Marin Jurjević: “IT’S A CRYING TIME AGAIN”

Marin  Jurjević
Autor 9.3.2017. u 13:09

Marin  Jurjević: “IT’S A CRYING TIME AGAIN”

Da li u Hrvatskoj ponovo dolazi vrijeme plakanja?

Ne…ono je već odavno tu.  Samo je bilo prikriveno, pritajeno i samo je čekalo svoj trenutak da ponovo izroni iz društvenog  “podzemlja” na površinu. Pada mi na pamet ona Andrićeva “fakir fukara” koju on tako plastično opisuje u svojoj “Gospođici”. Onaj pritajeni sloj i soj tzv “svakodnevnih ljudi” koji u nekim trenucima, kada im društvene okolnosti idu na ruku, jednostavno “isplivaju” iz svoje pritajene beznačajnosti, iz svojih rupa i postaju motorna snaga i vojska provođenja “banalnosti zla”.  Svi su ih krizni trenuci ljudske povijesti upoznali a i mi ih svakim danom sve više možemo prepoznati i sresti svuda oko nas. Kao da su samo pritajeno čekali svoj momenat. A sve u vrijeme kada se očekvao “veliki preokret” u odnosu na tobože upokojenu  “karakarkovštinu”.

Okvir za ponašanje ljudi stvara sam društvo, njegove političke i druge  “elite” ili “kvazielite”.  Nažalost kod nas se javnost sve više navikava na to kako bi domoljublje i desničarenje trebali biti istoznačni.  Poduzetničko-desničarska  “Markićovština” postaje pomodni politički proizvod i obrazac poželjnog ponašanja po kojem se sve više ravna i sama vlast. Euroakrobacije oko pitanja prava na pobačaj samo su još jedna u nizu potvrda takve vrste društvene patologije. Iliničićev  “spasonosni  savjetodavni  duh” već nas je počeo, ko neka spora ali neumitna  plima, “obasjavati” i preplavljivati hrvatsko društvo.

Većina  hrvatske crkvene elite s očitim podozrenjem gleda na papu Franju u “mrskom Vatikanu”. Javni mediji postaju njihova transmisija. Na HRT tako vikar Opus Dei, portugalac  Jorge Ramis, krajem prosinca prošle godine kaže: Zadatak Opus Dei je da se svi ljudi slobodno  nađu u mrežama Katoličke Crkve”. Kako se to “slobodno” mrežama love ljudske duše gospodin nam se nije trudio pobliže objašnjavati. Đuro Šušnjić je odavno pisao o “ribarima ljudskih duša” – pa odgovor na to pitanje možda možemo naći u toj knjizi. Naravno, vikar Ramis ne zaboravlja nam “objasniti” kako Opus Dei “nema ništa s politikom”.

Javna televizija, HRT je postala i najsnažniji razglas, odnosno, svojevrsna  “propagandna truba” poduzetnice Željke Markić koja je promovirana u rezervnu volontersku voditeljicu  emisije “Iza zavjese”. Ali naša javna televizija se već odavno opredijelila “na jednu stranu” – iako je plaćamo svi mi. Tako se na njoj hvali, valjda “politički neutralan”, Thompson (koji ovih dana puni medije s aferom basnoslovnog  plaćanja njegovog  nepjevanja) jer “on spaja Hrvate” (?!) i jer je “snažan kohezivni faktor”. Čiji? “Zadomspremaški”! U HRT TV Kalendaru se sramotno relativizira (31, prosinca 2016. )  ubojstvo djevojčice Aleksandre Zec. Nikakvo neznanje ili slučajnost ne mogu to opravdati  osim  eventualnog  priznanja  da te emisije uređuju totalni “bukvani” za koje važi ona izreka Woody Allena: “Ne znam dovoljno da bih bio nesposoban” (“Manhattanski krimić” iz 1991.)

