ENG
Ladislav Babić: Dragi Peđa
Autor/ica 👤Ladislav Babić
Povezani članci
Piše: Ladislav Babić
Dragi Peđa, ti i tvoji saborski drugovi ste se nastupom novih vremena – takozvane demokracije na djelu – pretvorili od mojih slugu u moje gospodare. Nekada su u Saboru sjedili delegati svoje baze, s obavezom da zastupaju njene interese, reklo bi se – sluge naroda. Danas ste se pretvorili u saborske zastupnike, promotore vlastitih ili stranačkih zamisli, koje možete – ali i ne morate – prije izbora iskreno predočiti narodu. Pa kad vas narod – ovako ili onako – izabere, počinjete u saboru lupetati sve i svašta što vam padne na pamet, pogleda uprtog u ogledalo u kojem sagledavate tek interese vlastitog visočanstva, s narodom izmaklim iz vašeg zornog kuta. Za to ima bezbroj potvrdi, a najnovija je slučaj svastike na Poljudu i buncanja zastupnika, kojima si se i ti pridružio. Pa, kažeš usred Sabora, skupa sa svojim drugovima iz svih “plemena” perući obraz i formalno skidajući odgovornost, prebacivši je na nedefinirane i neimenovane “neke” :
“Kukasti križ je posljedica dugogodišnjeg zabijanja glave u pijesak i relativizacije govora mržnje, plod toga što ustaški poklič ‘Za dom spremni’ neki pokušavaju prikazati kao drevni hrvatski pozdrav i izraz domoljublja”.
Dragi moj Peđa, kad bi kojim slučajem uspio sagledati pravo stanje stvari, shvatio bi kako već godinama – zajedno sa svojom saborskom bratijom – sve dublje tonete u živi pijesak koji će vas, za nadati se, jednom zauvijek progutati. Ne samo ušate U-ove i svastike što su se namnožile Hrvatskom ne vidite, niti fašističke povike – ušiju prepunjenih pijeskom – ne čujete, još tamo od kraja 80-tih, preko raspada Jugoslavije i krvavog rata, do dana današnjega. Niste čak ni zamijetili da od tijeh dana postoje – ne baš toliko rasprostranjeni ali intelektualno i moralno (za razliku od većine tvoje saborske bratije) doslijedni – ljudi koji već četvrt stoljeća pokušavaju izvaditi pijesak iz vaših (i tvojih!) očiju i ušiju, vičući kako je car gol – što je ovim zadnjim slučajem po neznano koji put vidjela i svjetska javnost, a može biti si i ti konačno sagledao svoja stidna mjesta.
Da ti je imalo stalo do mišljenja pravih ljudi namjesto stranačkih dupelizaca i poltrona, da prednost daješ humanizmu, etici i moralu umjesto pobjedi na izborima a potom pod svaku cijenu očuvanju svog položaja i privilegija koje ti nosi, vidio bi da Hrvatskom obitavaju sem fašista i vas nojeva, i oni koji se smatraju časnim ljudima i to potvrđuju vlastitim životima. Da si bez predrasuda pratio i pratiš doslijedno časne regionalne novine, časopise i portale (lupiga.com, pescanik.net, h-alter.org, e-novine, tacno.net, sbperiskop.net, radiogornjigrad, „Novossti“, “Feral Tribune”, “Novi plamen”, “Novi list”, “Hrvatska ljevica”,…), spoznao bi i uvijek iznova prepoznao imena pojedinaca, koji više od vas što ste se nakotili po saborima, vladama, strankama i strančicama zaslužuju – ne vlast, jer im do nje i nije stalo, već – poštovanje naroda koji, na vlastitu veliku žalost i štetu, bira nojeve za svoje delegate. Sramota, dragi Peđa! I za narod i za tebe.
