Klauški svečano objavljuje: Raspada se Tuđmanova nedemokratska zajednica

Povezani članci

• Sda mora otići jer je uništila i opljačkala državu
• Kurspahić: Do ‘posljednjeg čovjeka’
• Sandi Blagonić: O diskriminaciji diskriminatora: Utjerivanje katolicinizma u kosti
• Razotkrivanje demagoga
• Teofil Pančić: O loptanju i klanjanju
• Republika Sahara

U PRETHODNIM navratima HDZ se lomio na neotesane gromade. Sada prvi puta puca po šavovima: jasno određenim, sasvim logičnim i nadasve predvidivim.

U Tuđmanovoj nedemokratskoj zajednici frakcije su egzistirale u sjeni nedodirljivog vođe. U Sanaderovo doba frakcije su pobjegle, nestale ili se jednostavno utopile u veličini nedodirljivog vođe.

A sada? Dovoljno je baciti pogled na kandidate za novog predsjednika stranke, pa otkriti točno koju struju zastupaju.

K’o od  bukve odvaljeni Milinović

Darko Milinović predstavnik je onog banalnog, “k’o od bukve odvaljenog” HDZ-a, kakvog znamo i kojem se često volimo narugati. To je onaj HDZ koji se prvo zaklinjao u komunizam, pa u naciju, pa u ratne zločince, pa u vrhovnika, tko god on bio.

To je HDZ koji je iz crnog fonda uzimao, ali je i popovima davao, pa misli da mu je savjest čista.

Tajkunski HDZ

Ivan Domagoj Milošević predstavnik je tehnomenadžerskog, tajkunskog HDZ-a kakvog dobro znamo i kojeg baš ne volimo. Jer se dosad obično nekažnjen izvukao. To je onaj HDZ koji se u Tuđmanovo doba natezao oko podjele plijena s takozvanom “hercegovačkom” strujom. Desničari su dobili Bosnu, represivni aparat i dobar dio medija, a tehnomenadžeri sve ostalo – banke, poduzeća, novac… I društvenu afirmaciju.

Sada taj novac podržava novoregrutiranog talenta Miloševića. Dobar izbor: onaj kojeg nitko ne zna ima na izborima veće šanse od onih koje svi znaju. I stoga preziru. Tako je i Zoran Milanović, ni kriv ni dužan, dobio SDP.

Krampusi i psoglavci

Tomislav Karamarko zauzima prostor upražnjen odlaskom Ivića Pašalića. To je onaj špijunski, podmukli, represivni, zastrašujući HDZ. Onaj koji kopa po masovnim grobnicama i tuđim životima. Onaj kojeg se ne vidi i ne čuje, ali se njegov utjecaj širi usmenom predajom, poput bapskih priča o krampusima i psoglavcima. Ako budete zločesti, prisluškivat će vam mobitel.

A tu je i Jadranka Kosor. Kao predstavnica Sanaderova HDZ-a. Kompromitiranog, otpisanog, prekriženog i prežvakanog. I ono najgore, gubitničkog. Jer HDZ oprašta sve, osim poraza.

Pa ipak, taj poraz na izborima barem je omogućio raslojavanje po jasno određenim linijama. Omogućio je da po prvi puta frakcije stanu iza svojih kandidata. Da ih se može definirati po političko-ideološko-interesnim osnovama, a ne samo po zajedničarskom osnovu “za mene i protiv njih”.

Samo da prođe i ta demokratizacija…

Neki su to skloni nazvati demokratizacijom HDZ-a. Nekima se, pak, od tog pojma već diže kosa na glavi. Jer kad god je najavljivao demokratizaciju, HDZ se vraćao još gori.

Sada, međutim, nije samo ključno koja frakcija će pobijediti, nego i hoće li ostale frakcije ostati na životu. Kosor je još od Sanadera naučila da se s protivnicima valja obračunati brzo i žestoko. Pitanje je hoće li ona, u slučaju sasvim izvjesnog gubitka unutarstranačkih izbora, doživjeti istu sudbinu.

Interes ruku mije…

Milinović s tim nema problema. On treba svima – zbog ličke utvrde – i svi će trebati njemu ako dobije izbore. On nema ideologije, pa mu je svaka prihvatljiva. On ima razumijevanja za svačije interese, dokle god su zadovoljeni njegovi.

S Domagojem Miloševićem je slična situacija. Njegov interes širok je onoliko koliko su široki interesi tajkunskih grupacija koje ga podržavaju. Dakle, prilično je uzak.

S Karamarkom se, po običaju, ništta ne zna. On i kad priča, nitko ga ne čuje. A kad ga i čuju, ne znaju što točno misli.

Ali s njim na čelu HDZ bi opet dobio onaj “fear factor”. Doslovno.

Što ga ne uništi…

Kako god bilo, o demokratizaciji HDZ-a zasad se može govoriti samo u kontekstu provođenja prvih pravih unutarstranačkih izbora. Drugo je pitanje unose li kandidati doista koncept demokratizacije: unutarnje u smislu toleriranja frakcija i rušenja kulta vođe, kao i one vanjske, u smislu izgradnje svega onoga što je HDZ rušio dok je bio na vlasti.

A tek tada dolazimo do glavnog pitanja: može li HDZ sve to izdržati? Svu tu silnu “demokratizaciju”. Nije baš navikao…

tekst uz dozvolu autora prenosimo sa portala index.hr