Komšićeva suspenzija demokratske procedure

Povezani članci

• Kako je Banja Luka po drugi put ubila svoje oslobodioce
• Igor Štiks: Opet se one s ‘pogrešnim’ imenom i bojom kože tjera da dokazuju svoju lojalnost
• U susret velikom danu pobjede nad fašizmom!
• Božić, komšijsko zdravljenje
• Dragan Markovina: Muke s patriotizmom
• “Sefardska žena u Bosni”

Evidentno je da zbog personalnih relacija partijskih rukovodstava, ljevica u Bosni i Hercegovini drastično gubi svoje biračko tijelo  što u državi u kojoj decenijama vladaju nacionalističke partije može značiti samo nastavak podjela motiviranih nacionalizmom, fašizmom i kriminalom.

Unutarstranački sukobi u Demokratskoj fronti koji su rezultirali medijskom predstavom i brisanjem iz stranačke evidencije Emira Suljagića i Reufa Bajrovića te ostavkom Sifeta Podžića na poziciji sekretara ove partije ukazali su na činjenicu da većina političkih organizacija u Bosni i Hercegovini  ne predstavljaju demokratske organizacije već oligarhijske strukture utemeljene na principima autokratije.

Autokratski način djelovanja unutar bosanskohercegovačkih „demokratskih“ političkih organizacija nije nikakva nova praksa. Djelomično, oblik organizacije naslijeđen iz bivšeg sistema decenijama je ustaljena praksa unutarstranačke organizacije bh. političkih partija, a pogotovo normativ kojeg se pridržavaju organizacije nominalno lijevog političkog spektra.

Kada govorimo o ovom modelu unutarstranačke organizacije dovoljno je pogledati istorijat dešavanja u socijaldemokratskoj partiji BiH kao i sam nastanak Demokratske fronte kako bi se dobio jasan pregled pogubnosti  autokratije za politički kapacitet stranaka.

Od slučaja Nijaz Duraković, decenijske vladavine Zlatka Lagumdžije na čelu SDP-a i sukoba čiji su protagonisti bili upravo Željko Komšić i Zlatko Lagumdžija upravo zbog unutarpartijske autokratije koju je provodio njen tadašnji predsjednik, evidentno je da  parcijalni interesi glavnih ljudi političkih organizacija imaju drastične refleksije na  političke partije na čijem se čelu nalaze, kao i samu ideju koju promovišu.

Profesor Nerzuk Ćurak smatra da na lijevom spektru političkog polja u Bosni i Hercegovini vlada isključivo infantilna politička kultura kada kao komparativni primjer uzimamo nedavne unutastranačke sukobe  u Stranci demokratske akcije.

Prof.dr.Nerzuk Ćurak

“Uporedimo li kako je završena predstava demokratije u Demokratskoj fronti sa predstavom demokratije u SDA primjećujemo da zastupnici SDA u državnom parlamentu, iako su iskazali neposlušnost Centrali,  i dalje djeluju kao  dio stranačkog tima sa očiglednom  ambicijom  predsjednika stranke da vrijeme naprosto relativizira nezadovoljtvo nezadovoljnika. Lukava strategija nema šta. U DF-u nije bilo te lukavosti ali jeste bespotrebnog uzbunjivanja javnosti jednim unutrašnjim stranačkim pitanjem koje još jednom potvrđuje da će strankama ljevice dohakati mangupi iz vlastitih redova. Bilo da odlaze, bilo da dolaze”, smatra prof.dr Ćurak.

Moguće posljedice sukoba u Demokratskoj fronti koja se na nedavnim izborima nametnula kao najsnažnija politička stranka lijavog spektra najbolje će pokazati vrijeme i događaji koji će usljediti, smatra dr.sci. Esad Bajtal.

dr.sci.Esad Bajtal

„Tek činjenica je da je DF jedina u svojoj predizbornoj retorici imala budućnosnu dimenziju, izraženu kroz obećanje da će se hvatati u koštac sa najtežim problemima bh društva, kao što su ekonomska, egzistencijalna i druga teška pitanja, uključujući i ono do sada nedodirljivo, i najvažnije: ono koje se tiče ispitivanja zakonitosti stečene imovine, tačnije enormnog bogatstva pojedinaca u tranzicijom osiromašenoj zemlji u kojoj cca 80% ljudi živi na granici ili ispod granice siromaštva. Ako snaga te nakane, koja se pojavljuje kao novum u javnom i političkom prostoru BiH, ostane neumanjena ovim zbivanjima, onda će i sve ostalo vremenom doći na svoje mjesto. “

