Lucićev sramotni obračun s biračima

Povezani članci

• Domagoj Margetić na sudu pobijedio Hypo
• HERCEG-BOSNA U HAAGU (12): Prozor u strahote
• Slobodan Dukić: Gluvi barut
• „Državnički“ prvi dani predsjedničkog mandata Dragana Čovića
• Dežulović: Jeste li još uvijek sigurni da je Hrvatska primljena u Europsku uniju?
• Protiv religija – za čovjeka

Jučer je na ovome mjestu izvjesni Lucić, lokalni trafikant i kolekcionar tričarija iz starih novina, podsjetio općinstvo na običaj hrvatskih izbornih luzera da krivnju za neočekivano skromne rezultate svale na birače koji su – sram i stid ih bilo – iznevjerili njihovo povjerenje. I zapitao se taj Lucić koji li će od kandidata za novi saziv Hrvatskog sabora sada udariti po nevjernome tijelu biračkome.Rječit odgovor na upit toga Lucića uputio je neki također Lucić, po imenu Franjo, a po formacijskome rasporedu trećeplasirani na listi Domoljubne koalicije u V. izbornoj jedinici.

»Što mi to radimo? Razočaran sam rasipanjem glasova građana Požeško-slavonske županije. Ako ljudi misle da će im branu u Požegi izgraditi Most, ako misle da će im Most izgraditi brzu cestu, a mi radimo na tome, ako misle da će im riješiti sve probleme s poplavama da 500 naselja opet ne bude poplavljeno, u redu. Neka im Most to radi! Nemojte me onda pitati gdje je brza cesta, brana, prijevozi, izlazak na brzu cestu! Izvolite, javite se onima kojima ste dali povjerenje, a nikad vam ništa neće napraviti!« – očitao je Franjo Lucić, predsjednik HDZ-a Požeško-slavonske županije, bukvicu pomahnitalim biračima.

»Pitam sad građane: Ma gdje im je pamet!?!? Imam pravo to pitati jer Živim zidovima daju povjerenje i Mostovima koji su izgubili od HDZ-a u Metkoviću i Omišu. Davali su glasove ljudima koji nisu iz naše županije! Sram ih može biti! Nisu podržali svoje ljude i svoga generala Hrvatske vojske! E, neće takvi proći s ovakvom politikom u Hrvatskoj demokratskoj zajednici! Ja im to sad poručujem!« – uzgovorio se srditi predsjednik Franjo ili, ako baš inzistirate, predsjednik Lucić. I sve se bojim da još i sada, dok ovo čitate, govori s nesmanjenim gnjevom, ukoliko u međuvremenu nije uganuo jezik.

Franjo Lucić je, pretpostavljam, ozbiljan čovjek – više po tome što je Franjo negoli po tome što je Lucić – pa sve nekako mislim da zna što radi i kada se otresa na svoje birače i kada pljuje po tom njihovome Mostu, čije su kandidate u Metkoviću i Omišu, kako s neskrivenom nasladom naglašava, satrali HDZ-ovci. Jer ne bi Franjo dogurao do mjesta predsjednika županijskoga HDZ-a kada ne bi poznavao i svoje biračko tijelo i njegovu biračku psihu, i kada ne bi znao da se na zabludjele birače treba pošteno izvikati, kako bi ih se vratilo sa stranputice i privelo njihovoj izvornoj glasačkoj svrsi. Niti bi predsjednik Franjo nanizao tolike političke uspjehe – ako niste znali, upravo je izborio treći zastupnički mandat zaredom!!! – kada ne bi znao da je politika takav posao u kojemu te potencijalni partneri više cijene i bolje slušaju što ih više potcjenjuješ i što ih gore olajavaš.

Stoga bi bilo presmiono tvrditi da Franjo Lucić svojom omalovažavajućom retorikom želi onemogućiti sklapanje postizbornog saveza Domoljubne koalicije s Mostom, neophodnog da bi Tomislav Karamarko dobio mandat za formiranje nove Vlade. Prije će biti da se prefrigani Lucić prema tim nezvanim partnerima nastoji ponašati kao pravi HDZ-ovac: onako kako se u predizbornoj kampanji s »Mostom i mostićima« sprdao Tomislav Karamarko, koji im ni u izbornoj noći ne bi čestitao na osvojenih 19 mandata da mu to za govornicom nije došapnuo šef HSS-a Branko Hrg. Ili onako kako se prema njima odnosi međunarodni tajnik HDZ-a Miro Kovač, koji im poručuje da je to što je jedan od njihovih lidera Drago Prgomet ne tako davno izletio iz najveće hrvatske stranke – »pa mi poznajemo njega, a on poznaje nas« – čak i prednost u ovoj situaciji.

Prednost, naravno, zna se za koga. Za stranku koja bučnim najavama kako će o savezništvu pregovarati i s drugim strankama pokušava ostaviti dojam da joj taj Most nije bitan ni približno onoliko koliko govore izborni rezultati. Za stranku koja bi htjela da joj taj Most posluži kao brvno s kojega će »Hrvatsku koja raste« gurnuti u ambis. Za stranku koja – kako tvrdi njezin županijski predsjednik Lucić – u svojemu gospodarskom programu ima »šest puta bolje predviđene bolne rezove nego Božo Petrov«, ali čiji kandidati o tim rezovima »nisu smjeli govoriti prije izbora jer bi uplašili ljude pa oni ne bi glasali za HDZ«.

A kad smo već kod bolnih rezova, vidjeli smo kako ih je na slavljeničkoj torti demonstrirao Tomislav Karamarko. Rezanje je trajalo i trajalo, a tortu je – ima biti – boljelo i boljelo. Tim više što je Karamarkovo baratanje nožem više sličilo na piljenje tupom stranom negoli na precizne i oštre rezove. Ali dopustimo da je predsjedniku HDZ-a drhtala ruka u iščekivanju da ga se s Pantovčaka proglasi izbornim pobjednikom, pa makar i relativnim.

Ispostavilo se, međutim, da ništa nije relativnije od relativne pobjede. I to nakon što su »relativnom pobjedniku« požurili čestitati srpski premijer Aleksandar Vučić zvani Sale Šeraton i hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. Čestitke su, kao što znate, ispale preuranjene, jer su se tokom cijele izborne noći, sve do jutra, zbivale dramatične i brojne glasovne promjene.A najvažnija glasovna promjena dogodila se kod »relativnog pobjednika«, i to tako što se glas »r« ispred »e« na koncu pretvorio u onaj, da ne kažem koji,  nimalo očekivani zubnousneni suglasnik.