Lucić: Kako su propali takozvani socijalizam i takozvani kapitalizam

Povezani članci

• Tjednik Novosti: Tzv. braniteljske udruge šire laži o Novostima i njihovim autorima
• Kako je nacionalizam progutao socijalnu državu
• Umro je simbol ratnohuškačkog novinarstva Smiljko Šagolj
• Dezorjentirani očajnik posljednjim atomima snage bori se za fotelju
• Foto galerija: Stjepan Mesić u Mostaru
• Gradimir Gojer – Otvoreno pismo predsjedniku Republike Hrvatske prof.dr.Ivi Josipoviću

Naplata tunelarine kroz »Svetog Iliju« je udar na srce Hrvatske.

– Šta si razvukao taj osmijeh oko glave, trafikant?

– Evo čitam vijest na koju čekam otkad su me počeli gađat vijestima.

– Koja li je to sretna vijest?

– Vijest da je nešto u ovoj zemlji otvoreno bez svečanog presijecanja vrpce i bez postrojavanja visokih državnih, općinskih, vojnih i njima sličnih dužnosnika.

– A šta je to otvoreno bez pompe i svite? Konzerva paštete ili limenka piva kod tebe u trafici?

– Samo se ti zajebavaj… Otvoren je prometni objekt od izuzetne važnosti, a na otvaranju nikoga od inače nezaobilaznih guzonja. Nećeš vjerovat, ali nije bilo čak ni svećenika, da ga u skladu s novijim bigoterijsko-bižuterijskim ceremonijalnim običajima u zemlji Hrvatskoj poškropi svetom vodicom i blagoslovi.

– Koji li je vrag onda pušten u promet? Putnički gat na rijeci aherontskoj?

– Samo ti zazivaj grob i pakao… Ničim mi nećeš ovaj gušt pokvarit! Vjeruješ li ti da sam se ja radovao kô budala kad sam skužio da onaj takozvani socijalizam ide u prdec, jer sam se ponadao da me televizija i novine više neće zasipat onim ispraznim vijestima o tome kako je drug Taj i Taj svečano otvorio ovo ili ono, da više neću gledat zloupotrebu djece odjevene u pionirsku odoru ili narodnu nošnju dok drže one svečane jastučiće sa svečanim škarama koje onda uzima drug Taj i Taj, pa jedva susprežući podrigivanje nakon obilne zakuske presijeca svečanu vrpcu i komadić iste dodaje svome ađutantu za uspomenu i dugo sjećanje, e da bi ovaj tu spomen-trakicu strpao u džep gdje bi ostala trajno zaboravljena ako je slučajno ne bi otkrila njegova drugarica dok mu izvrće džepove prije slanja jakete na kemijsko čišćenje…

– Jebote, trafikant, koliko možeš govorit! Daj, diši malo…

– Ali uzalud mi puste nade, jer je odmah nakon propasti takozvanog socijalizma počela istovjetna propast takozvanog kapitalizma…

– Ma otkud ti ta budalasta ideja da je kapitalizam počeo propadat i prije nego što je zaživio?

– Vidio na televiziji i u novinama. Opet je sve bilo puno jednako ispraznih vijesti o gospodinu Tom i Tom koji je svečano otvorio ovo ili ono, s tim da je to »ovo« i to »ono« bilo još bizarnije nego u socijalizmu i Jugoslaviji. Pa sjećaš se valjda šta su sve, s Božjim i državnim blagoslovom, svečano otvarali i HDZ-ovci i SDP-ovci: od liftova do zahoda?!

– Sjećam se svega osim povoda za ovaj tvoj napad glagoljivosti.

– Čovječe, pa ne mogu vjerovat da ne znaš kako je tunel »Sveti Ilija« kroz Biokovo pušten u promet bez ikakve svečanosti, bez presijecanja vrpce, bez govorancija, bez maltretiranja djece…

– I bez prosvjeda, trafikant, i bez prosvjeda koji bi se sigurno dogodio da otvaranje tunela nije organizirano krišom, jer se demokratska vlast preplašila narodnoga gnjeva. Ali prosvjedni skup je svejedno održan, istinabog, ne za vrijeme nesvečanog otvaranja, nego dan poslije. Bilo je visokih uzvanika iz županije i nekoliko općina, a dozvan je i svećenik da blagoslovi tu – kako kažu – pokoru od tunela.

– Zašto sad pokoru?

– A i ti pitaš kao da govorimo o tunelu na Marsu, a ne o krozbiokovskoj pokori čiji se završetak čekao godinama, e da bi nakon što je tunel zvani žudnja napokon pušten u promet očekivanu radost pučanstva zbog 40 minuta kraće vožnje odmijenio gnjev zbog toga što državna vlast nije uslišala zahtjeve lokalnih vlasti da se za vožnju kroz »Svetog Iliju« ne naplaćuje tunelarina.

– Ali zar im nije dovoljno što je ta tunelarina je najjeftinija u Hrvatskoj?! Koliko znam, za kilometar vožnje kroz Biokovo platiš skoro tri puta manje nego za kilometar kroz Učku.

– Ne može se to uspoređivat.

– Po cijeni vidim da ne može.

– Nisu razlike novčane nego organske. Naplata tunelarine kroz »Svetog Iliju« je udar na srce Hrvatske.

– Hoćeš reći: infarkt?

– Dijagnozu je postavio gradonačelnik Imotskog Ante Đuzel na prosvjednom skupu: »Otvoren je tunel za kojega smo uvijek govorili da ćemo u njemu vidjeti svjetlo, a vidjeli ste da svjetla nema, da ćemo i taj mrak plaćati. Naša traženja, argumentirana, da se ne naplaćuje tunelarina, nisu htjeli uvažiti. Jasno je da se tunel mora održavati, ali održavaju se i drugi tuneli širom Hrvatske, pa se opet ne naplaćuje tunelarina. Ali ovdje, gdje je srce Hrvatske, što smo i pokazali u Domovinskom ratu, mi smo za njih građani drugog reda.«

– A gdje se to, tako ti Presvetoga Srca Isusova, ne naplaćuje tunelarina? U gušterači Hrvatske?

– U Norveškoj.

– Molim?

– Dobro si čuo: u Norveškoj. U novinama piše da se »prosvjedu pridružio i Norvežanin Kjetill Bjarne iz grada Bergena, zajedno sa svojim prijateljem Matom iz Omiša« i da je »Norvežanin okupljenima govorio da se u Norveškoj za ovakve objekte ne naplaćuje tunelarina«.

– A zašto ih taj Norvežanin nije sve skupa poveo u Hell?

– U Hell? Kog će đavla u Hellu? Pjevat »Highway to Hell«?

– Nije to Hell na koji ti misliš, nego selo u Norveškoj po kojemu je nazvan Hell tunel, nešto kraći od ovog biokovskog, ali zato sa skupljom tunelarinom, pa da vide kako se tamo ništa ne naplaćuje.

– Varaš se, trafikant, ako misliš da će svi vrazi iz tog norveškog Hella odgovorit naše ljude od nauma da »Svetoga Iliju« svečano zatvore, kad ga već nisu svečano otvorili!

Novi list