KRAJ BAJKE

Povezani članci

• Darko Milinović objašnjava Ladislavu Tomičiću:Zašto nećemo glasovati za Hrvatsku demokratsku zajed..
• Darko Cvijetić: HRVATSKOSRPSKI FAUN
• Haški tribunal posprema za sobom
• Jeffrey Sachs: Američka je politika arogantna. Točka!
• Kad Lagumdžijin drug Mićo brani Srpsku…
• Sizifov efekt

Kada pogledam naše ambasade i ambasadore, dođe mi da plačem. Nema tu kvaliteta ni za pijacu, a kamoli za ozbiljnu rabotu kakva je diplomatija. Naši političari su dobri, znaju paralizirati narod, i znaju se bogatiti. Ali ipak, kad otvore usta i iz njih počnu izlaziti naučene fraze, opet me stid što dijelimo isto sunce i komad neba.

Piše: Dino Prohić

Nekako, sve se bosanskohercegovačke priče isto završavaju. Na korak do slave, nešto se desi, pa se onda ta negativna stvar malo ublaži nekom sitnom pobjedom u trećem činu. Cijela priča sa Svjetskim prvenstvom podsjeća me na genijalni film Gori Vatra, kada na kraju filma glavni junak razgovara sa duhovima svog oca i brata. Svi zajedno zaključuju da se sve, eto, završilo najbolje moguće.

Ja nisam imao snage da slavim nakon onih divnih golova protiv Irana. Bio sam na granici suza, znajući da je sve ovo moglo mnogo drugačije da izgleda. Da je samo sudija stavio naočare, ili da je ona Džekina lopta sa kraja utakmice išla malo u desno, ili….

Ma dobro je, nije moglo bolje da se završi.

Nakon utakmica će svi analizirati, i donositi ocijene. Ja neću. Ja se sjećam i drugih vremena.

Nikada mi ništa iz BiH nije donijelo toliko radosti koliko naš nacionalni tim. Mora se tu i poneka žalost prihvatiti, takav je to sport.

Ipak, kada čovjek kaže da je iz BiH, neće ga se više gledati kao bijednika, nego kao čovjeka iz iste zemlje odakle su Džeko, Bešić, Begović….

Kada pogledam naše ambasade i ambasadore, dođe mi da plačem. Nema tu kvaliteta ni za pijacu, a kamoli za ozbiljnu rabotu kakva je diplomatija. Naši političari su dobri, znaju paralizirati narod, i znaju se bogatiti. Ali ipak, kad otvore usta i iz njih počnu izlaziti naučene fraze, opet me stid što dijelimo isto sunce i komad neba.

A kada Bešić pretrči kao srna preko stadiona, i pomete loptu ispred igrača, koji u čudu ostane gledati za njim, meni nekako bude drago. Kada se Kolašinac naljuti i zagalami, tako da se i našim igračima od toga pomalo naježe dlake po vratu, e i tad mi bude toplo oko srca. Onaj pogled Begovića kad pokupi loptu preko pet igrača…

Nije kvalitet nadigrao Irance u zadnjoj utakmici. Nije ni kvalitet. Irance je nadigrao onaj Bosanski pasjaluk i inat.

Cijeli ovaj put i sav trošak isplatio se ako ni zbog čega, onda zbog toga. Zato volim Zmajeve.