„Meronizacija“ naše budućnosti

tačno.net
Autor/ica 20.3.2013. u 15:24

„Meronizacija“ naše budućnosti

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu. IFIMES je povodom najavljene rasprave u Generalnoj skupštinu UN-a o radu ICTY, koja će se održati 10.aprila/travnja 2013.godine analizirao rad ICTY. Iz analize „ICTY: ‘Meronizacija’ naše budućnosti“ izdvajamo najvažnije dijelove.

Theodor Meron je, uz podršku dijela sudaca ICTY, postao grobar ICTY i oslobađajućom presudom za Momčila Perišića uspostavio mehanizme zaštite političkih i vojnih lidera od budućih kaznenih progona za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava

U analizi objavljenoj 6.jula 2012.godine pod nazivom „Ratni zločini-genocid: Može li Theodor Meron sačuvati ugled ICTY?“ (link: http://www.ifimes.org/ba/istrazivanja/ratni-zlocini-genocid-moze-li-theodor-meron-sacuvati-ugled-icty-2013-01-24/), upozorili smo na gotovo sve moguće posljedice i implikacije usmene međupresude Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u slučaju Radovan Karadžić u kojoj je Karadžić oslobođen optužbi za genocid u sedam bosanskohercegovačkih općina. Iako je ICTY prvenstveno osnovan zbog zločina počinjenih u Bosni i Hercegovini, posljednjom međupresudom u slučaju Radovan Karadžić otvara se „Pandorina kutija“ i BiH se ponovo vraća na početak. Učinci ICTY su se srušili kao „kula od karata“. Jedan ogromni mehanizam, koji se od početka hrabro borio i sa svojim osnivačem i sa državama iz regije kako bi realizirao svoj mandat danas je utonuo u beznađe sudskog birokratizma, samozadovoljstva i puke akademske rasprave. Najveću odgovornost za budućnost ICTY snosi i snosit će sadašnji predsjednik ICTY i predsjednik Rezidualnog mehanizama ICTY Theodor Meron, iskusni američki (izraelski) pravnik i sudac, koji je trebao da sagleda sve moguće implikacije međupresude iz slučaja Karadžić, ali i niza drugih problema, koji se javljaju u završnici rada ICTY.

ANTICIVILIZACIJSKA PRESUDA

Oslobađajuća presuda za Momčila Perišića, bivšeg načelnika Generalštaba Vojske Jugoslavije, nakon što je bio presuđen na kaznu zatvora od 27 godina zbog podrške i pomaganja zločina u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, definitivno je ICTY označila kao politički sud, a Theodora Merona kao grobara ICTY i zamišljene međunarodne pravde. Theodor Meron, predsjednik ICTY, je bio predsjedavajući žalbenog vijeća, koje je donijelo oslobađajuću presudu u slučaju Momčilo Perišić, a isto tako i predsjedavajući žalbenog vijeća u slučaju Ante GotovinaMladen Markač, hrvatskih generala, kada je donesena oslobađajuća presuda. Nakon oslobađajućih presuda za Gotovinu i Markača, američki State Department je preko glasnogovornice Victorie Nuland izdao saopćenje i naglasio da „Sjedinjene Američke Države nisu igrale nikakvu ulogu u predmetima Gotovina i Markač“, te da nisu dali nikakva izvješća u ime tužiteljstva ili odbrane. Imajući u vidu da je hrvatska akcija „Oluja“ bila izvedena u sadejstvu sa američkom vojskom, ovakvo javno saopćenje uvjetno i ne iznenađuje, ali je i očigledno da je State Department imao potrebu da se indirektno na izvjestan način ogradi i od djelovanja Theodora Merona. Ovakav stav američke administracije je postao razumljiv nakon što su Wikileaks depeše iz ambasade SAD-a iz Nizozemske pokazale da je Theodor Meron bio povezan sa predstavnicima američke ambasade od momenta dolaska na ICTY. Depeše Wikileaksa koje obuhvaćaju period od 2002-2004 (pogledati dio Wikileaks depeša u prilogu) pokazuju da je Theodor Meron zloupotrijebio svoju funkciju predsjednika ICTY i da je sve informacije o ICTY direktno prenosio ambasadi SAD-a u Nizozemskoj. Analitičari smatraju, da je Meron zbog svojih uskih interesa „uvukao“ State Department u cijelu priču u vezi sa ICTY, ali isto tako State Department se nije nikada javno ogradio od (ne)primjerene komunikacije sa Meronom, kao predsjednikom ICTY.