Politički analitičar Damir Miljević upozorava da je jedan od osnovnih problema našeg društva  politički sistem odnosno način na koji političke partije i stranke funkcionišu, tačnije njihova nedemokratska ili kvazi demokratska suština.

„Političke stranke su postale isključivo interesne organizacije bez gotovo ikakve ideološke podloge ili etičkih i moralnih pravila kada je u pitanju članstvo u njima, a pogotovo izbor organa. Svako njihovo djelovanje pokriva se tzv. potrebom za “realnom” politikom koja se u principu svodi na makijavelistički pristup da je svako sredstvo dozvoljeno da bi se ostvario postavljeni cilj. Pored toga, najveći broj stranaka su tzv. liderske stranke u kojima predsjednici stranaka vode glavnu riječ umjesto da su prvi među jednakima.“

Damir Miljević

Miljević ističe da je ova praksa rezultirala političkom scenom u kojoj preovladavaju lični interesi u kojoj se unutarstranačka borba umjesto borbe oko mišljenja, stavova i politika svela na borbu kako postati „ kalif umijesto kalifa“.

„Ništa bolji slučaj nije ni u DF-u jer bez obzira na njegov pokušaj da svoje zadnje poteze umota u demokratsku oblandu ipak se suština svodi na metod “ili ja ili oni” što je po definiciji ucjena, a iz Komšićevog pisma članstvu očito je da su i oni koje sada isključuje postali u stranci to što jesu na njegovo insistiranje. Sve u svemu ne ulazeći u suštinu djela ili nedjela koja su u DF-u bila povod za isključivanje i smjene, sam metod je po definiciji nedemokratski pri čemu ni činjenica da su nedemokratski i došli na pozicije na kojima su bili ne može biti utjeha i opravdanje“, smatra Damir Miljević.

Amer Tikveša, politički analitičar ističe da je Demokratska fronta nastala upravo kao posljedica autokratizma koji je vladao u SDP-u. Međutim Tikveša smatra da upravo u periodu dok se SDP demokratizira, Demokratska fronta zauzima poziciju negdašnjeg SDP-a.

Amer Tikveša

„Komšićeva izjava u kojoj on zahtijeva da se njih izbriše iz stranke ili da će se on ‘ispisati’, bezuslovno me stavlja na stranu Suljagića i Bajrovića. Neka se Komšić ispiše, moje je rješenje dileme. Ako bi se Komšić ‘ispisao’, poručio bi da je pogriješio sa svojom izjavom i da je spreman snositi sankcije zbog autokratije protiv koje se borio a koju je na kraju sam ispoljio. Time bi ostavio u amanet veliku odgovornost upravo Suljagiću i Bajroviću kao njegovim najizglednijim nasljednicima, a koji i sami nisu daleko od Komšićevog poimanja i prakticiranja demokratije. Dok je za Komšića kasno da se otarasi tog balasta ega visokomoralnog prvoborca, političkog udarnika, što je samo izgovor za političke neuspjehe, kao ne može se s nemoralnima ništa uspjeti, za Bajrovića i Suljagića možda nije. Ali samo možda, jer još nisu obnašali funkcije čelnih ljudi niti u jednoj stranci, te ih i tu treba ispitati koliko su i da li su uopšte drugačiji”, smatra Amer Tikveša.

Koje posljedice će snositi Demoratska fronta zbog unutrašnjih sukoba motiviranih borbom za moć čelnih ljudi ove stranke nije moguće prognozirati. Međutim evidentno je da zbog personalnih relacija partijskih rukovodstava, ljevica u Bosni i Hercegovini drastično gubi svoje biračko tijelo  što u državi u kojoj decenijama vladaju nacionalističke partije može značiti samo nastavak podjela motiviranih nacionalizmom, fašizmom i kriminalom.