ENG
Kolektivna krivnja? Ne, nego vodstva HDZ-a
Autor/ica
Povezani članci
- SDP: “Tražimo vanrednu sjednicu Skupštine HNK zbog požara u hipermarketu Bingo”
- Manuel Sarrazin: Srbija ne može u EU bez priznanja nezavisnosti Kosova
- Magazinović pisao Čoviću: BiH treba pomoći Hrvatskoj da prestane kršiti ljudska prava
- Ahmet Kurt: Politička topografija Mostara
- O Jeziku i nacionalizmu: šest godina kasnije
- Narodni audi
Navodno dobra PR vijest za HDZ – povratak ministra unutarnjih poslova Tomislava Karamarka u stranačke redove – zapravo je naglasila probleme te stranke, pri čemu se ne radi samo o kompromitiranom imidžu. On izjavljuje da će pomoći da se nastavi oštra borba protiv korupcije, premijerka poziva novinare da joj dođu u stan i provjere koliko je imućna danas, a koliko je bila na početku političke karijere, ali kontekst je ipak jasan: oni moraju čistiti vlastite redove. Opet.
To je, kad je ta stranka u pitanju, proces koji traje i traje i traje… Ima li kraja? U slučaju Hrvatske demokratske zajednice čini se da odavno vrijedi izreka: Tko o čemu, lopov o poštenju. Umjesto da 2011. napokon u HDZ-u vidimo umivenu demokršćansku stranku, ona pliva u prljavštini, a najgore je to što je – zbog činjenice da je veći dio od 20 godina hrvatske samostalnosti ta stranka bila na vlasti – usput iskvarila i velik dio društva.
Notorna je istina: korupcijska neman protiv koje se sada bore na sva usta, uz europske fanfare, velikim je dijelom plod upravo rada i utjecaja te stranke. Da ne govorimo da je ta borba kao borba s mitskom hidrom – jednu glavu odsijeku, dvije narastu. Iz HDZ-a su dosad izbacili popriličan broj članova upletenih u razne afere, ali priča o crnim stranačkim fondovima toliko je sveobuhvatna da je pitanje tko od vodstva te stranke može mirna srca stati pred birače i reći da s time nema ništa i da HDZ predstavlja, zahvaljujući brojnom (nevinom) članstvu, legitimnu opciju za zemlju koja usred duboke ekonomske krize treba vodstvo za novu etapu i izazove članstva u EU.
Kad je nakon kratkog prekida HDZ dolazio na vlast 2003., poletni Ivo Snader pokušao nam je prodati “novi HDZ” za posttuđmanovsku eru. Većina birača je na kraju u to i povjerovala, ali prema diplomatskim depešama objavljenim na Wikileaksu Amerikanci su bili sumnjičavi oko njegovih političkih izjava i namjera te su ga, nakon susreta u veleposlanstvu, nazvali uglancanim trgovcem.
Sada je doba “novog novog HDZ-a” i postsanaderovske ere? Vidjet ćemo koga će uspjeti uvjeriti, a teško da će im u izbornoj borbi pomoći najavljene tužbe HDZ-ovaca protiv stranačke blagajnice i uvrijeđeno prozivanje političkih oponenata za pokušaj nametanja kolektivne krivnje.
Autor/ica
