Ljubo R. Weiss: Sto i pedeset pičkica na Trgu, kako god ga zvali…

Ljubo Ruben Weiss
Autor 18.2.2014. u 10:17

Ljubo R. Weiss: Sto i pedeset pičkica na Trgu, kako god ga zvali…

Na početku, isprika zbog naslova, posebno ženama, ali danas smo svi robovi ekscentrika. Sve se manje zna što je „normalno“, a što „nenormalno“, svaki ekstremizam, svaka ludorija medijima je zanimljiva, samo loša vijest je dobra vijest, nije više bitna konstrukcija, bitna je dekonstrukcija, svejedno u kom smjeru vodila. Retrogradno može biti tumačeno kao progresivno, progresivno kao retrogradno, EGOIZAM postaje vrlina, ALTRUIZAM je naiva…POVJERENJA i VIZIJA, nedostaje elementarnog povjerenja i ostvarivih vizija!

Piše Domagoj Margetić na svom FB profilu negdje  oko 15. 02. 2014.:

„E sad … danas popodne sam stavio ovaj status na svojoj fb stranici: “Građani Hrvatske zar ste tolike pičke da se nemate muda niti pobuniti? Sada ćete se pobuniti jer vas nazivam pičkama! Ali za ulicu nemate muda. Ajde jebite se kad ste stoka i ništa drugo!… Eto kakva ste vi govna.” … Mnoge je to uzrujalo i povrijedilo, naravno, pa me i neki bliski ljudi eto kritiziraju jer sam na ovaj način odlučio izraziti svoj protest protiv građanskog kukavičluka u Hrvatskoj. By the way – većinskog građanskog kukavičluka ..diplomatske finoće … “

Bujica misli.

KOJI JE NJIMA VRAG?

   Hej, hej, 150 pičkica izašlo je buniti se na Trg bana Jelačića, u Zagrebu, čak 150 (sto i pedeset!) pružilo je podršku buni na dahije u Bosni i Hercegovini. Koji je njima vrag? Bune se na nekadašnjem Trgu Republike, i ne znam zašto ali i u ovoj kritičnoj situaciji za Hrvatsku, želja mi je da se vrati taj stari naziv Trgaču.  Zagreb, beli grad ne bi postao bjeliji, tumačilo bi se to da bi postao crveniji.   Iluzija je da bi se povratkom imena TRG REPUBLIKE vratili i dani i noći kada smo sanjali neki bolji, demokratski, slobodni svijet. Danas 24 godine poslije prevrata, da, baš PREVRATA, jer PREVRAT  je bio u upotrebi i 1918., i 1941., i 1945, i 1991…počela je inventura, i što nalazi se oko nas?  U  Hrvatskoj, hvala na pitanju, nikada bolje: samo 383 000 nezaposlenih, samo oko milijun siromašnih ili na granici siromaštva, samo oko 45 % nezaposlenih, a mlađih od 30 godina, nema korupcije, nema mita, nema strančarenja, nema iživljavanja pseudoelite nema, njihove hipokrizije, njihove glembajevštine, sve je to jedan novi svijet, meni ipak – ružniji…Sve  je više krezubih na TV ekranima, većinom  su sugovornici TV novinarima nervozni, jecaju, a oni koji se smiju zapravo, rijetko se smiju od srca.

SMIJEH KAO PROVIDNA POZA

   Taj smijeh je obična poza jer eto, naša pseudoelita je načula da američki osmijeh i smijeh obara sve s nogu… i zato  je crni humor gledati naše politikante kako  se nabacuju uvredama jedan na drugog i pri tome se smiju, od uha do uha. Nitko ne voli preozbiljne osobe na TV ekranu, ali osmijeh  i smijeh tajkuna Vidoševića,  županice Merzel – Lovrić,  pa Čačića, pa… toliko je napadan i iritirajući da boli glava, ono malo preostalog šarma gubi se u tim namještenim smjehovima, usiljenim, neprirodnim, i osmijehu koji više prikriva nego otkriva. Čkalja, Mija Aleksić, građanin pokorni, Radivoje Lola Đukić, pa čak i Nela Eržišnik znali su nas nasmijati do suza, a danas zdravog humora ni za lijek!

   Elem,  ipak, svi ljeti uživaju u godišnjim odmorima, sav radni narod sada je na skijanju ili u Sočiju, industrija radi punom parom, sjajni su i INA, Varteks, Brodosplit, Jugoplastika, TAS, Prvomajska, Nada Dimić, Kamensko, Dalmacijavino, Borovo…Jel bila to zemlja koja je gradila atomsku elektranu Krško, branu i hidroelektranu Đerdap, avion Galeb, most  kopno – Krk…? Tko još spominje Slobodana Miloševića, kongrese SK, jogurt revoluciju, upade u monetarni sustav, namještene nogometne utakmice,  procvat sive ekonomije…?? Jugoslavenski model potonuo  je prije Jugoslavije, u sprezi i uz  pomoć štetočina bivšeg sustava, povratnika ostarjelih ustaša ili njihove djece, iz Kanade, Australije, Njemačke, Argentine… uz pomoć USA, Njemačke i Vatikana  koji  su saveznike pronašli u nacionalističkim liderima, samo zato da nestane komunizam i mrak, kojeg zapravo nikada od 1945. na ovom prostoru nije bilo u mjeri kako nas od 1991. uvjeravaju.

