Marinko Čulić: Očni problemi Nikice Gabrića

Povezani članci

• Propao plan Praljka i Štimca: UEFA: Zrinjski i Hrvatska ne mogu igrati Pod Bijelim brijegom
• Plan ciklon B
• Slavo Kukić: Zašto se usvajanju Zakona o igrama na sreću usprotivio HDZ?
• Američki zračni pirat uhapšen nakon 41. godinu bijega
• Aprililili?
• Kako je izneverena moja vera u Vučića

U čemu je stvarna razlika između Gabrićeve stranke s jedne i SDP-a i HDZ-a s druge strane? Naime, on zagovara još rigidniji i spartanskiji neoliberalni model od njih. Ali mu je stranka još uvijek toliko mala da, izgleda, smatra da im mora praviti sitne prljave usluge u međusobnim čerupanjima

Piše: Marinko Čulić, T-portal

Šteta što nedavna žučna polemika o uplitanju politike u pravosuđe nije vođena s više vjerodostojnosti. Pokrenuo ju je, zna se, sudac Ivan Turudić tvrdeći da politika nikada nije držala šapu nad sudstvom kao danas, što je s više strana, uključujući same suce, opovrgnuto jednostavnom usporedbom s devedesetim. Tada je politika doslovce dekretima postavljala suce, a bivalo je toga i kasnije, i to baš i u Turudićevom slučaju, tako da je jasno da taj trenutno najeksponiraniji sudac u zemlji ovo ispalio iz čisto karijernih razloga. Jedna politička opcija ga je dovela i on joj sada vraća uslugu, a usto joj migom daje do znanja da svoje daljnje sudačke planove također želi ostvariti u suradnji s njom.

Šteta, velim, jer u toj Turudićevoj tvrdnji, kada je se oljušti od spomenutih karijernih naslaga, nije sve za baciti. Jest da je pravosuđe danas neovisnije nego prije, u suprotnom se Hrvatska ne bi sastala s članstvom u Europskoj uniji, ali jeste i da su ostale debele natruhe iz predeuropskih vremena. U posljednje vrijeme specijalitet te stare kuhinje su sudske i upravne odluke koje nekim čudom dolaze baš u određeno vrijeme. Sva sila je takvih. Portalu Index hrprav prijeti stečaj zbog neplaćenih poreza, a to dolazi baš u vrijeme afere Šegon koju je otkrio, iako ovo s porezom nije od jučer. Šef liječničkog sindikata Ivica Babić završio je iza brave zbog lažnog invaliditeta, ali i to dolazi usred štrajka liječnika, iako je ovo s invaliditetom iz nekih davnih, čak pradavnih vremena.

To bi bila prva runda u kojoj se jasno naziru prsti SDP-a. U drugoj rundi HDZ uzvraća udarac na lažnog invalida Babića tako što se eto baš sada otkriva teška pronevjera sisačko-moslavačke županice Marine Lovrić Merzel. A u drugom kotlu već se krčka i još jedna afera, oko privatizacije dijalize u zagrebačkoj bolnici Sveti Duh. Da se krivo ne razumijemo, sve ovo ne znači da se u aferaškim loncima kuhaju samo izmišljotine i konstrukcije, za što je valjda najbolji primjer pokretanje istražnih radnji protiv Milana Bandića uoči posljednjih predsjedničkih izbora. Ali, precizno tempiranje kada su ovdje spomenuti postali zanimljivi za javno čerečenje jasno govori o stanju u hrvatskom pravosuđu. A ništa manje, prije više, i o stanju u hrvatskoj politici.

Treći put u istom smjeru

To je politika sitnih lukavstava, podmetanja, šibicarskih trikova…ukratko svega onoga što politika postaje kada prestane biti ozbiljno bavljenje općim dobrom. O da, bilo je kod nas i gorih, puno gorih politika, ali to se barem da razumjeti. Bilo je to vrijeme kada je Hrvatska u svemu vodila politiku PROTIV (protiv međunarodne zajednice, protiv Haškog suda, ljudskih prava, Srba…), a takve uvijek na kraju propadnu. Vrag je što i sada kada je vrijeme politici ZA, stvari nikako ne idu, jer to ZA ne znaju formulirati ni HDZ ni SDP, jedine stranke u nas koje su se izmjenjivale na vlasti. I onda su se pojavile, istinabog ne samo ovdje, ali ovdje posebno, stranke koje zagovaraju ‘treći put’, Lesarovi Laburisti, vidjet će se da li netko iz društva Markićinih obiteljaša, Josićevih vukovarskih stožeraša i sličnih, a ovih dana osnivačke papire predao je i Nacionalni forum Nikice Gabrića.

