Makedonija opet nemirna: Velike igre u pozadini makedonsko-albanskih sukoba

Povezani članci

• ZAŠTO TEK SADA: Konačno smijenjen najdugovječniji direktor s najviše afera u ovom dijelu svijeta!
• Priča iz nekih davnih vremena
• Schmidt i mi – ponuda novog poraza
• VJERSKI FANATIZAM ILI EKONOMSKI INTERES: Sve pogubniji uticaj duhovnih influensera u online prostoru
• Otvoren konkurs za najbolju neobjavljenu pjesmu, priču i aforizam “Divided Past – Joint Future”
• Siledžijstvo poraženih

Ovih je dana na YouTubeu, izašel video kaj se njime promovira Zagreb uz pjesmu makedonsku “Jovano, Jovanke”. Upozorila me na to jedna profesorica s Muzičke akademije.

Morti je to šala, no ono kaj ni šala, Makedonija je u poslednje vreme postavljena u fokus mog interesa iz mnogo ružnijeg razloga. Obiteljski sam i krvno povezan s Makedonijom, a život me poslednja dva leta često vodil u Makedoniju. Upravo sam zato sa zebnjom promatral kaj se tam događalo. 

Poslovično, hrvatski mediji, pa i oni u regiji tek rijetko izvijeste o nečemu pozitivnome. Neki dan listajući portale ugledal sam linkove s imenom Makedonije. Ne, nisu to bili uspjesi RK Metalurga, makedonske košarke ili tekstovi o pobjedi Makedonije na Međunarodnom sudu pravde, bila su to izvješća o međuetničkim sukobima.

Izvještavaju kak poslednjih nekoliko tjedana dolazi do obračuna etničkih maloljetničkih bandi na ulicama Skopja i drugih gradova. U obračunima sudjeluju mahom grupe maloljetnika, Albanaca i Makedonaca, kaj nije prvi put slučaj. Podsjetimo, prije oružanog sukoba s pobunjenicima Ali Ahmetija 2001. nekoliko su godina tinjali međuetnički sukobi na teritoriju ove države. Naime, 1996. i 1997. leto Makedonija je svedočila nikada razjašnjenim međuetničkim trovanjima, a 2005. leto dogodila se kontroverzna pogibija predsjednika Borisa Trajkovskog, koju neki dovode u vezu s nastojanjima za destabilizaciom Makedonije. U cilju destabilizacije, kaže Nino Ružin, ugledni maledonski demograf, naprasno je prekinut i popis stanovništva u toj zemlji, a ne bi li se sakril stvarni broj stanovnika albanske nacionalnosti kaj je, po njemu, manji neg broj kojim se barata.

Novinarka Mirka Velinovska za televizijsku postaju Sitel poveda kak sukobe izazivaju strane agenture kaj im je u cilju destabilizirati područje Makedonije i kak je žele dovesti na dnevni red Vijeća sigurnosti UN-a. Počelo je tijekom leta i jeseni kad su se obračunavali huligani, a sad u čarkama sudjeluju djeca, ali krajnja su ciljna skupina roditelji kaj su, prirodno, vrlo emotivni kad su u pitanju djeca.  Cilj je, kaže Velinovska, prikazati kak se vlada ne može nositi s međuetničkim problemom, a kak bi međunarodna zajednica reagirala i dopeljala vojsku na crtu razgraničenja. 

Naomi Klein u svojoj knjizi “Doktrina šoka” opisuje metode kak bjelosvjetski korporativni gulamferi izazivaju krize ne bi li vojska intervenirala, a nakon vojske došle i raznorazne korporacije. Baš poput korporativnog fašističkog režima Benita Mussolinija kojeg su na zapadu Makedonije utjelovili balistički kvislinzi Kraljevine Velike Albanije. 

Važno je naglasiti, neki dan kaže premijer Nikola Gruevski za televizijsku postaju Naša TV, kak vlada stoji kod stava kak ne bu dopustila nikom kak bi uništil ono kaj su gradili, a to je suživot. Kaže, važno je kak  makedonski građani ne bi nasjeli na fingirane provokacije i time pružili povoda za već spomenuta djelovanja. Slične izjave davali su i umjereniji pripadnici stranaka albanskog predznaka. Erich je Fromm u knjizi “Imati ili biti” rekao, u naslovnoj dilemi čovjeka određuje biti. “Biti” je ono kaj uključuje, a “imati” je ono kaj isključuje,”biti” je mir i stabilnost, a “imati” je rat i pohlepa. No, nekak mi ne ulijeva povjerenje ta njegova izjava i to ne zato kaj ljudi lažu neg zato kaj malo kad do sad ti gospodari kaosa, opsjednuti sve većim imanjem, nisu uspjeli u svome naumu. Tim više kaj bi kroz ovu frommovsku dilemu sve političke snage moderniteta mogli označit s “Imati”.

Povijesno gledano, ova zemlja biblijske toponomastike tek je rijetko bila u prilici imati državnost, prav za prav, navek je negdo vježbal mišiće na Makedoniji, a to delaju i danas. Do sada susjedi, a sada se čini kak su se u priču upetljali i drugi. Kad sam videl kaj se događa mam sam se setil Zbigniewa Brzezinskog i njegove knjige “Velika šahovska ploča” kaj je u njoj još 1997. godine rekel da se svetom može zavladat jedino ak imaš vojsku na oba Balkana, ovom našem i onom Euroazijskom, a ak tome pridodamo huntingtonovce u britanskom i američkom establishementu onda nas nemre čuditi kaj se događa danas. Makedonija, doduše, jest saveznik SAD-a i Izraela, ali u svjetlu novih sukoba u Perzijskom zaljevu trebat će primiriti islamski element u Europi, a dio istoga su i muslimani albanske nacionalnosti. 

Nije tajna kak se na sjeveru Albanije nalaze kampovi za obuku Al Kaide. Istu je prošel i Ali Ahmeti neposredno pred pobunu u Makedoniji. Jeffrey Grupp u knjizi “Korporativizam” dokazuje kak je Al Kaida nikaj drugo neg vojna snaga za najam, a njeni najmodavci su zapadne obavještajne agencije, pogotovo CIA. Američka novinarka Lizzie Phelan ovu činjenicu dokazuje povezanošću pobunjenika u Siriji i Libiji i s Al Kaidom i sa SAD-om. 

U Albaniji, na Kosovu i u zapadnoj Makedoniji postoje solidno jake političke snage kaj sanjaju Veliku Albaniju. Prav za prav, istu im je Zapad navodno obećal ostvariti u roku od sto godina. Rok je počel teći 1913. godine. Godina 2013. se opasno približava, a čini se kak su neki postali nestrpljivi.

SEEbiz.eu