Kultura nepotizma i korupcije

Izdvajamo

• „Možemo imati demokraciju, ili možemo imati nekoliko bogataša u čijim rukama je koncentrisano svo društveno bogatstvo, ali ne možemo imati oboje“. (Louis Brandeis, sudac vrhovnog suda USA).

Povezani članci

• Ubijeni zavičaji
• Premijeri Dačić i Tači sutra u Briselu nastavljaju dijalog
• Umberto Eco: Pišem za mazohiste
• Svetlana Broz: Zašto ću glasati za Denisa Bećirovića
• Zločin i nagrada
• Heni Erceg: Umri muški 2

Foto: Dierk Schaefer – Flickr

I prosijak na ulici, i  istjerani radnik iz fabrike, i opljačkani seljak, i učitelj koji više nema koga da uči,  i svi mi drugi postajemo svjesno ili nesvjesno dio te opće “kulture nepotizma, korupcije, primitivizma, nemorala i kriminala“ koja nas nemilosrdno rastača i stvara novu nevidljivu podjelu društva u kojem sve više raste tolerancija i razumjevanje između onih koji „ćute i daju“ i onih koji „uzimaju i vladaju“.

Ako imamo dobro školstvo, imaćemo bogatu, efikasnu i dobro informiranu zajednicu zdravih, iskrenih i zadovljnih ljudi koji su sposobni i motivirani savladati sve poteškoće i prijetnje pred kojima se Atinjani nalaze. Ako imamo loše učitelje imat ćemo loše i pokvarene ljude, koji su uvijek spremni  samo na spletkarenja i međusobna saplitanja i izdaju Atine.  (Aristotel)

Kultura nepotizma, korupcije i kriminala nesmetano i velikom brzinom prerasta u opću kulturu življenja u BiH razarajući same njene temelje i njen historijski identitet stoljetnog zajedničkog življenja različitih kultura i civilizacija. Nepotizam, korupcija postaje sve više općeprihvaćenim standardom  življenja koji je  sve manje sporan  i koji se sa sve većom lakoćom prihvata kao realnost od najšireg sloja stanovništva. Nema pobune, nema organiziranog protesta, nema pritiska javnog mnjenja. Imamo opće priče i osude koje nikog direktno ne pogađaju. „Kultura nepotizma i korupcije“ postaje impregnirani dio našeg narodnog folklornog mentaliteta.

Sve je više onih koji će sa divljenjem pročitati vijest kako je ministar u francuskoj vladi podnio ostavku samo što je imao utjecaja na zaposlenje člana uže porodice, i to samo part-time, na kraći period, ali će zato neopaženo pored nas proći vijest da je rektor jednog lokalnog državnog univerziteta zaposlio sina u policijskoj upravi, pa kad su ga provalili, odmah je istog izabrao za profesora na svom univerzitetu, a uz to nezakonito protjerao sa tog univerziteta profesore koji su ukazivali na nezakonitosti njegovog ponašanja i to bez glasa otpora od strane profesora ili studenata tog istog univerziteta.  Pa ako se doda tome da je isti rektor zaposlio zeta od svog kuma na istom Univerzitetu, a da je potom imao toliko utjecaja na lokalno tužilaštvo da ne pokrene pitanje njegove odgovornosti za zloupotrebu ovlašćenja, da je imao toliku moći da blokira sve lokalne javne medije i društvene mreže da se obustavi pisanje o ovom skandalu, da pokrene policijsku istragu protiv profesora koji je sve to iznio u javnost, zbog navodnog urušavanja ugleda Univerziteta, teško je ne prihvatiti tezu da  „kultura nepotizma i korupcije“ kod nas  izrasta u zvaničnu oficijelnu političku percepciju koja dominira našom političkom scenom. Tome doprinosi i činjenica da predsjednik lokalne vlade, koji je kum dekana na Fakultetu istog Univerziteta, na kojem treba da brani svoj doktorat, nije poduzeo ništa protiv nosioca ovog i drugih akademskog skandala, koji se nastavljaju sa novim skandalima uličnih tuča zbog neraščišćenih računa profesora, i međusobnog optuživanja profesora i studenata za bludne radnje. Takva ponašanja kako na tom Univerzitetu tako i u lokalnoj vladi rezultiraju „kulturom nepotizma i korupcije“ koja sve snažnije iskazuje tendencije lokalne općeprihvaćenosti.

