom nivou? Nema!

– Ima li ijedan Bošnjak iz Hercegovine da je savjetnik ili pomoćnik ministra bilo koga ko obnaša značajne funkcije u državi, federaciji, kantonu? Nema!

Gdje je tu ravnopravnost regionalna ili čak ravnopravnost unutar jednog naroda? Nema je!

Za kongres SDA pripremljen je „kurban“ (Mehmedić i Ajanović). Oni su dobrovoljno pristali na to, izigravajući demokratske procedure Zapada koji se sam toga ne pridržava. Slavlje može da počne! Ali, onaj ko nikada nije naučio da sluša ne može da bude vođa (Aristotel)!

I dalekosežna prognoza: SDA nikada neće biti evropska stranka, dok na njenom čelu ne bude „vođa“ iz Hercegovine! Razlog leži u tome da vođe moraju poticati iz područja koja nisu jednonacionalna. Iz jednonacionalnih sredina takvi nemaju širinu pogleda potrebnih Bosni i Hercegovini.

Kemal Mahić
Autor/ica 26.5.2015. u 10:37