Merkel u klasnoj borbi

Povezani članci

• IFIMES: KRIMINALNE STRUKTURE SDP-a PONOVNO PROTIV IFIMES-a
• Svijet nestrpljivo očekuje podatke o gospodarstvu eurozone
• Borba protiv podjela: Mostarski srednjoškolci organiziraju akciju ‘Dvije strane na jednoj’
• Bog na nebu, Šešelj na zemlji
• Kurspahić: Povratak ‘bivšim vrijednostima’
• Don’t fuck with Melania Trump!

Kolumnu ”U nedoumici lijevo” piše: Jakob Augstein, preveo: Ešref Zaimbegović

Kancelarka uživa predjednički ugled. Ali umjesto da bude iznad stvari Angela Merkel je zagazila do koljena u močvaru autolobizma. Mit o socijaldemokratskoj kancelarki se raspršio.

Peh za kancelarku: Upravo je lijepo dobila izbore i sprema se na treći mandat a ponovo se navlače tamni oblaci stvarnosti. SPIEGEL piše da državno tužilaštvo ispituje da li da pokrene postupak protiv jednog bliskog saradnika Merklove: Eckart von Klaeden, koji uskoro postaje šef lobista kod Daimlera, bio je doskora desna ruka Merklove u uredu kancelara i tamo je u vezi sa prelaskom u auto industriju za sebe ostvario prednosti koje se mogu povezati sa podmićivanjem.

Istovremeno je javnost upoznata da je porodica Quandt, dakle vlasnik BMW dala CDU dar od skoro 700 000 evra. I sve se to odigrava sa jednom pozadinom iz Brisela gdje je Merkolova upravo u poslednjem momentu zaustavila već dogovorene smjerice o emisiji CO2.

Njemačka se sada pita: Može li se kancelarka potkupiti?

Ne! Za ime Božje! Ne ova kancelarka, čuje se sa svih strana. Vidi se: ne samo da vođa SPD Sigmar Gabriel vjeruje kancelarki, nego i ostatak zemlje. Njen humor je suh kao tlo Brandenburga a njego shvatanje tako trezveno kao nebo iznad njega. Vladajuće mišnjenje kod prijatelja i neprijatelja glasi: Zabranjeno je riječi kancelarka i korupcija reći u jednom dahu.

Glavna lobistkinja njemačke automobilske industrije

To jeste dirljivo. Ali mora biti dozvoljeno postaviti pitanje: zašto ustvari? Korupcija ne znači uvijek da neko puni svoje džepove. Poneki radije pune tuđe. I to bez sumnje radi Angela Merkel. U Briselu je djelovala kao glavni lobista njemačke autoindustrije kada je torpedirala sa teškom mukom nađeni kompromis između Evropskog parlamenta i država članica EU oko emisije CO2.

Ne uzimajući u obzir da je to oštetilo zajedničke evropske interese Merkel nije time povećela dobrobit njemačkog naroda nego samo industrije. A to nije jedno te isto. Šta je dobro za BMW ne mora biti dobro za Njemačku. Tu postoji jedno nerazumjevanje politike i društva. Korist za jednu zemlju i njene ljude ne računa se na osnovu dobitaka koncerna. Ko to još uvijek misli nije se naučio ništa iz finansijske krize.

A mi nismo naučili ništa. U prvim godinama nakon krize rasla je želja za promjenama. Sad je to prošlo. Sada opet vlada obnova starog. Porodica Quandt može sebi dozvoliti da ignorira koincidenciju između velikodušnog dara i zaokreta u Briselu. Ko ima moć ne mora se brinuti zbog gunđanja.

Mit o “socijaldemokratiziranoj” uniji

Opet smo došli u normalu. CDU provodi klijentelističku politiku za industriju i industrija stoji čvrsto na strani CDU. Mit o “socijaldemokratiziranoj” Uniji i o kancelarki koja bi isto tako mogla biti u SPD je doživio svoj kraj. Iluzija je uvijek bila dio strategije Merklove: Izbrisati suprotnosti, skriti interese, izbjeći stavove, proizvesti lažne slike i utiske. To se naziva zavaravanje – Merkel obanjuje Nijemce ili se Nijemci sami zavaravaju oko Merklove.

Moć ima snažne pomagače. Naprimjer “Bild am Sonntag”. Sada su ove novine dale riječ preduzetnici Mariji-Elisabeth Schaeffler, glavnom direktoru Schaeffler grupe, proizvođaču mašina i isporučiocu za automobilsku industriju sa više od 76 000 zaposlenih. Naslov je: “Plate nisu igračka politike”: radi se – naravno – o minimalnoj satnici: gospođa Schaeffler izjašnjava se protiv “daljnjeg opterećenja preduzeće, bilo kroz poreze bilo kroz cijene energenata. To je pretpostavka za investicije i za to da gospodarstvo u Njemčkoj i dalje napreduje.”

Žurnalisti nisu imali dodatna pitanja. Novine su se postavile na stranu imućnih – kao što to čine mnogi mediji u Njemačkoj. Mi ovdje vidimo jednu elegantnu damu sa krasnom frizurom, čija obiteljska privatna imovina se procjenjuje na 6,4 milijarde evra, kako se uzbuđuje oko minimalne satnice.

Država kao plijen imućnih

U toj slici leži cijela naša sadašnja perverzija. Imamo ljude kao gospođa Schaeffler koji samu debatu o izmjenama kursa smatraju bezobrazlukom. Oni su uzeli državu kao plijen. Kad oni govore o slobodi misle na svoju slobodu. Kad oni govore o pravu misle na svoje pravo. A kada se radi o obavezama – tada misle na druge. A ti drugi šutke padaju. Šta mogu oni ustvari uraditi. Ne čuje se da Merklova ima bliskog savjetnika iz redova primalaca socijalne pomoći ili da postoji lobi normalnih građana koji bi imao uticaj u uredu kancelarke.

SPD bi mogla biti taj lobi. Ali oni ne žele u ured kancelara, njima je dovoljna i portirska kućica. Tamo se priprema velika koalicija. I Hannelore Kraft je krajem sedmice prestala davati otpor. Šta treba onda da kaže loše plaćeni njegovatelj ili frizerka na istoku kad SPD nije ni pokušala da poboljša njihov položaj, pitala je ona u nedjelju naveče na krugu SPD konventa koji je trebao odlučivati o ovom pitanju.

Dobar argument! Sada će SPD obezbjediti frizerki na istoku minimalnu satnicu i kad slijedeći put budu izbori postojaće jedan glas više za dobru socijalnu politiku – ali u korist kancelarke. Jer dobitak je uvijek dovoljan samo za jednog.

Eckart Lohse je u „FAS“ ovoga vikenda pisao vrlo uvjerljivo o obavezi partija ne samo da utiču na stvaranju političke volje – nego da utiču i na vladu. Zato je kritikovao i Zelene i Lijeve. Lohse međutim previđa da samouništenje ne spada u ustavni nalog koji ustav daje partijama.

To je tužna slika kako se SPD sada bori za mrvice za svoje pristalice. Radi podsječanja: 8,50 evra satnica znači za puno radno vrijeme 1400 evra mjesečno. Ali CDU će se pobrinuti da gospođa Schaeffler ne mora platiti viši porez.

Pa radi se o Njemačkoj.

spiegel.de