I nije najveći problem to što ridikulozni Keleminec  po Trgu Bana Jelačića urliče u svoju piriju “Za dom spremni!” pred grupicom “zbrdadolaških črnaca” u ova karnevalska vremena – pa ga zato privode ili ga, eventualno,  još jednom kažnjavaju a vladini i vladajućestranački predstavnici se ograđuju od toga. Predsjednica mudra, ko najmudriji istočnjački mudrac, nepodnošljivo dugo šuti a građanstvo napeto čeka da se napokon porodi njena “božanska riječ” kao i nakon onog  napada na klub “Super, Super”. Ona ko nekakva nacionalna “mudra sova” progovara u kasno doba – nakon svih, na kraju svih krajeva. Problem je što vlasti stvaraju klimu u kojoj je moguća jasenovačka ploča s uklesanim povikom ili zadompspremaško  pozdravljanje  zbog  čega se privodi jedan politički marginalac i beznačajnik a sve to, onda, ponavlja jedan saborski zastupnik na “ekološkom skupu”.  Problem je što “Hasanbegovićev duh” rezanja sredstava nezavisnim udrugama, portalima, svega “nedesnog” itd. i bez njegove ministarske fotelje i dalje lebdi i iskače iz svakodnevnih odluka vladajućih i zbivanja uz blago tepanje najodgovornijih. Problem je što se danas pokuašavaju disciplinirati filmski umjetnici i sloboda umjetničkog iskaza uopće. Problem je što su tako, kao što to tvrdi poduzetnica Markić, tjednik  “Novosti” postale problem a ne klima u kojoj  ponovo izranja “fakir fukara” na površinu i po Vukovaru lijepi sramotan “Serbian Tree”. Možda je  mlađahni autor tog odvratnog  letka i sam iznenađen što mu sada kažu “da to nije smio uraditi”! Pa zar se i Eichmann na svom suđenju nije čudio što ga osuđuju za zločine a on je “samo provodio zakone”. Možda je mladac pomislio da je to zakonito pa čak i društveno poželjno. Pa mladić možda gleda TV, zna čitati, sluša buljuke onih kojima su “partizančine”  istinski “banditi”  i “zločinci” a  “oni drugi”  pravi rodoljubi.  Pa momak je možda bio u Ludbregu u rujnu 2016. godine  kada je biskup Košić uoči parlamentarnih izbora pozivao narod da glasa protiv SDP-a a “mostovce” i prestrašenog Petrova gotovo prokleo zbog političkog koketiranja s “komunjarama” ili je možda čitao kako zagrebački pomoćni biskup Šaško bivšu koalicionu vlast na čelu s SDP-om nazivao “zločinačkom vlašću” i “privremenim gospodarma”. A zna se što treba raditi sa “zločincima”. A može biti da se uskoro i kod nas osnuje neka udruga, poput one japanske  svojevremeno u Brazilu – koja je tvrdila kako su u stavri Japanci i Sile Osovine a ne Saveznici  dobili Drugi svjetski rat (“Shindo Remne”).

Oswald Spengler je Svijet uspoređivao s “zoologijom”. Ideja čovječanstva je po njemu postala “zoološki pojam”. Govrio je kako  dolazi do “akceleracije nasilja”.  Je li Spengler možda  bio u pravu? Po njemu je i kultura “organizam” a vladari su “vrtlari”. Tko Hrvatsku danas “obrađuje”, i što smo mi: životinje ili biljke? Trebaju li nam vrtlari ili dreseri? Da li je u pravu bio Epikur kada je tvrdio kako Zlo postoji “jer se bogovi ne brinu ni za ljude ni za svijet” ili je u pravu bio Platon koji je tvrdio da za postojanje Zla nije kriv Bog nego su za njegovo postojanje krivi ljudi?  Svejedno, sasvim svejedno – kao što je nebitna i tvrdnja kršćanskih filozofa kako je Zlo posljedica “nesavršenstva stvorenih bića” (ljudi). Sve to nije bitno. Bitno je da je Zlo tu, među nama. Sada i ovdje u ovom trenutku i da pred njim zatvaramo oči. A najgore od svega je to što ga najodgovorniji zaogrću i skrivaju ispod plašta falšog, lažnog “europejstva”, “domoljublja” i ne znam sve kakvih vrijednosnih akrobacija. A ne zaboravimo, predstoje nam lokalni izbori. Važni kao što su i svi izbori važni tamo gdje postoji parlamentarizam. Hoće li na izborima prevladati Razum ili će se potvrdit ona Hegelova da su svi izbori  samo “jedna novčana transakcija”, tek ćemo vidjeti.

Marin  Jurjević
Autor 9.3.2017. u 13:09