Majka Hava
Povezani članci
- Kultura sjećanja vs. kulture zabrinutosti
- Protiv tegeltizacije BiH se može samo jedinstvenim frontom građanskog otpora
- Ko ne voli Nemanju, ide na službeni put sa ocem
- SARAJEVO ĆE BITI: Jedan od boljih dana ikada
- INFORADAR OTKRIVA: Velika pljačka šuma u regiji Banja Luke, kriminalne grupe zarađuju bogatstva (SNIMCI IZ ZRAKA)
- Dragan Markovina: IZMEĐU CRVENOG I CRNOG
Piše: Radomir Lazić
Trebalo je onaj dan, kad su iskopane kosti Havinih sinova, proglasiti danom žalosti u cijeloj zemlji. Radi Majke Have i svih drugih Majki.
Trebalo je a nije.
Trebalo je proglasiti dan žalosti bar u jednom njenom dijelu.
Trebalo je a nije.
Trebalo je umjesto u Brisel ili neki dobar hotel, otići pred tu jamu, zakleti se Bogu i svim Majkama ove nesretne zemlje da se nikad i nikome to neće više desiti.
Trebalo je a nije.
Znate li, zlotvori, dok ponovo lajete k’o bijesni kerovi i čim otvorite usta svojim bjesnilom trujete sve oko sebe, šta znači izgubiti šest sinova. Trebalo vas je davno smjestiti u neki azil.
Trebalo je a nije.
Od čeg bježali od tog ne pobjegli, naopačke noge okrenuli. Sa psima se oko kosti klali, iz pasjeg korita lokali. Do pasa vas živina kljucala, a od pasa guba razjedala. Užetom vas konjskim opasali, a prosjačkim štapom poštapali.
Bog veliki i velika sila, naredio te se ispunilo.