Znajući da Wikileaks depeše obuhvaćaju i dio perioda u 2012 godini, biće veoma interesantno vidjeti koja je bila uloga Theodora Merona u projiciranju rada ICTY.

 „RAT“ IZMEĐU GLAVNOG TUŽITELJA I PREDSJEDNIKA ICTY

Oslobađajuća presuda protiv Momčila Perišića uspostavlja nove pravne standarde zapovjedne odgovornosti i Theodor Meron je, sa dijelom sudaca ICTY, amnestirao političke lidere i vojne zapovjednike u budućim ratnim zločinima. Iako su žalbene presude ICTY konačne i protiv kojih ne postoji pravo žalbe, Ured tužitelja ICTY, je iskoristio žalbenu raspravu, neposredno nakon presude Perišiću, u slučaju vojnih i političkih lidera Srbije (Nikola Šainović i dr IT -05-87) i zatražio od žalbenog vijeća da presudu Perišić tretira „kao incident“ na ICTY i da se nalazi presude Perišić tretiraju kao nalazi suprotni interesima pravde. Tužilaštvo ICTY, kojeg predstavlja glavni tužilac Serge Brammertz, u navedenoj žalbenoj raspravi je tvrdilo, da se u žalbenoj presudi Perišiću usvojio novi kriterij „konkretne usmjerenosti“, koji ne postoji u međunarodnom običajnom pravu i da se pogrešno tumači dosadašnja  sudska praksa žalbenih vijeća ICTY, te da se uvode „nedefinirani koncepti“, koji dovode do poteškoća u primjeni prava, a da nalazi presude u slučaju Perišić podrivaju poštovanje međunarodnog humanitarnog prava.

Ovakav stav Brammertza, koji je pozvao drugo žalbeno vijeće ICTY da faktički poništi pravne nalaze iz presude Perišić nije samo otvaranje svojevrsnog rata između tužiteljstva i dijela sudaca na čelu sa Meronom, nego je i  civilizacijski sukob između onih koji podržavaju povijesno stanje nekažnjenosti zločina (od strane političkih i vojnih lidera) i onih kojih podržavaju civilizacijske norme i međunarodno humanitarno pravo u svom punom značenju.

Ovakva akcija glavnog tužitelja Brammertza je stvorila dramatičnu situaciju i suštinski pokazala i potvrdila da se nakon presude Perišiću, Vijeće sigurnosti UN-a kao osnivač ICTY, hitno se mora uključiti i reagirati. Prvenstveno zbog toga što primarni cilj stvaranja ICTY nije bio uspostavljanje „novog prava“ putem stvaranja sudske prakse zloupotrebom međunarodnog humanitarnog prava, nego dosljednom primjenom međunarodnog i kaznenog prava poštovati uspostavljene norme međunarodnog pravnog poretka. Osnovi cilj ICTY je bio i ostao kazneno procesuirati najodgovornije osobe za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava sa područja bivše Jugoslavije. Taj cilj je doveden u pitanje donošenjem presuda suprotnih interesima pravde.

