Lokalni izbori

Igor Serdar
Autor/ica 21.2.2017. u 15:46

Izdvajamo

  • Braniteljska populacija broji više od pola milijuna ljudi, a slikaju se nekakvi polu-idioti koji si umišljaju zamišljaj da su oni „hrvatska“, a svi drugi su što? Valjda onda mi ostali nismo „hrvatska“? Točno. Tačno. To su ljudi bez stida i srama potaknuti retorikom saborskog genija glasnog vica.

Povezani članci

Lokalni izbori

Mi nismo „hrvatska“ koju predstavljaju ti profesionalci. I profesionalka plavuša. Uz Jurčevića koji je bezbrižno studirao dvadeset godina i klanjao se genijalnosti ondašnje države pa okrenuo ploču 1989. I presvukao se u isti takav ekstrem samo drugog predznaka. Znam lika od 1978. Pa meni ne može muljat niti povijesno značajno lupetat iako je diplomirao, magistrirao i doktorirao kao ekspres lonac – u najkraćem mogućem vremenu….

Predlažem građanima RH zaključak da Plenković sa ovim likom iz Argentine ode u Brisel i da tamo „glume“ samo njih dvojica jer u tom našem filmu ima love samo za dva, tri glumca. Nek ide i Marić jer zna s novcima.

Zašto da nam glume njih devetnaest?

Predsjednik Vlade – Andrej Plenković je neophodan, zna pričati, zna svašta pa je onda to o kej.

Davor Ivo Stier je naučio da Hrvatskoj nedostaje ona jedna nota kontinuiteta od drugog svjetskog rata i da nam nedostaje povezanosti s duhovnošću katoličanstva i poniznosti prema vjeri pa i on treba biti u Briselu.
Zdravko Marić je pametan dečko i racionalan pa ćemo znati na što ova dvojica troše naše novce.
——————————————————————————————————————————–
I to bi bilo to. Nije nam potreban nitko više od ljudi koji donose odluke. Njih troje je sasvim dosta, a i neće biti neke velike svađe. Sve ostalo su lokalni izbori….
Ovi ostali ministri – neka mi ne zamjere – ne mogu odlučivati o važnim stvarima.
Oni su poslovođe. Kao neki upravitelji različitih sektora….
Od ministra Vlahe Orepića preko Ministarstva obrane – Damira Krstičevića i dalje:
Ministarstvo pravosuđa – Ante Šprlje Ministarstvo uprave – Ivan Kovačić
Ministarstvo graditeljstva i prostornoga uređenja – Lovro Kuščević Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava – Tomislav Ćorić Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku – Nada Murganić Ministarstvo kulture – Nina Obuljen Koržinek Ministarstvo turizma – Gari Cappelli Ministarstvo poljoprivrede – Tomislav Tolušić
Ministarstvo znanosti i obrazovanja – Pavo Barišić Ministarstvo zaštite okoliša i energetike – Slaven Dobrović Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture – Oleg Butković
Ministarstvo gospodarstva, maloga i srednjega poduzetništva i obrta – Martina Dalić
Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije – Gabrijela Žalac
Ministarstvo hrvatskih branitelja – Tomo Medved Ministarstvo zdravstva – Milan Kujundžić
I ne znam kako da to nazovem s državnom imovinom pa ću ga zvati Ministar bez portfelja -Goran Marić.

Svima im je zajedničko da pokušavaju lokalno djelovati u svojim sektorima ne bi li ih uspjeli organizirati na nekakav suvisli način u kojem se ne bi moglo pljačkati proračun.
Svi su se oni uprli da se spriječe krađe koje se ponavljaju od prvog dana. Radi se samo na obrani od lopova u odijelima….

Mislite li vi da svi ovi taksativno nabrojani nešto izvan navedenog odlučuju?

Da odlučuju nešto bez ove trojice koji bi zapravo trebali biti u našem glavnom gradu Europske Unije?

Ako mislite da ovi nabrojani o bilo čemu važnome odlučuju zapitajte se kakve su ovlasti odlučivanja onih troje glavnih? Ako ovi glavni nisu u poziciji kako li je tek ovima malim ministrićima?

Mi smo sljedbenici i štovaoci, ali i potpisnici europske politike i naši stavovi moraju biti istovjetni politikama Europske Unije.

Zato se Plenković slika s onom rečenicom u Ukrajini, a Kolinda Predsjednik se slika gdje stigne i „romansira“ odnose oćeš s Amerima – oćeš s Rusima…., Bože, može joj bit…

Ono što je žalosno jest činjenica da pred nama politika nikako da evoluira i prihvati nove okolnosti. Nove okolnosti su da smo globalno nula, a lokalno smo komplet ovisni o EU.