NALAZI INVENTURE?
Procjenjuje se da je “samo” oko 15 milijardi dolara izvučeno iz Hrvatske u zadnjih desetak godina, kažu, nema lažnih branitelja, nema lažnih ratnih vojnih invalida, nema sukoba interesa, svi imaju stanove, nove aute, nema političkih manipulacija, mediji su slobodni, najbolji i najumniji hrvatski sinovi su u Saboru i Vladi, nema onih koji nisu platili poreze, nema ksenofobije, pravna država radi kao urica, pravDA na sve strane, najnovija moda, kultura cvate, puna špica, guzičice se njišu, dilberi i baje vole snaše, snaše vole dilbere i baje, sveopća ljubav… I tih 150 pičkica sigurno mrze sve što je hrvatsko, to su huligani, udbaši, provokatori, plaćene Soroseve snage, jugonostalgičari, jugounitaristi, titoisti, djeca oficira, lezilebovići, ćiriličari, srbofili, cionisti, mlatimudani, tzv. intelektualci, rovatori, ljenčine, crveni, „feralovci“, ateisti, plaćenici stranih obavještajnih službi, plaćenici BiH,  lijevi ekstremisti, apatridi, zavedeni… Eto, čak 150 pičkica, mamu im njihovu antihrvatsku…čak 150 pičkica!?? (Dobro, ne treba isključiti da je  malom dijelu od njih samo do provokacija i tučnjave, ali…)

VEDRANA RUDAN I PRAVO NA LJUTNJU, BIJES…

    Rugao sam se Vedrani Rudan, zamjerao joj prostačenje, ali danas mi se čini da je psovka, prostačenje,  ludiranje… zadnja linija obrane, da zapravo živimo od pohvale ludostima, da se mediji takmiče tko će prije i više zabilježiti tih ludosti iliti ludorija. Ljut i bijesan čovjek ima pravo na psovku, ima pravo dvostruko biti ljut i bijesan, nego je sada.

   Praznovjerje cvate, religije cvatu, rituali cvatu (imamo već  legalno, sataniste!!), svaka varoš ima svog zaštitnika (sveca), a zapravo šerife, mi smo nezaštićeni, u vremenu formalne demokracije… Evo, vraćam vam pravo biranja između više stranaka, a vi mi vratite relativno dobar  i pun konto, kada se živjelo ipak od znanja i rada, kada se gradilo, a manje živjelo od laktašenja i neprirodnih osmijeha … Pri  kraju lagao bih vam ako bih ustvrdio da se ne bojim novog rata, diktatura ove ili one vrste. Vlast s previše autoriteta od ranije, danas je vlast bez malo ili s vrlo malo autoriteta, ili neutemeljenog autoriteta. Vlast koja ne počiva na volji građana i novostvorenim vrijednostima već na zaduživanju, zakonomaniji, birokraciji, na pendrecima ili vrhovima bajuneta kratkog je daha – takva vlast definitivno vodi u anarhiju, kaos, a iz kaosa se izlazi zna se kako – boljševički, male su šanse, diktatorski ala Hitler i Musolini, velike su šanse.

OVA SILNA NESLOGA…!

   Ova klasična mačekovština, ovo hrvatsko netalasanje, ova hrvatska šutnje, ovo kasno paljenje, ovo pometanje pod tepih zala i lopovluka, ova nesnosna nesloga, ovo laganje Bruxellesu i vlastitom narodu[K1] … ne slute na dobro. Ovih sto i pedeset pičkica na Trgu, kako god ga zvali,  nisu dobar znak, nisu,  baš nisu. Te pičkice, zapravo oni strahopetci ostali doma, su zaista znak kukavičluka, nojevsko guranje glave u pijesak, zavaravanje da uvijek nekak bu…I Sanaderu će se u nedogled suditi, političke stranke će se voditi iz zatvora, jedna i iz druge države…?

  Možda ovaj tekst ne bih nikada objavio da nisam 17. 02. 2014.vidio izvještaj o poplavama u Hrvatskoj, gdje se po ne znam tko zna koji puta ponavljaju poplave u istim mjestima, koja, opet, i opet  plivaju.  Gdje je taj silni novac koji ide Hrvatskim vodama, gradskim proračunima… da se ne mogu  izgraditi odvodni kanali i nasipi? I da nam ova bahata ekipa iz Banskih dvora nije opet gurnula prst u oko – kupovanjem luksuznih službenih automobila!

   Kako obično preokreti počinju s rušenjem spomenika ili vraćanjem imena ulicama i trgovima, zato, vratite nam – Trg Republike u Zagrebu!

   Ban Jelačić?

   Sorry, ali Trg Republike, res publica, javna stvar, bolje zvuči!

   Kao što bolje zvuči, iako poznato, izboriti se za više sloboda, više rada, više znanja i više pravde!

  Da ne ostanemo zauvijek – uplašene pičkice!?

(18.02.2014.)

Ljubo Ruben Weiss
Autor 18.2.2014. u 10:17