Kurtić: Profesori nemaju hrabrosti da se suprotstave korupciji na fakultetima

Povezani članci

• “Estetika otpora”
• Dina Bajrektarević: Žene koje odrastaju u patrijarhalnom društvu razvijaju internaliziranu mizoginiju
• Civilno društvo poručilo: Bozanić je izvršio „tihi državni udar“.
• Tito 2.0
• ORDENJE ZA ZLOČIN
• PROTEST U SARAJEVU POSTAO SVEOPĆI BUNT PROTIV VLASTI: Navijači Željezničara i Sarajeva dolaze na protest!

Doktor Nail Kurtić, profesor tuzlanskog Filozofskog fakulteta, rukovodio je sveobuhvatnim istraživanjem u vezi sa korupcijom u visokom obrazovanju, o čemu govori za RSE. Istraživanje je sproveo Transparency International Bosne i Hercegovine. 

RSE: Ne sjećam se kad je kod nas, oko bilo koje teme, napravljeno ovako opsežno i slojevito istraživanje.

Kurtić: Ono je obuhvatilo najveći broj studenata, 2.000 studenta, i 500 uposlenika. Ali nije samo stvar u velikom broju ispitanika, nego je stvar u tome da je ovo jedno od najdubljih istraživanja. Mi smo pokušali da odemo dalje od onog klasičnog pitanja – ima li korupcije ili nema? Pokušali smo da utvrdimo i koje su to determinante, pokušali smo da utvrdimo predstave, i o krivici i o mogućnosti da se utiče na promjenu stanja. U tom smislu ovo je zaista jedinstveno istraživanje. 

RSE: Brojke i ambicije svjedoče o težini problema, ali i svijesti, barem dijela, javnosti u vezi sa tim. Može li se, bar generalno, govoriti o percepciji ispitanika studenata i ispitanika fakultetskih zaposlenika?

Kurtić: Možemo da kažemo da su studenti, što je sasvim razumljivo, naročito osjetljivi na korumpiranost ispitnog procesa, odnosno faktički izdavanje diploma, koji su nekakvi certifikati na osnovu kojih oni ulaze u svijet profesije. Zbog toga studenti pojam korupcije na fakultetima i percepciju te pojave vezuju prvenstveno za različite oblike kupovine i prodaje ispita – bilo da je to za novac ili za vezu ili za neki oblik naturalne razmjene. U tom smislu, oko 80 posto studenata, prije svega korupciju na svom fakultetu, vidi u kupovini, odnosno prodaji ispita. Još jedno obilježje njihovog shvatanja korupcije, kojem se priklanja 10 posto studenata, je korupcija u primoravanju studenata da kupe knjige koje su napisali njihovi predmetni profesori.

Kod osoblja imamo nešto širi uvid u funkcioniranje univerziteta, što je sasvim razumljivo, i oni korupciju vide kompleksnije i veća je disperzija tih obilježja. To znači da trgovini ispitima i knjigama, dodaju i neobjašnjive pojave munjevitog napredovanja nastavnika koji se bave politikom, pojavom nepotizma, u kadrovskom popunjavanju, dobijanju olakšica za djecu zaposlenika u toku studija, nenamjenskom utrošku sredstava od upisnina i ovjera semestara, kao i nepravilnostima u javnim nabavkama.

Interesantno je da osoblje, u značajnoj mjeri, ukazuje na pojavu seksualnog uslovljavanja na ispitima, nego što je to slučaj kod studenata. Međutim, generalno gledajući, obje ove grupe ispitanika to ne smatraju značajno raširenom pojavom. 

RSE: Koliko studenata ima vlastita iskustva u vezi sa mitom i korupcijom? Jesu li oni uopšte svjesni da i sami učestvuju ili njihovi roditelji?

Treću skupinu također čini 25 posto ispitanika, i oni svoj utisak zasnivaju na izvještavanju medija, na kompletnoj priči koja se povremeno obnavlja i aktualizira u medijima. 

RSE: Javnost najviše zanima kako se gleda na plaćanje „u naturi”? U to spadaju seksualne usluge, zapošljavanje, štela, učestvovanje u mobama pri gradnji kuća, iznuđene kupovine knjiga. Ali je posebno delikatno ovo područje seksualnih usluga koje, čini mi se, na najgrublji način kompromituje, diskredituje, ponižava ovo časno znanje nastavnika, ali isto tako je delikatno za drugu stranu.

Kurtić: To je tačno, zato što je to nešto zaista delikatno i nešto što stvarno ukazuje na jedan totalan pad morala, prije svega nastavnika. Ali moram da ponovim, da ni kvalitativno istraživanje, koje je realizirano u okviru fokusnih grupa i dubljih intervjua, zaista nije pokazalo da je ta pojava frekventna. Stvar je u tome da je to toliko dramatična i toliko loša pojava da ona, kada se desi i kada se to pitanje otvori, onda dobija veliki publicitet. Meni, koliko je poznato, u zadnjih deset godina, samo je jedan takav slučaj otvoren u BiH. 

