Kult ura moje domovine: očima demokracije

Povezani članci

• Dokida li dogovor Lagumdžije i Dodika nezavisno pravosuđe?
• Rasprdicevska politika Hrvata
• Hrvatski kompleks više vrijednosti
• Konfederacija lopuža, plačipički i parazita
• Dragan Markovina: Zašto je Mesić toliki problem desničarima?
• Grmljavina stada

I ako nas, ne daj bože, neki neupućeni stranac nekulturno priupita, koliko su za sve to plaćeni naši marljivi kulturni poslenici, mi mu razdragano i kulturno objašnjavamo: U našoj prelijepoj domovini nije sva stvar u novcu, već prvenstveno u ‑ kult uri!

Moja domovina je kulturna zemlja. U njoj uspjevaju mnoge kulture: pšenica, kukuruz, ječam, raž, krumpir,… i ostale. Neke (osim krumpira), čak i više od hiljadu godina. Zato joj tepamo: Zemlja tisućljetne kulture. Mogli bismo dakle,  mirne  duše konstatirati da predstavljamo multikulturalnu  sredinu.  Neki urođeni ili neprijateljski raspoloženi  sumnjičavci  međutim, zlurado podmeću vlasti kako  joj  je stalo samo do cvjetanja izrazite monokulture ‑  takozvane  kulture croatice, no  oni, svakako, nisu dostojni pretjerane pažnje. Pomno razrađenom akcijom preseljenja, moja ih domovina nastoji ‑ dakako, veoma uspješno ‑ eliminirati sa ovog, za njihov razvoj neplodnog tla, kako  bi prestali svojim prisustvom zagađivati originalnu europsku kulturu moje domaje! Dolaskom novog Predsjednika i  njegove Demokratske zajednice na vlast, konačno je  nastupila  prava  kult ura. Svjestan značenja i položaja ličnosti u demokraciji,  naš  se Poglavar potrudio da, odmah po izborima,  inaugurira  kult ličnosti. Pod njegovim budnim pokroviteljstvom sve više  do izražaja  dolazi pop kultura ‑  posebno  nakon  uvođenja vjeronauka i bezbrojnih crkvenih svetkovina i hodočašća u javni život. Po svim cestama, prugama, vodama ‑ čak i u zraku, svakodnevno se odvija prometna kultura ‑ očit dokaz kako smo kulturu spustili do najnižih mogućih slojeva. Velikim dijelom godine ‑ posebno zimi  ‑  u  nas  haraju bezbrojne  kulture bakterija  i  virusa,  što  svakako  doprinosi obogaćenju i raznolikosti našeg kulturnog podneblja. Vlast ne samo da ne sprečava, dapače, intenzivno  potiče  uvođenje  svih  tipova motokultivatora, kako bi se što prije kultivirali ‑ priveli kulturi ‑ što širi dijelovi naše domovine. U tu svrhu, osnovano je  i ministarstvo  kulture,  čiji   ministri  nesebičnim vlastitim pregnućem i potezima služe, kao bjelodana i  trajna opomena građanstvu, protiv čega se u kulturi treba istrajno boriti! Kako je kultura tijela od vitalnog značaja za svaku zajednicu, o čemu govori i klasična poslovica ‑ zdrav duh u zdravom tijelu ‑ nebrojena mladež marljivo upražnjava, širom rovova Lijepe naše, bitnu kulturnu disciplinu ‑ fiskulturu. Stoga, ponosno možemo kazati kako, za razliku od mnogobrojnih nekulturnih sredina, moja mila domovina plaća danak onom, boljem i savršenijem svijetu, ne oronulim, duhovno i tjelesno onemoćalim starcima, već cvijetom naše mladosti ‑ ljudima u naponu fizičke i duhovne snage. I ako nas, ne daj bože, neki neupućeni stranac nekulturno priupita, koliko su za sve to plaćeni naši marljivi kulturni poslenici, mi mu razdragano i kulturno objašnjavamo: U našoj prelijepoj domovini nije sva stvar u novcu, već prvenstveno u ‑ kult uri!

(Tekst pisan 1995. godine, objavljen je u broju 27, sada već ugaslog „MaxMinus, second of the first electronic weekly journal for political satire, humor, cartoons and comics!“)