ICTY KAO SREDSTVO U RUKAMA THEODORA MERONA

ICTY je donio niz oslobađajućih presuda u kojima je uspostavio pravne standarde za buduća suđenja protiv najodgovornijih osoba za počinjene ratne zločine i time je sebi priskrbio „pravo“ da konkretno rješava sve ono za što u posljednjih 150 godina u razvoju međunarodnog prava nije bilo niti pravnog, a ni političkog konsenzusa i dogovora. Pravnog dogovora ili konsenzusa, kroz povijest, nije bilo upravo zbog najmoćnijih država koje su štitile svoje interese i štitile svoje lidere i vojskovođe. Da li je ICTY, prvenstveno suci koji donose odluke, riješio ova pitanje u interesu civilizacije, budućih pokoljenja koja očekuju bolju budućnost? Da li sudske odluke odvraćaju  buduće ugrožavanje ljudske civilizacije ili je suprotno? Vijeće sigurnosti UN-a je oformilo ICTY zbog ugrožavanja civilizacijskog mira i sigurnosti civilizacije u skladu sa poglavljem VII Povelje UN-a. ICTY se nakon oslobađajuće presude Perišiću definitivno pretvorio u svoju kontradiktornost i svojim djelovanjem je ugrozio međunarodni mir, sigurnost i poredak. Sve ono što je bio „kamen spoticanja“ kroz povijest, upravo je Meron, sa grupom sudaca, pretvorio u surovu realnost. Meron je povijesno stao na stranu onih koji nikada nisu željeli da međunarodne norme budu iste za sve i da se osigura da pred zakonom svi budu ravnopravni.

„Sukob“ Brammertz – Meron nije sukob dva čovjeka na odgovornim funkcijama jednog suda, nego je to sukob dva koncepta, dva civilizacijska pristupa rješavanja međunarodnih odnosa. Jedan konzervativni i anticivilizacijski, kojeg zastupa predsjednik ICTY Theodor Meron i jedan pozitivistički i realan, kojeg zastupa Serge Bramemertz, kao glavni tužitelj ICTY.

MERONOV OPOZIV I OSTAVKA – SPAŠAVANJE UGLEDA ICTY

Što se može očekivati u svim sljedećim presudama pred ICTY na čelu sa Theodorom Meronom? Ništa, osim novih oslobađajućih presuda i sukoba unutar i izvan ICTY, jer generalno gledajući suci ICTY su izgubili vezu sa stvarnošću i žrtvama, postali su izvršioci moćnih politika i politika svojih država. Naravno, jedan dio sudačkog establishmenta ICTY pruža otpor Meronu, što se najzornije očituje u suprotnim mišljenjima u donesenim presudama, ali postavlja se pitanje koliko su oni „moćni“ da bilo što urade u ovoj situaciji?!

Nažalost, u ovom civilizacijskom pravnom sukobu ne samo da su žrtve zločina zaboravljene, nego je i cijela regija bivše Jugoslavije postala „kolateralna šteta“ u uspostavljanju novog svjetskog poretka i međunarodnog humanitarnog prava po kojem i zvanično najmoćniji više ne mogu odgovarati za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava.

Uskraćivanje mandata  i opoziv Theodora Merona od strane Vijeća sigurnosti  UN-a i američke administracije i/ili njegova ostavka na sve funkcije u ICTY je jedino realno rješenje nakon skandala izazvanog oslobađajućom presudom za Perišića i drugim oslobađajućim presudama. I ovo pitanje nije samo pitanje Vijeće sigurnosti UN-a, nego civilizacijsko pitanje svih u sprječavanju „Meronizacije“ naše budućnosti.

Međunarodni institut IFIMES smatra, da najavljena rasprava o radu ICTY u Generalnoj skupštini UN-a 10.aprila 2013.godine treba da bude u funkciji jačanja međunarodnog prava i zaštite žrtava proteklih i budućih ratova, a ne u funkciji pojedinaca i država, koje žele međunarodni pravni poredak (zlo)upotrijebiti za svoje interese.

Prilozi:

http://cables.mrkva.eu/cable.php?id=9206
http://www.cablegatesearch.net/cable.php?id=03THEHAGUE3027
https://dazzlepod.com/cable/04THEHAGUE1599/
http://www.crethiplethi.com/wikileaks-intensieve-samenwerking-nederland-en-de-vs-in-counter-terrorisme/usa/2011/
http://www.scoop.co.nz/stories/WL0411/S00484.htm
http://www.scoop.co.nz/stories/WL0410/S00469.htm
https://dazzlepod.com/cable/03THEHAGUE3027/
http://wikileaks.org/cable/2003/07/03THEHAGUE1827.html
http://wikileaks.org/cable/2003/07/03THEHAGUE1738.html
http://wikileaks.org/cable/2003/11/03THEHAGUE2818.html

tačno.net
Autor/ica 20.3.2013. u 15:24