RSE: Bez obzira na slučaj sudovi bi trebali da sve istjeraju na čistac, ali uvijek ima jedno ali. Šta se dešava kad se krug zatvori, kad ljudi koji bi trebali utvrditi činjenice, poslije suditi na sudu, sve to medijski podržavati i sami na svojoj trenutnoj kompetenciji imaju zahvaliti ispitima iz neotkrivenih afera?

Kurtić: Na fakultetima još uvijek glavnu ulogu i nosioci nastavnog i profesorskog procesa nose generacije od 1950. godine. Baš se nešto i ne sjećam da je u tom mom periodu, kad sam ja studirao, bilo toliko korupcije. I u tom smislu mislim da mi trenutno nemamo taj problem na univerzitetima, ali mislim da će se taj problem jako brzo pojaviti. Pojavit će se posljedice negativne selekcije, mada univerzitet poduzima sistemske korake.

Kadrovsko obnavljanje univerziteta je strogo vezano za ostvarene prosjeke tokom studija. Sad je problem što je istraživanje pokazalo da su i studenti i nastavnici uočili jednu pojavu, a to je da gospoda, tate i mame, profesori ili neki drugi utjecajni ljudi sa univerziteta, svoju djecu vodaju kroz univerzitet, i ne samo da im obezbjeđuju vertikalni prolaz kroz ispite i godine, nego im obezbjeđuju i dobre ocjene i na taj način im stvaraju uslove da postanu akademski uposlenici. 

RSE: Ja nisam ovim mislio na sam univerzitet, nego na činjenicu da je nemoguće napraviti širu društvenu akciju u takvom socijalnom okruženju, sa ljudima koji su, na ovaj ili na onaj način, učestvovali u neotkrivenim aferama?

Kurtić: To samo pokazuje koliko je problem korupcije dio jedne šire slike. Mi smo se našli u jednom zatvorenom krugu, u jednoj spirali iz koje je zaista, u dugoročnom periodu, teško izaći. Mislim, kada se korupcija vrati na definiciju koju su dali studenti i kada pogledamo šta studentima smeta i šta doživljavaju kao korupciju, veoma brzo bismo mogli promijeniti stanje korupcije.

Da bi se to promijenilo, treba velika odlučnost i posvećenost tom aspektu, odnosno povezivanje aspekta korupcije sa aspektom kvaliteta na fakultetima. Mislim da tu treba puno da uradi društvo i to ne samo u restriktivnom smislu kažnjavanja i strožijih zakona. Mislim da je korupcija, u ovoj mjeri, u kojoj je sada prisutna, ili u kojoj mislimo da je sada prisutna, povezana sa velikom krizom bosansko-hercegovačkog društva, i to ne samo u moralnom, duhovnom, političkom smislu, već i u materijalnom smislu. Većina tačaka i znakova, markera korupcije, kako je doživljavaju studenti, je u stvari skopčana sa nemogućnošću da univerziteti u materijalnom, prostornom, kadrovskom smislu osiguraju uslove koji su potrebni za dosljedno realiziranje Bolonjskog procesa.

A po Bolonjskom procesu, nema klasičnih ispita. A ako nema klasičnih ispit, ispita u četiri oka, nema ispita u kabinetima, imamo permanentno ispitivanje, ne može se neko odjednom pojaviti upisan u četvrtu godinu, a studenti ga nisu vidjeli na drugoj godini. Mislim da je sve izuzetno povezano.

RSE: Samo dan nakon objavljivanja vaših rezultata došlo je do veoma nervozne reakcije na jednom univerzitetu. Smatrate li da je uopšte moguće iskorijeniti korupciju bez istinske podrške svih nadležnih, najviše računajući na ljude sa univerziteta?

Kurtić: Možda neću reći ono što želite da vam kažem, ali ja sam pratio reakciju na tom univerzitetu i u nečemu je rektor tog univerziteta u pravu. Oko toga se slažu u velikoj mjeri i studenti i nastavnici. Jedan mali broj nastavnika i dobro poznatih nastavnika, producira korupciju i koruptivno se ponaša. Jedna velika većina nastavnika i velika većina studenata zaista nije umiješana u korupciju. Ako ima krivice tog univerziteta, onda je to krivica svih univerziteta i svih nas profesora, koji se smatramo da nismo korumpirani. Nemamo ni dovoljno hrabrosti, ni dovoljno odlučnosti, imamo pogrešnu predstavu o kolegijalnosti i zbog toga se ne suprotstavljamo direktno tim ljudima i slučajevima.

Slobodna Evropa