Kao što naša djeca pod Barišićem uče o flopy disku koji je izvan upotrebe, kao što je znanstvenik i Hasanbeg…., ali i Đikić pa je to u Hrvatskoj isto, a u svijetu različito…
– tako je i hrvatski film nešto što treba razmontirati…, tako je i Jokić sa svojom reformom glupan obični, ali je slave željna i medijske pažnje vrijedna bivša novinarka Markić Željka i, recimo opskurni neshvaćeni genije i nesuđeni predsjednik bilo čega Jurčević Josip vrlo važna činjenica! Lokalne novine to tvrde.

Naravno, samo u Hrvatskoj. Lokalno u Hrvatskoj. Dnevna štampa je zapravo lokalna.
U matičnoj državi, Europskoj Uniji – čiji smo mi član – osim Plenkovića, Stiera i Marića – nitko od ovih naših političara – ne postoji.

Stručnjaci su složni da je najbolje razdoblje hrvatske vlade bilo onda kad nije radila.
Možda bi bilo najpametnije da ukinemo sva ministarstva osim onih neophodnih i gospodarski važnih. Što će nam ministarstvo znanosti? Ministarstvo kulture? Branitelja? Rada? Zdravstva? Zaštite okoliša? Obrane? Poljoprivrede? Mladih i socijalnih? Uprave? Mora i prometa?

Znanost to sam ja – ma što vi mislili o tome – kaže taj lik Barišnik ili ić. Đikić mu je nevažan….

Kultura je dopuštena, ali uz neke „korektivne faktore“ – kaže lik Hasan koji „predstavlja“ kulturnog znanstvenika, doktoriranog, s jedanaest članaka u vlastitoj nakladi i dvije knjige koje nitko nije pročitao. Koji film taj vrti u glavi? Sigurno neki koji HAVC nije financirao. Neki bivši iz NDH?

Braniteljska populacija broji više od pola milijuna ljudi, a slikaju se nekakvi polu-idioti koji si umišljaju zamišljaj da su oni „hrvatska“, a svi drugi su što? Valjda onda mi ostali nismo „hrvatska“? Točno. Tačno. To su ljudi bez stida i srama potaknuti retorikom saborskog genija glasnog vica.

Mi nismo „hrvatska“ koju predstavljaju ti profesionalci. I profesionalka plavuša. Uz Jurčevića koji je bezbrižno studirao dvadeset godina i klanjao se genijalnosti ondašnje države pa okrenuo ploču 1989. I presvukao se u isti takav ekstrem samo drugog predznaka. Znam lika od 1978. Pa meni ne može muljat niti povijesno značajno lupetat iako je diplomirao, magistrirao i doktorirao kao ekspres lonac – u najkraćem mogućem vremenu….

Zato stvarno predlažem građanima RH zaključak da Plenković sa ovim likom iz Argentine ode u Brisel i da tamo „glume“ samo njih dvojica jer u tom našem filmu – fakat – ima love samo za tri glumca.

Zašto da nam veliku politiku glume njih devetnaest? To su stvarno naše male lokalne stvari………… A vodvilj s Pantovčaka neću komentirati, osim da se noćna šminka nosi i na vojnoj vježbi plus trepavice plus rasvjeta u šumi? Pogledajte reportažu sa snimanja iz šume. Baš se jedna sad vrti…

U Srbiji se za vlast bore nekoliko četnika i Slobin klon – ali oni nisu potpisali potčinjenost Briselu pa će se moći igrati igre prijestolja. Da, ispričavam se, sad više nisu četnici. Sad su demokratski usmjereni…

Kod nas u Hrvatskoj nema igre prijestolja jer igre prijestolja igraju neki drugi likovi u Briselu, a ne u Zagrebu gdje su lokalni izbori uskoro…, a mi se slažemo.

Jedino, – malo mi se gadi kad se glumata narodu da smo mi i naša vlada nešto odlučili.
Čak i za most na Pelješcu tražimo dozvolu.
O LNG terminalu smo mi odlučili?
O cestama smo mi odlučili?
O aerodromu?
O potpori poljoprivredi?

– Molim vas, neka mi netko otkrije tajnu o čemu mi to odlučujemo?

Mi jedva da nešto odlučujemo na lokalnim izborima, a i to nam pakiraju da je to politika.
Koja je to politika kad vodiš jedan grad? Fontana, žičara i vodoskok? Gdje je tu lijevo, desno?
To nema veze s ljevicom i desnicom.

Gradonačelnik je sličniji upravitelju zgrade nego bilo kojoj razini politike. Domar. Domaćica.

I dobro da je tako jer – znate li vi kako izgleda zgrada nakon petnaest godina, a domar da ne valja?

Igor Serdar
Autor/ica 21.2.2017. u 15:46