Bio si premlad kad je jedan tvoj stranački drug, još prije no je oružje progovorilo a Tuđman šurovao sa norvalskim ustašama kao što sad to čini njegov epigon Karamarko, jasno i glasno rekao kako je “HDZ stranka opasnih namjera”! Pa ste potom svi – uključujući i dijagnostičara – duboko zaneseni vizijom hrvatstva iz stoljeća sedmog i do dan-danas joj kompatibilne države, počeli gurati glavu u pijesak. I HDZ i SDP i ostale parlamentarne i vanparlamentarne stranke i strančice skupa sa svojim članovima, uključujući i tebe. Kojega je, čini se, nakon godina licemjernog nojevanja u dubinama pješčanika i lupetanja fraza, nedavni dolazak papa Franje u naše susjedstvo prosvijetlio. Barem toliko da na tren izučeš glavu iz tla, pa je – što je najvjerojatnije za očekivati – tamo i vratiš. Ustvari svi ste vi držali i još ne vadite glavu iz govana, koja ste pokakali proteklih dvadeset i pet godina. Mladost, dragi Peđa, nikoga ne pravda za neznanje i nemoral, baš kao što nepoznavanje zakona nikog ne abolira od njegova poštivanja (ako je zakon moralan).
Možda ti nije znano, ima jedna metoda kojom se mačići uče redu kad se unerede sred dnevne sobe; uhvatiš ga za vrat, gurneš njušku nekoliko puta u drek i potom baciš u kutiju sa pijeskom da mu jasno pokažeš kuda u buduće mora svršavati. Metoda, kako izgleda, uspješnija kod mački negoli kod saborskih zastupnika, vladinih ministara, većine opozicionera i članova stranaka koje desetljećima zaseravaju Hrvatsku. Zašto? Jer im nitko još nije umočio glavu u izmet koji iz njih poput proljeva neprekidno curi, te ih potom “bacio” tamo kuda spadaju – bilo na smetlište povijesti, bilo u višedesetljetnu opoziciju iz koje bi se izvukli samo ako nauče gdje vršiti veliku nuždu početkom 21. stoljeća. Dva su načina da se to učini; demokratski na izborima i revolucionarni, koji može biti i demokratičniji – ako se previše uzoholite i zanesete igrarijama u svojim govnima.
To što ti, Peđa moj, i tvoji stranački drugovi lupetaju svako malo prigodice, o antifašizmu, pravdi, jednakosti ili kako smo navodno svi gurali glavu u pijesak, objesi(te) mačku o rep. Ti, i tvoji, koji trenutno raspolažete polugama vlasti u svojim rukama, umjesto da ih upotrijebite na jedino ispravan, ljudski način, kopate rupe u pijesku kako bi mogli u njih zabiti svoje nimalo ugledne glave. Policija vam asistira razbijanju ćirilićnih ploča, neka kvazibraniteljska gamad se prijeti plinskim bocama posred cesta i davi policajce, stadioni vam skandiraju “Za dom spremni!” i “ubi, ubi Srbina”, ne jednom se sramotite pred domaćom i međunarodnom javnošću svojim ponašanjem na sportskim priredbama, europarlamentarka vam trijebi “korov” po državi, gradonačelnik iz tvoje stranke šalje vijence na ustaški spomenik,…, da bi sve završilo kako i treba u situaciji kad fašisti spoznaju da u vladi i Saboru uglavnom ne sjede ljudi, već niža vrsta živine – nojevi! Da svi vi koristite vlast na dobrobit naroda a ne vlastitu, onda ne bi SDP osuđivao
„… svaki govor mržnje i poziva(o) sve čimbenike da svaki govor mržnje osude onda kada se dogodi, a ne onda kad nam na to ukaže netko izvan granica Hrvatske…”
već bi poduzimao korake koji bi spriječio, kako taj govor tako i potrebu da – na sramotu države – bude na njega ukazivano „izvan granica Hrvatske“! Jasno da to vrijedi za sva vaša odnarođena saborska i stranačka „plemena“, a ne samo ono kojem ti pripadaš i koje trenutno učestvuje u navodnom vladanju državom.
Dragi moj Peđa, nema potrebe da ovo shvatiš lično, jer ti se obraćam isključivo kao nekome tko je svojom izjavom samo simbolično dijagnosticirao stanje ovog društva, a prvenstveno sviju vas po njegovim institucijama. Iskreno se nadam da će narod koji možda ima pliće ukopanu glavu u pijesak, shvatiti – kad je odatle konačno izvuče – s kim ima posla, te i tebi i tvojoj stranki, i HDZ-u, i svima koji ste zasrali ovu državu, natrljati glavu vašim govnima i postaviti vas tamo kuda spadate. Isprva, nadajmo se svi skupa, na demokratski, a bome ako ni to ne uspije može na još demokratskiji način. Ne dao (vam) Bog!
Autor/ica 👤Ladislav Babić
