ENG
Lucić: Zar tako o svojoj državi, sretni dobitniče?!
Autor/ica 👤Predrag Lucić
Povezani članci
O bezvrijednosti poštenja i svevrijednosti hrvatstva…
– Pa je li ovo red, trafikant, da novine upravo na Dan državnosti objave vijest kako država pokreće sudski progon 7700 sudionika pretvorbe i privatizacije?!
– A zašto misliš da nije u redu da oni koji su se protuzakonito nakesali u pretvorbi i privatizaciji najzad polože račune?
– U redu je što će oni položit račune, ali zašto to nije moglo bit objavljeno na neki manje svečan dan, da se lopovluk ne dovodi u vezu s državnošću, da današnji nacionalni praznik odsvetkujemo kako Bog zapovijeda, da se s ponosom prisjetimo nastanka mlade hrvatske države i epohalnih uspjeha u njezinim formativnim godinama?!
– A tko nam brani da baš tako proslavimo Dan državnosti?
– Pa ne možemo to ovako ad hoc…
– Tko kaže da ne možemo? Ja ću te s ponosom podsjetit na svijetle primjere gospodarskog domoljublja – dakle, na gradivo koje ti je više nego dobro poznato – a ti ćeš odgovarat na nagradna pitanja.
– A kakve nagrade nudiš?
– Čut ćeš na kraju, nakon što s lakoćom odgovoriš na sve što te budem pitao. Evo, hoćeš za početak jedno probno pitanjce… Pravosudnim organima Republike Hrvatske je poznato da je gospodin XY – citiram – »tijekom rata bio na čelu velikog gospodarskog sustava s više tisuća zaposlenika koji je izdašnim novčanim prilozima potpomagao stvaranje nove države« i da je »taj sustav provodio socijalnu politiku i zapošljavanje na područjima gdje zbog ratnih razaranja nisu ostvarivani probici takve gospodarske aktivnosti«, kao što je poznato i da je »rat, osim oružjem, dobiven i takvim ekonomskim aktivnostima te socijalnom potporom ugroženom stanovništvu, pa je stoga neumjesno svrstavati gospodina XY među ratne profitere«. Ove je činjenice hrvatskom pravosuđu podastro odvjetnik uglednoga gospodarstvenika XY, koji se zove…
– Je li pitaš kako se zove odvjetnik ili klijent?
– Pitam: kako se zove gospodin XY?
– Ništa lakše: Miroslav Kutle.
– Odgovor na probno pitanje je točan, pa možemo preći na službeni dio našeg svečarskog mini-kviza. Prvo pitanje glasi: koji je ugledni državni dužnosnik u nastupu nadahnuća uspio u svega dvije rečenice sažeti čitavu poetiku hrvatske pretvorbe i privatizacije, te makar i nehotice otkriti pučanstvu da će hrvatsko gospodarsko čudo završiti tamo odakle je i krenulo? Te dvije rečenice glase: »Promjena vlasničkih odnosa, promjena cijelog jednog sustava i sve derivacije koje iz toga proističu, znači, cijela jedna nova struktura društva, ne može se obaviti ni bezbolno, ni čisto. To je porod, ruke moraju biti i krvave i nečiste.« Njihov autor je…
– Vladimir Šeks.
– Bravo, majstore! Idemo dalje: koji je ministar privatizacije i upravljanja imovinom u Vladi RH maestralno objasnio humane i socijalne aspekte isključivanja većeg broja hrvatskih građana iz procesa pretvorbe i privatizacije, kazavši: »Najviše nas napadaju oni koji su 1990. i 1991. godine predlagali da se svim građanima Hrvatske besplatno podijele društvena poduzeća. I sada možemo simulirati kakva bi u tom slučaju bila situacija. Ljudi bi, ne znajući što su dionice i tržište kapitala, u kratkom roku sve rasprodali, pa bi vlasništvo imao isti ili možda i širi krug ljudi. Ljudi koji i danas imaju udjele u poduzećima vjerojatno bi za isti novac imali možda pet-šest puta više.«?
– Onaj brkati, kako se zvao… Milan Kovač.
– Svaka čast i tebi i Milanu Kovaču! Sljedeće pitanje glasi: koji je proslavljeni hrvatski general, a potom i haški uznik, u Hrvatskom saboru kazao kako »u Hrvatskoj ne postoje ratni profiteri, jer rat nikad nije bio službeno proglašen«? Ovaj put imamo i tri ponuđena odgovora: a) Ante Gotovina; b) Milan Markač i c) Ivan Čermak.
– Znam, trafikant, zašto si ponudio tri odgovora. Mislio si u svojoj poganoj glavi da ću automatski povezat ratno profiterstvo s najbogatijim od njih trojice, ali ja se ne dam upecat na tvoj mamac! Točan odgovor nije ni a) ni c) nego b) Milan Markač.
– Ma znao sam ja da se ti nećeš upecat: nisi tuna, a nisi ni DINA… Hajmo dalje: koji je hrvatski general i poduzetnik početkom 21. stoljeća sumirao u kolikom blagostanju uživamo, kazavši kako »ni najsiromašniji Hrvat ne živi lošije od engleskih kraljeva iz 13. i 14. stoljeća«? Opet ti se nude tri moguća odgovora: a) Vladimir Zagorec; b) Slobodan Praljak i c) Ante Zorislav Roso.
– U, jebemti, gdje me nađe… Fakat bi mogao bit svaki od njih… Ako je prethodni točan odgovor bio pod b), ti sigurno misliš da ću ja sada igrat ili na a) ili na c), ali nisam ja tako naivan kao što ti misliš… Idem opet na b), pa kud puklo da puklo!
– Odgovor se priznaje, iako mi je jasno da nemaš pojma je li pod b) Praljak, Roso ili Zagorec. Ali nećemo sitničarit oko toga, pa evo za kraj i petog pitanja: koji je ugledni matematičar i član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti iskazao svoj znanstveni i etički stav o bezvrijednosti poštenja i svevrijednosti hrvatstva, izjavivši: »Osobno mene nikada nisu pogađale priče o tajkunima, pljačkama i sl. Kad smo krenuli u borbu za neovisnost znao sam reći: Želim da mi srpske lopove zamijene hrvatski lopovi.«? Ponuđeni odgovori su: a) Josip Pečarić; b) Josip Pečarić i c) Josip Pečarić.
– Ti to mene, trafikant, u zdrav mozak? Misliš da sam toliko naivan pa da ne kužim da točan odgovor nije nijedan od ponuđenih?
– A imaš li ti točniji od ova tri?
– Imam: d) Josip Pečarić.
– Kako si pogodio?
– Nije to pogađanje, to je znanje. A sad da čujem šta sam dobio za nagradu?
– Zasluženo si nagrađen Hrvatskom kakva odgovara tvojim točnim odgovorima. Čestitam od sveg srca!
– Lopužo trafikantska, pa kako te nije sram?! To je, to je, to je… To je najobičnija podla i pokvarena prevara, to je bezočna pljačka i neviđena svinjarija, to je…
– Zar tako o svojoj državi, sretni dobitniče?!
Autor/ica 👤Predrag Lucić
