Lekcije iz vode

Povezani članci

• Piše se Zorana, čita se Juda
• “Izazovi samoregulacije medija i online novinarstva”
• Predstavljen roman „Krici iz dubine“, Josipa Dujmovića
• ZVONIMIR NIKOLIĆ: JEDAN MILAN NIJE NAROD I NIKADA ME NEĆETE NATJERATI DA ZBOG JEDNOG MILANA MRZIM SVE OSTALE. I NEMOJTE NAS IZJEDNAČAVATI, MOLIM VAS
• I ovo je BiH
• U se, a ne u međunarodno kljuse!

Piše: Dino Prohić

Hrvatski specijalci ušli u Srbiju…. da pomognu oko evakuacije sa područja ugroženim poplavom. Dok poplave odnose kuće, dok se ljudski životi gube u vodenoj stihiji, ima i poneka politička lekcija koju je neizbježno naučiti.

Predsjednik RS je prvih dana poplave vodio svoju politiku, pa je u Beogradu davao izjave u svom stilu, kao ne priznaje BiH koja se kreira u Sarajevu i slično. A onda, kad je shvatio da je vrag odnio šalu, vratio se u RS, pa je počeo da se bavi onim što se od njega kao glavnog Baje i očekuje: da radi svoj posao. Istini za volju, usput umalo nije istukao novinarku BN televizije koja mu je postavila nezgodno pitanje, ali nije ni on od čelika – od svoje naravi niko ne može pobjeći.

Bakir Izetbegović je negdje morao ići helikopterom, pa onda helikopter nije imao goriva da se vrati i učestvuje u evakuaciji stanovništva. Ovo nije sto posto potvrđena informacija (moguće da je poturena od političkih takmaca), ali ako jeste, onda je to katastrofalno.

Patrijarh SPC  i njegov pandan u CG se takmiče u homofobiji, a istovremeno zaobravljaju na skandale sa vlastitim vladikama, od kojih je recimo Pahomije dokazani pedofil. Da ne pričamo o tome koliko je skandalozno bogatstvo crkvenih velikodostojnika. Izjave koje daju pokazuju potpuno odsustvo empatije sa žrtvama poplave. Oni jednostavno imaju samo potrebu da promovišu svoju politiku.

Da se nisu samo Vlasi dosjetili, pobrinuli su se i neki Bošnjaci, pa se socijalnim medijima počela širiti glupost o tome kako su poplave desile jer Bošnjaci ne idu u džamije, i ne klanjaju svih pet vakata. Naravno, i konzumacija alkohola, kao i slični harami se spominju u istom kontekstu. Šlag na tortu je da se Cerićeva kandidatura za člana predsjedništva objavljuje baš sada.

Nigdje se, istini za volju ne spominje je li se Čović zabrinuo za nivo Radobolje, ali vjerovatno jeste. On u svakom slučaju blista odsustvom iz medija, valjda zato što je u Hercegovini sve OK.

Lider SBB-a, Fahrudin Radončić koristi naslovni tekst u Dnevnom Avazu da bi pojasnio kako (valjda samo) članovi njegove stranke učestvuju u akcijama pomoći.

Onaj drugi vođa, Lagumdžija nije se dosjetio da preko ambasada BiH pošalje pozive za pomoć zemlji. To valjda nije posao diplomatije, šta li. Ambasade Srbije “u skoro vrijeme” najavljuju organizovanje prikupljanja sredstava (sedmica dana je prošla), a BiH ambasade nisu ni do toga došle.

Trgovci dižu cijene u nebo. Ovdje mogu samo citirati mog prijatelja iz Sarajeva koji reče: “Ne plaćajte im, otimajte im to što precjenjuju”.

Sve u svemu, jedna elita od koje se očito ništa ne može očekivati, i koja izaziva samo osjećaj gađenja.

A gdje je u tome svemu narod?

E, to je svijetla tačka. Kao vodom odnesene (bukvalno), nestale su granice između entiteta i naroda, jer je situacija takva kakva jeste. Dobrovoljci se organizuju i idu u najugroženije krajeve. Rafteri sa čamcima dolaze upomoć tamo gdje treba. Hercegovci (presumptivno Hrvati) su već prvih dana katastrofe ponudili smještaj ugroženima (presumptivno Bošnjacima i Srbima). Iz svih krajeva BiH ljudi idu u pomoć tamo gdje treba, a ne tamo gdje su “njihovi”.  Čak se i Dodik zahvalio, kako reče “Federalnom stanovništvu”, šta god to značilo. Suština je u tome da su Tuzlaci otišli da pomognu komšijama u Doboju. Istovremeno, Hrvatski specijalci pomažu i u BiH i u Srbiji, Makedonija i Crna Gora skupljaju pomoć u ogromnim količinama. Slovenija je takođe poslala svoju vojsku da pomogne. Sve to pomalo liči na ono što smo nekad mogli gledati u emisijama tipa “Dozvolite da se obratimo”, kada je JNA izlazila na ugrožena područija.

Dijaspora radi. Skuplja se novac, i šalje. Preko socijalnih medija pozivaju svoje nove sunarodnjake da pomognu BiH. Kamioni i kamioni sa robom već su poslani. Prve količine gotovine se šalju u BiH. Možda i najvažniji posao koji su odradili iz dijaspore je informisanje zemalja u kojima žive o ozbiljnosti stanja u BiH i Srbiji, bez razdvajanja, naravno.

I šta čovjek iz toga može naučiti:

1. Mali smo i premali da se sami izborimo, ovako usitnjeni. Moramo se oslanjati jedni na druge
2. Potrebna nam je država koja brine o svojim građanima, a ne ovo što danas imamo (nemam pravi naziv)
3. Mržnja među narodima? Ta, to je više onako, verbalno. Kada dođe do nevolje onda ljudi ljudima pomažu, na vjeru i naciju se ne gleda.
4. Pomenuta vjera i nacija su opterećenje te veliki i bespotrebni trošak od kog ama baš nikakve koristi nema.
5. Imamo ljudske potencijale da uspješno riješimo svaki problem, treba nam samo bolja koordinacija.

Kad vode spadnu, i podigne se mulj, kada počistimo leševe životinja, i život se polako ponovo organizuje, tad nam slijede izbori. Pokažite političarima šta mislite: nemojte glasati ni za koga.