Ovaj posljednji zanimljiviji je od ostalih ne samo zato što je najnoviji, nego i zbog načina kako se pojavljuje na političkoj sceni. Dobro, tu je ta osnivačka konvencija koja po logici stvari okreće medijske reflektore prema novima na toj sceni, ali to je ostalo u sjeni jedne druge stvari koja je još živo u pamćenju. Lider nove stranke, Gabrić, pojavio se u ulozi krunskog medijskog svjedoka protiv lažnog invalida, ili navodno lažnog invalida Babića, poslije čega je ovaj promptno završio onkraj brave. Doduše, s nadležne adrese je saopćeno da se to dogodilo poslije višemjesečne istrage, ali pusti ti to, što god bilo činjenica je da se ovdje Gabrić pojavljuje u dlaku u istoj ulozi koju smo gore opisali. Dugo je znao za Babićevo muljanje, ili navodno muljanje s očnim invaliditetom, ali je s tim izašao u javnost točno u trenutku štrajka liječnika, kojeg Milanovićeva vlada na svaki način (bezuspješno uvođenje radne obaveze) želi zaustaviti.

I onda se, naravno, pitaš kakav je to novi, treći put ako se čelnik Nacionalnog foruma služi istim metodama kao čelni ljudi prvog i drugog puta. Pa, čak, objavljeno je, dobiva i pohvale Zorana Milanovića zbog raskrinkavanja mutnog kolovođe liječničkog štrajka. Bolje nije moglo, majstore! Ali, majstor nas puno više zanima zbog toga što se postavlja pitanje ima li oftalmolog Nikica Gabrić ozbiljnih očnih problema kada političku filozofiju svog Nacionalnog foruma vidi kao nešto originalno i novo. Taj se Forum predstavlja kao stranka izvan i iznad današnjih ideologija HDZ-a i SDP-a, koje se u programu nove stranke proglašavaju ‘pogubnim’. Ali nevolja je što Gabrić, sve mi se čini, uopće i ne zna što je to ideologija.

Po njegovom shvaćanju u ideologije spadaju ustaše, partizani, definicija braka, spolni odgoj, ćirilica u Vukovaru…sve bi on to pomeo s političke scene, i posvetio se samo navodno neideološkim ekonomskim pitanjima razvoja na bazi znanja i stručne izvrsnosti. Ajme meni! Pa ima li danas igdje više ideologije nego u ekonomiji, posebno u ovih pet-šest godina recesije, kada cijena rada ustrajno pada, i najrazvijenije države vrište od sreće ako su im stope rasta jedan-dva posto, a samo profitne stope šikljaju uvis, narastavši za čitavih trideset posto?! Ništa od toga oftalmolog Gabrić ne vidi, a ako i vidi ništa ne bi mijenjao, jer mu očito ovakva vrsta kapitalizma izgleda sasvim u redu, isto koliko i SDP-u i HDZ-u. Jedina razlika je što je on to nacifrao i s puno fraza o vladi stručnjaka, meritokraciji, primijenjenoj znanosti… Ali zatim i same znanstvenike degradira tako što njihovo financiranje zamišlja, da ne povjeruješ očima, kroz aukcije u kojima se oni, kao starlete, bore za naklonost ‘mecena’ (doslovan citat izraza koji se koristi).

I u čemu je onda razlika između Gabrićeve stranke s jedne i SDP-a i HDZ-a s druge strane?! Pa on zagovara još rigidniji i spartanskiji neoliberalni model od njih. Ali mu je stranka još uvijek toliko mala da, izgleda, smatra da im mora praviti sitne prljave usluge u međusobnim čerupanjima. Možda postoji i neko drugo objašnjenje kako se Gabrić našao usred afere Babić. Ali mi ovo, bogami, izgleda najlogičnije.