I prosijak na ulici, i  istjerani radnik iz fabrike, i opljačkani seljak, i učitelj koji više nema koga da uči,  i svi mi drugi postajemo svjesno ili nesvjesno dio te opće “kulture nepotizma, korupcije, primitivizma, nemorala i kriminala“ koja nas nemilosrdno rastača i stvara novu nevidljivu podjelu društva u kojem sve više raste tolerancija i razumjevanje između onih koji „ćute i daju“ i onih koji „uzimaju i vladaju“. Za razliku od „kulture konflikta i kriminala“ (Thorsten Sellin) koja počinje na sukobu različitih  vrijednosti i ponašanja, „kultura nepotizma i korupcije“ impregnirana je zajedničkim vrijednostima i  interesima i jednih i drugih, gdje strah od razotkrivanja i jednih i drugih čini dodatnu impregnaciju „nepotizma i korupcije“. U ovoj čudnovatoj igri rođaka, kriminala i straha, svako dobija ponešto, taman toliko da ostane u zatvorenom krugu kriminalne „kulture nepotizma i korupcije“. Svaki izlazak iz tog kruga vodi vas u totalnu izolaciju, nepovjerenje, prezir, i podozrenje onih koji su oko vas. Kad ste izdali njih izdat ćete i nas glavno je geslo „kulture nepotizma i korupcije“ što je drži hermetički zatvorenom i kompaktnom supstancom kriminala i nemorala. I tako u krug. Sve do potpunog ludila i potpunog socijalnog, političkog, pravnog izopćenja pojedinca koji je izašao iz kruga „kulture nepotizma i korupcije“.

Prije neki dan na času Međunarodnih odnosa student iz Nigerije pokušava objasniti kako tzv. „Nigerian factor“ utiče na međunarodne odnose, na odnose između državnika, na odnose između velikih MNCs i države, na odnose između vjerskih zajednica i pojedinaca. Dugo je trebalo studentima da shvate da „Nigerijan factor“ ima značenje „kulture korupcije“ koja je izrasla u određujuću kategoriju unutarnjih i vanjskih političkih odnosa te velike afričke zemlje. Za razliku od Nigerije gdje se korupcija, mito i nepotizam, ipak od većine stanovništa  te zemlje, smatra neprijateljem broj jedan, kod nas nažalost sve to neprimjetno postaje neizbježni dio narodnog folklora i kulture kao univerzalne metafore preživljavanja za jedne i bogaćenja za druge. Ta opća folk percepcija preživljavanja i bogaćenja postaje sudbonosna odrednica triangularnog kulturnog i političkog identiteta ove države, što nas sve više zajedno primiče općoj tragediji i ponovnom međusobnom ubijanju, raseljavanju i silovanju.

Ta percepcija „preživljavanja i bogaćenja“ na kojoj počiva bosanska „kultura nepotizma i korupcije“ nije samo proizvod historijskog bacgrounda BiH i urođenog egoističnog instinkta čovjeka za opstanak gdje se često zanemaruje pravednost, jednakost i humanost prema drugima, već je više proizvod izostanka institucionalne uređenosti interakcija između „preživljavanja i bogaćenja“ iz čega često proističe „legitimnost“ korupcije i nepotizma u našem okruženju.

Može li se i kako izaći iz ovog zatvorenog kruga „nepotizma, korupcije, kriminala i nemorala“? Odgovor na ovo pitanje možda donekle daje koncept „relativne deprivacije“, koji uočava izvjesnu napetost između onih „koji daju i ćute“ i onih „koji uzimaju i vladaju“. Percipirana odstupanja između očekivanih vrijednosti „davanja i uzimanja“ mogu biti značajan faktor otvaranja ove pandorine kutije zla. Otuda je značajno podstaknuti one „koji daju i ćute“ da podignu prag svoga interesa ostati u zatvorenom krugu nepotizma i korupcije, što bi one „koji uzimaju i vladaju“ dovelo u poziciju frustracije, što bi otvorilo velike mogućnosti uvođenja u defanzivnu a time i manju agresivnu poziciju  „kulture nepotizma i korupcije“, što bi imalo velikog pomaka u borbi protiv ovog zla.

U ovoj strategiji „kognitivne disonance“ javni mediji imaju određujuću ulogu koja bi se svodila na njihovu potpunu otvorenost prema kritici „kulture nepotizma i korupcije“. Ta kritika mora biti korektna, oštra sa punim imenom onih koji stvaraju „kulturu nepotizma i korupcije“, „onih koji daju i ćute“  i „onih koji uzimaju i vladaju“.

Zlo i nesreća jednog naroda uvijek počinje sa djelovanjem onih sa najvišeg vrha hijerarhijske ljestvice društva a završava se sa izopačenošću onih koji se nalaze na samom dnu hijerarhijskog poretka zajednice. U tom hijerarhijski  degradacijskom poretku od višeg ka nižem treba tražiti put kako se od jednog običnog pojedinca sa tradicionalnim kulturnim sistemom vrijednosti stvara društvena jedinka koja je spremana na sve grozote koje biološki i socijalno nisu karakteristike normalne ljudske zajednice.

Nije normalno da milion ljudi u BiH mogu preživjeti čitav mjesec dana od mjesečnih dnevnica političara BiH. To je posljedica razvijanja „kulture nepotizma i korupcije“ kao percepcije preživljavanja i bogaćenja u BiH.

„Možemo imati demokraciju, ili možemo imati nekoliko bogataša u čijim rukama je koncentrisano svo društveno bogatstvo, ali ne možemo imati oboje“. (Louis Brandeis, sudac vrhovnog suda USA).